Stranice

četvrtak, 29. ožujka 2012.

Knjiga koju ste dugo čekali - Istine i laži o hrani


Knjiga izlazi iz tiska sredinom svibnja.

Iskoristite jedinstvenu priliku da knjigu naručite u pretplati po povoljnijoj cijeni.

Podaci o knjizi:
- 224 stranice
- format 14,5 x 20, 5 cm
- meki uvez
- u knjižarama 149 kn
- u pretplati 90 kn*

Knjigu naručite:
- telefonom  o51 708 190
- e-mailom pretplata@repete.hr

Izdavač: 
Primula d.o.o.
Poljane 111 d
51414 Ičići

* Za kupce iz Hrvatske udio u poštarini iznosi 12,50 kuna, a za inozemstvo se računa prema zemlji isporuke.

Najava: LCHF kuharica izlazi krajem godine!



ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

Poznate medicinske dijete na principu LCHF


Zanimljivo je da se i mnoge poznate i vrlo učinkovite medicinske dijete također zasnivaju upravo na načelima LCHF-a. Poznati američki pedijatar dr. Sidney Valentine Haas, u prvoj je polovici 20. stoljeća razvio SCD The Specific Carbohydrate Diet (specifična ugljikohidratna dijeta) i sa svojim je kolegama proveo dugi niz godina istražujući učinke ovakve prehrane pri liječenju celijakije i drugih probavnih i crijevnih oboljenja. Rezultati njihovih istraživanja bili su objavljeni u medicinskom udžbeniku The Managment of Celiac Disease (Tretman za celijakiju) 1951. godine pa je ova dijeta bila prihvaćena širom svijeta kao lijek za celijakiju, a dr. Haas je nagrađen za svoj pionirski rad na području pedijatrije. Nažalost, kad je celijakija definirana kao netolerancija glutena i kad je izmišljena bezglutenska dijeta za celijakičare, SCD koja je bila korisna i za sve druge crijevne bolesti, pala je u zaborav. U život ju je vratila biokemičarka Elaine Gottschall koja je ovo dijetom pomogla tisućama ljudi oboljelih od Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, celijakije i drugih probavnih bolesti. SCD prehrana ograničava unos ugljikohidrata, izbacuje žitarice i industrijske prerađevine te uključuje izvorne namirnice: meso, ribu, jaja, povrće, orašaste plodove i manje slatko voće. Rezultate svog istraživanja i rada Elaine Gottschall je objavila u svojoj knjizi Breaking the Vicious Cycle – Intestinal Health Through Diet (Razbijanje začaranog kruga – Zdravlje crijeva kroz prehranu).

Dr. Natasha Campbell-McBride, specijalistica neurologije i nutricionizma, specijalizirala se za korištenje nutricionističkog pristupa liječenju raznih bolesti. Sa SCD kao bazom, razvila je poseban protokol dijete koju je nazvala GAPS Gut and Psychology Syndrome (crijevno-psihološki sindrom) i s njom, osim brojnih crijevnih oboljenja, vrlo uspješno tretira i druge zdravstvene probleme kojima pravi uzrok leži u bolestima probavnog trakta. Dr. Campbell-McBride tako je postala jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za liječenje djece oboljele od autizma, poteškoća s učenjem, koncentracijom i drugih poremećaja ponašanja. Otkrila je snažnu povezanost između ovih poremećaja i nezdrave crijevne flore, loše probave i toksičnosti kemikalija nastalih od neprobavljene hrane koje djeluju na osjetljivu kemiju mozga. GAPS dijeta podrazumijeva izbacivanje svih žitarica, industrijskih
prerađevina i šećera, a sastoji se od mesa, ribe, jaja, povrća, prirodnih masnoća, fermentiranih mliječnih proizvoda te manje količine orašastih plodova i voća. Rezultat svog istraživanja objavila je u knjizi Gut and Psychology Syndrome: Natural Treatment for Autism, ADD/ADHD,Dyslexia, Dyspraxia, Depression, Schizophrenia (Crijevno-psihološki sindrom: prirodno liječenje autizma, ADD/ADHD, disleksije, dispraksije, depresije, shizofrenije).

