Stranice

četvrtak, 8. ožujka 2012.

BigPharma: zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. To je isključivo - zarada

Članak je napisala dr. Lidija Gajski, za predgovor knjizi Johna Virapena Nuspojava: smrt - Ispovijedi farmacetskog insidera:

“Kao vodeća farmaceutska tvrtka, tražimo odgovore za neke od najvažnijih svjetskih medicinskih potreba. Otkrivamo i razvijamo proizvode kroz stroga testiranja u skladu s najvišim znanstvenim i etičkim standardima. Naše tri temeljne vrijednosti – čestitost, izvrsnost i uvažavanje ljudi, vode Eli Lilly&Co u svemu što činimo.”

Ove tvrdnje, a sličnima se opisuju sve farmaceutske kompanije, vrijedile su u počecima razvoja industrije lijekova, pa sve do prije nekoliko desetljeća. Danas, međutim, one više ne vrijede. Tjerana imperativom dobiti i rasta, a uz podršku ili ravnodušnost onih koji su joj trebali postaviti granice, farmaceutska je industrija na plodnom tlu medicine globalno hipertrofirala do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije liječiti ljude i istovremeno zarađivati postalo je nemoguće. Stoga su se kompanije, prirodno, usredotočile na svoj primarni interes – profit. I danas nam isporučuju tek simptomatske lijekove ili slabo djelotvorne preventivne preparate, čuvajući tržište kroničnih bolesti. S druge strane, perfidnim i teško prepoznatljivim tehnikama kreiraju nove, umjetno stvorene patološke entitete koji zahtijevaju farmakoterapiju. U kontekstu novog ethosa kojim dominira novac i u uvjetima globalnog slobodnog tržišta, pod pritiskom nezasitne pohlepe dioničara i nesmiljene konkurencije, farmaceutska je industrija sada već spremna izravno štetiti zdravlju ljudi, pa i ugroziti živote.

Korisna i kvalitetna roba prodaje se sama od sebe. Da bi se prodao nepotreban, nedjelotvoran i nerijetko škodljiv proizvod, nužno je uložiti puno više napora. Treba se angažirati u znanstvenom istraživanju, edukaciji, zdravstvenoj politici, medijima i udrugama bolesnika.

U zadnjih nekoliko desetljeća industrija lijekova preuzela je većinu primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeli osmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontroliraju rezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvode prikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanja plaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultate u prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjim financiranim iz drugih izvora. U vezi s pripravcima koji su povučeni s tržišta, pokazalo se da su tvrtke skrivale i zataškavale podatke o škodljivosti; neke su zbog toga odgovarale na sudu. Prodorom profitnih kompanija u medicinsku znanost, predmet istraživanja postaju preparati i postupci s brzo ostvarljivom komercijalnom vrijednošću, a zapostavljaju se dugotrajna i neizvjesna, ali za javno zdravlje važnija istraživanja uzroka bolesti, nefarmakoloških postupaka, prirodnih lijekova, te bolesti Trećeg svijeta.

Obzirom da su liječnici glavni kupci farmaceutskih proizvoda, industrija lijekova morala je ovladati i profesionalnom edukacijom. Ona danas formulira kliničke smjernice, angažira nastavnike, osmišljava i organizira stručne skupove, sastavlja medicinske članke i uređuje časopise, šalje svoje predstavnike u liječničke ordinacije. Značajan dio golemih ulaganja u ovo područje, koja iznose nekoliko desetina tisuća dolara godišnje po liječniku, odlazi na osobne poklone liječnicima, odnosno na korupciju. Ostatak služi tomu da se sadržaji opreme i prezentiraju na način koji vodi propisivanju, odnosno prodaji sponzorovih preparata, dakle odlazi na marketing. Više kompanija sudski je kažnjeno zbog neistinitih tvrdnji u promidžbi svojih proizvoda.
Slično je sa zdravstvenim prosvjećivanjem bolesnika i široke javnosti. Uz pomoć agencija za odnose s javnošću (PR), medija i udruga bolesnika, farmaceutska industrija, koristeći suptilne marketinške tehnike, uspješno promovira lijekove i bolesti. Zamašnim kampanjama bezopasna ili rijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajući silnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovih proizvođača.

Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnim tijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama za lijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavnici uspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracije lijekova. Postoje i dokazi o utjecaju farmaceutskog biznisa na pravosuđe. Danas se poslovni projekti farmaceutskih kompanija izvode kao politički projekti i implementiraju uz pomoć političkih instrumenata i institucija. Industrija lijekova jedan je od glavnih sponzora političkih stranaka širom svijeta.

Slika o funkcioniranju i praksi farmaceutske industrije zadnjih godina postaje sve jasnija. Predodžba o Big Pharmi temeljena na dojmovima i anegdotalnim podacima, dobiva svoju potvrdu kroz detaljne znanstvene analize ili manje stručne, ali ne manje vjerodostojne prikaze ponuđene u čitavom nizu knjiga koje su preplavile tržište. O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinu i zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima i političarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživački novinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki, obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskiraju moralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskazi insidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim “radionicama” doista događa, knjiga Johna Virapena Nuspojava: smrt ima posebnu vrijednost.

Nakon dugogodišnjeg staža u farmaceutskoj industriji, najduže u tvrtki Eli Lilly&Co u kojoj je obnašao rukovodeću funkciju, Virapen se, revoltiran neočekivanim otkazom, ali i uznemiren grižnjom savjesti i zabrinut za budućnost bolesnika, poglavito djece u zdravstvenim sustavima upravljanim farma-predatorima, odlučio na svojevrsnu ispovijed. Usporedno s vlastitom životnom i profesionalnom biografijom, Virapen priča i “biografiju” uspješnica svoje i drugih tvrtki – benoksaprofena, rofekoksiba, fluoksetina, humanog inzulina, raloksifena, atomoksetina, olanzapina. A ona iznosi na vidjelo mnogo prljavog rublja i zorno ilustrira problematične točke današnje farmaceutske prakse i prakse državnih regulacijskih tijela. Ono što autora najviše brine i na što posebno želi upozoriti jest činjenica da farmaceutski preparati dolaze na tržište nedovoljno ispitani i s podcijenjenim nuspojavama, koje izlaze na vidjelo tek po ulasku pripravka u široku primjenu i naravno, ostavljaju za sobom žrtve. “Državna vlast je nesposobna da spasi vas ili mog malog sina od zločinačkih struktura unutar farmaceutske industrije. Vlast je podmitljiva, stručnjaci su podmitljivi, kao i liječnici”, konstatira Virapen. Zorno opisuje “tehnologiju” korupcije na primjeru medicinskog stručnjaka ključnog za licenciranje fluoksetina. Iz prve ruke doznajemo o tome kako rade i kojim se tehnikama služe farmaceutski predstavnici, kako se stvaraju i uvode marketinške inovacije, kako se pregovara o cijeni lijeka, pa o pritisku nadređenih i unutrašnjoj konkurenciji koja tjera zaposlenike na dodatne napore i međusobno