Poljski liječnik dr. Jan Kwasniewski postao je poznat, čak je nominiran i za Nobelovu nagradu u medicini, radi izvrsnih postignuća sa svojom metodom koju je nazvao Optimal Diet (optimalna dijeta). Ovo je dijeta s vrlo niskim unosom ugljikohidrata i vrlo visokim unosom masti gdje se proteini, masti i ugljikohidrati unose u specifičnom omjeru: na 1 gram proteina unosi se 2,5 do 3,5 grama masti i 0,5 grama ugljikohidrata. Količina proteina određuje se tako da se računa 1 g proteina na svaki kilogram normalne tjelesne težine, dakle visina minus 100 (+/– 10%). Uz pomoć ove dijete, dr. Kwasniewski je izliječio tisuće ljudi koji su patili od dijabetesa, gastrointestinalnih problema, pretilosti, reumatoidnog artritisa i mnogih drugih oboljenja. Rezultat svog istraživanja i rada objavio je u knjizi Dieta Optymalna (Optimalna dijeta) koja je prevedena na mnoge jezike.

Danski ginekolog dr. Bjarne Stigsby osmislio je način prehrane pomoću kojeg liječi probleme neplodnosti. Nazvao ga je KISS Klinisk InSulin Sankende kost (prehrana za snižavanje inzulina), jer je poznato da visoki inzulin, uslijed prehrane s visokim udjelom ugljikohidrata, može pogoršati funkciju jajnika i smanjiti fertilitet. Od velikog broja žena koje su zatrudnjele u njegovoj klinici, više od polovice su to uspjele uz pomoć promjene prehrane koja snižava razinu inzulina, potpuno bez hormonske terapije ili potpomognute oplodnje. Dr. Stigsby izvještava da svaka sedma žena koja posjeti njegovu kliniku ima toliko povišenu razinu inzulina da je to direktan uzrok njihove neplodnosti. Ove žene zato dobivaju uputu da drastično smanje unos šećera, brašna, krumpira te da umjesto toga jedu više proteina i masnoće kroz meso, perad, ribu, jaja, povrće i orašaste plodove. Nakon promjene prehrane, žene često dobiju normalnu menstruaciju i ovulaciju čime se omogućava prirodno začeće. Istom metodom dr. Stigsby liječi PCOS (sindrom policističnih jajnika). Rezultate svojih istraživanja obavio je u knjizi Spis dig gravid (Jedi da zatrudniš).

petak, 9. ožujka 2012.

Svjetski poznati kardio kirurg progovara: Što zaista uzrokuje srčane bolesti?


Članak napisao: dr. Dwight Lundell:
S engleskog prevela: Anita Šupe

Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.

Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.

Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i  zlouporabom.

Ali ovo ne funkcionira!

Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.

Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva.

Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije. 

Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 milijuna Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dijabetesa i 57 milijuna ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.

Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.

Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.

Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.

Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.

Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.

Koji su najveći krivci za kronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.

Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.

Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisuća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.

Dok uživamo u okusu slatkog peciva, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.

Šećer, brašno i biljna ulja uzročnici su srčano-žilnih bolesti
Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?

Zamislite da prolijete sirup po tipkovnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.

Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.

Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.

Da se vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.

Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.

Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.

Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.

Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.

Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja  kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.

Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.

Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno ”zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite ”znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoje. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće podižu kolesterol također su vrlo slabi. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.

Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila  užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.

Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.

Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Center također u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.

četvrtak, 8. ožujka 2012.

BigPharma: zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. To je isključivo - zarada

Članak je napisala dr. Lidija Gajski, za predgovor knjizi Johna Virapena Nuspojava: smrt - Ispovijedi farmacetskog insidera:

“Kao vodeća farmaceutska tvrtka, tražimo odgovore za neke od najvažnijih svjetskih medicinskih potreba. Otkrivamo i razvijamo proizvode kroz stroga testiranja u skladu s najvišim znanstvenim i etičkim standardima. Naše tri temeljne vrijednosti – čestitost, izvrsnost i uvažavanje ljudi, vode Eli Lilly&Co u svemu što činimo.”

Ove tvrdnje, a sličnima se opisuju sve farmaceutske kompanije, vrijedile su u počecima razvoja industrije lijekova, pa sve do prije nekoliko desetljeća. Danas, međutim, one više ne vrijede. Tjerana imperativom dobiti i rasta, a uz podršku ili ravnodušnost onih koji su joj trebali postaviti granice, farmaceutska je industrija na plodnom tlu medicine globalno hipertrofirala do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije liječiti ljude i istovremeno zarađivati postalo je nemoguće. Stoga su se kompanije, prirodno, usredotočile na svoj primarni interes – profit. I danas nam isporučuju tek simptomatske lijekove ili slabo djelotvorne preventivne preparate, čuvajući tržište kroničnih bolesti. S druge strane, perfidnim i teško prepoznatljivim tehnikama kreiraju nove, umjetno stvorene patološke entitete koji zahtijevaju farmakoterapiju. U kontekstu novog ethosa kojim dominira novac i u uvjetima globalnog slobodnog tržišta, pod pritiskom nezasitne pohlepe dioničara i nesmiljene konkurencije, farmaceutska je industrija sada već spremna izravno štetiti zdravlju ljudi, pa i ugroziti živote.

Korisna i kvalitetna roba prodaje se sama od sebe. Da bi se prodao nepotreban, nedjelotvoran i nerijetko škodljiv proizvod, nužno je uložiti puno više napora. Treba se angažirati u znanstvenom istraživanju, edukaciji, zdravstvenoj politici, medijima i udrugama bolesnika.

U zadnjih nekoliko desetljeća industrija lijekova preuzela je većinu primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeli osmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontroliraju rezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvode prikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanja plaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultate u prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjim financiranim iz drugih izvora. U vezi s pripravcima koji su povučeni s tržišta, pokazalo se da su tvrtke skrivale i zataškavale podatke o škodljivosti; neke su zbog toga odgovarale na sudu. Prodorom profitnih kompanija u medicinsku znanost, predmet istraživanja postaju preparati i postupci s brzo ostvarljivom komercijalnom vrijednošću, a zapostavljaju se dugotrajna i neizvjesna, ali za javno zdravlje važnija istraživanja uzroka bolesti, nefarmakoloških postupaka, prirodnih lijekova, te bolesti Trećeg svijeta.

Obzirom da su liječnici glavni kupci farmaceutskih proizvoda, industrija lijekova morala je ovladati i profesionalnom edukacijom. Ona danas formulira kliničke smjernice, angažira nastavnike, osmišljava i organizira stručne skupove, sastavlja medicinske članke i uređuje časopise, šalje svoje predstavnike u liječničke ordinacije. Značajan dio golemih ulaganja u ovo područje, koja iznose nekoliko desetina tisuća dolara godišnje po liječniku, odlazi na osobne poklone liječnicima, odnosno na korupciju. Ostatak služi tomu da se sadržaji opreme i prezentiraju na način koji vodi propisivanju, odnosno prodaji sponzorovih preparata, dakle odlazi na marketing. Više kompanija sudski je kažnjeno zbog neistinitih tvrdnji u promidžbi svojih proizvoda.
Slično je sa zdravstvenim prosvjećivanjem bolesnika i široke javnosti. Uz pomoć agencija za odnose s javnošću (PR), medija i udruga bolesnika, farmaceutska industrija, koristeći suptilne marketinške tehnike, uspješno promovira lijekove i bolesti. Zamašnim kampanjama bezopasna ili rijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajući silnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovih proizvođača.

Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnim tijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama za lijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavnici uspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracije lijekova. Postoje i dokazi o utjecaju farmaceutskog biznisa na pravosuđe. Danas se poslovni projekti farmaceutskih kompanija izvode kao politički projekti i implementiraju uz pomoć političkih instrumenata i institucija. Industrija lijekova jedan je od glavnih sponzora političkih stranaka širom svijeta.

Slika o funkcioniranju i praksi farmaceutske industrije zadnjih godina postaje sve jasnija. Predodžba o Big Pharmi temeljena na dojmovima i anegdotalnim podacima, dobiva svoju potvrdu kroz detaljne znanstvene analize ili manje stručne, ali ne manje vjerodostojne prikaze ponuđene u čitavom nizu knjiga koje su preplavile tržište. O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinu i zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima i političarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživački novinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki, obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskiraju moralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskazi insidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim “radionicama” doista događa, knjiga Johna Virapena Nuspojava: smrt ima posebnu vrijednost.

Nakon dugogodišnjeg staža u farmaceutskoj industriji, najduže u tvrtki Eli Lilly&Co u kojoj je obnašao rukovodeću funkciju, Virapen se, revoltiran neočekivanim otkazom, ali i uznemiren grižnjom savjesti i zabrinut za budućnost bolesnika, poglavito djece u zdravstvenim sustavima upravljanim farma-predatorima, odlučio na svojevrsnu ispovijed. Usporedno s vlastitom životnom i profesionalnom biografijom, Virapen priča i “biografiju” uspješnica svoje i drugih tvrtki – benoksaprofena, rofekoksiba, fluoksetina, humanog inzulina, raloksifena, atomoksetina, olanzapina. A ona iznosi na vidjelo mnogo prljavog rublja i zorno ilustrira problematične točke današnje farmaceutske prakse i prakse državnih regulacijskih tijela. Ono što autora najviše brine i na što posebno želi upozoriti jest činjenica da farmaceutski preparati dolaze na tržište nedovoljno ispitani i s podcijenjenim nuspojavama, koje izlaze na vidjelo tek po ulasku pripravka u široku primjenu i naravno, ostavljaju za sobom žrtve. “Državna vlast je nesposobna da spasi vas ili mog malog sina od zločinačkih struktura unutar farmaceutske industrije. Vlast je podmitljiva, stručnjaci su podmitljivi, kao i liječnici”, konstatira Virapen. Zorno opisuje “tehnologiju” korupcije na primjeru medicinskog stručnjaka ključnog za licenciranje fluoksetina. Iz prve ruke doznajemo o tome kako rade i kojim se tehnikama služe farmaceutski predstavnici, kako se stvaraju i uvode marketinške inovacije, kako se pregovara o cijeni lijeka, pa o pritisku nadređenih i unutrašnjoj konkurenciji koja tjera zaposlenike na dodatne napore i međusobno takmičenje, sve, naravno, s ciljem povećanja prodaje. “Zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. U prvom planu je isključivo zarada, koju nekoliko desetaka smrtnih slučajeva ili moguće sudske tužbe zbog oštećenja zdravlja mogu samo neznatno smanjiti” – kad ovakva kategorična i nedvosmislena izjava dolazi od farmaceutskog djelatnika, ona ima poseban značaj i težinu. Kao i priznanje o iznevjerenoj društvenoj zadaći: “Istraživanja pomažu farmaceutskoj industriji da dođe do novih patenata za već postojeće sastojke. Gdje bi danas bila medicina kad bi se taj novac investirao u stvarna istraživanja?”

Polazeći od sebe, u svojoj se knjizi Virapen obraća kolegama: “Želio bih pozvati sve ostale farmaceutske menadžere da učine isto. Priznajte sve ... Rezultati koji iz toga proizađu, spasit će ljudske živote.” Knjiga je namijenjena i svima ostalima “... da bolje razumijete sustav. Da možete postavljati pitanja.” Pri tom od nas očekuje i više od toga: “Javnost i VI imate snagu promijeniti stvari. Pomognite zaustaviti to ludilo.”

Red je, dakle, na nama.
dr. Lidija Gajski

Povezani tekstovi: Znanost u službi industrije


utorak, 6. ožujka 2012.

Aktivatori topivi u mastima


Izvor: Mudre Predaje

Sama bit istraživanja dr. Weston Pricea povezana je s onim što je on sam nazvao “aktivatori topivi u mastima” a to su vitamini koji se nalaze u masnoćama i iznutricama pašne stoke, te u određenim plodovima mora kao što su riblja ikra, školjkaši i rakovi, masna riba i ulje riblje jetre. Tri su aktivatora topiva u mastima: vitamin A, vitamin D te jedan nutrijent koji je on prozvao aktivator X, a za koji se danas smatra da je vitamin K2 – životinjski oblik vitamina K. U tradicionalnim načinima prehrane, količina je ovih ključnih nutrijenata bila oko deset puta veća nego u onima koji se temelje na modernim trgovačkim namirnicama koje sadrže šećer, bijelo brašno i biljna ulja. Dr. Price je o tim vitaminima govorio kao o aktivatorima jer pri apsorpciji minerala djeluju katalitički. Bez njih tijelo minerale ne može iskoristiti koliko se god u izobilju ti minerali nalazili u hrani.

Suvremena istraživanja u potpunosti potvrđuju otkrića dr Pricea. Mi danas znamo da je vitamin A od životne važnosti za metabolizam minerala i bjelančevina, prevenciju porođajnih defekata, optimalan razvoj dojenčadi i djece, zaštitu od infekcija, proizvodnju hormona stresa i spolnih hormona, funkciju štitnjače, zdravlje očiju, kože i kostiju. Vitamin A iscrpljuje se stresom, infekcijama, vrućicom, teškim treningom, izlaganjem pesticidima i industrijskim kemikalijama ali i prekomjernom potrošnjom bjelančevina (iz ovoga proizlaze naša upozorenja protiv potrošnje prekomjernih bjelančevina u obliku posnog mesa, niskomasnog mlijeka i proteinskih prašaka).
 Moderna su istraživanja također otkrila i mnoge uloge vitamina D koji je potreban za metabolizam minerala, zdravlje kostiju i živčanog sustava, mišićni tonus, reproduktivno zdravlje, stvaranje inzulina, zaštitu od depresije i zaštitu od kroničnih bolesti kao što su rak i bolesti srca.

Vitamin K igra važnu ulogu u rastu, u razvoju lica, u normalnoj reprodukciji, razvoju zdravih kostiju i zubi, zaštiti od kalcifikacije i upale arterija, stvaranju mijelina i kapacitetu učenja.
 Suvremena je zdravstvena literatura krcata pogrešnim informacijama o vitaminima topivim u mastima. Mnogi autori tvrde da čovjek može primiti dovoljno vitamina A iz biljne hrane. No karoteni iz biljaka nisu pravi vitamin A. Oni služe samo kao prekursori koji se u tankom crijevu pretvaraju u vitamin A. Ljudi ne pretvaraju učinkovito ove karotene u vitamin A, osobito kao dojenčad ili ako boluju od dijabetesa, problema sa štitnjačom ili crijevnih poremećaja. Stoga je za optimalno zdravlje ljudima potrebna hrana životinjskog podrijetla koja će sadržavati velike količine vitamina A. Jednako tako mnogi tvrde i da se dostatna količina vitamina D može primiti kratkim dnevnim izlaganjem suncu. No, organizam stvara vitamin D samo kad je sunce okomito nad glavom što znači u ljetnim mjesecima, tijekom podneva. Veći dio godine (pa i ljeti – za one koji se nemaju običaj sunčati), ljudima je potreban vitamin D iz hrane. U pogledu vitamina K, većina literature o zdravlju spominje samo njegovu ulogu u grušanju krvi a ne prepoznaje mnoge druge životno važne uloge koje igra ovaj nutrijent.

Vitamini A, D i K djeluju sinergijski. Vitamini A i D govore stanicama da stvaraju određene bjelančevine; nakon što stanični enzimi te bjelančevine stvore, aktivira ih vitamin K. Ova sinergija objašnjava otkud pojava toksičnosti kod uzimanja vitamina A, D ili K u izoliranom obliku. Sva tri u prehrani moraju dolaziti zajedno ili će organizam razviti deficijenciju za onaj aktivator kojeg nema dovoljno.
 Životno važna uloga ovih vitamina topivih u mastima i njihova velika količina pronađena u prehrani zdravih tradicionalnih naroda potvrđuje važnost pašne ishrane stoke. Ukoliko domaće životinje ne konzumiraju zelenu travu, vitamina A i K će u velikoj mjeri nedostajati u njihovoj masnoći, iznutricama, mlječnoj masti i žumanjcima; ukoliko životinje ne borave na suncu, u takvim će namirnicama u velikoj mjeri nedostajati vitamina D.
 Budući da je tako teško iz suvremene prehrane primiti dovoljnu količinu aktivatora topivih u mastima, dr. Price je preporučao ulje jetre bakalara radi vitamina A i D, zajedno s izvorom vitamina K, kao što je maslac pašnih životinja ili ono što je nazvao visokovitaminsko maslačno ulje pripremljeno hladnim centrifugiranjem maslaca krava koje jedu brzorastuću travu. Ukoliko se konzumiraju u neograničenim količinama tijekom trudnoće, dojenja i razvoja, ovi će nutrijenti omogućiti djeci optimalan tjelesni i duševni razvoj; kod odraslih ovi nutrijenti štite od akutnih i kroničnih bolesti.

Važno je pomno odabrati ulje jetre bakalara budući da mnogi brendovi sadrže vrlo malo vitamina D, s potencijalnom toksičnošću vitamina A. Weston A. Price zaklada preporučuje najbolje brandove a među njima Green Pasture visokovitaminsko fermentirano ulje jetre bakalara koje možete nabaviti ovdje.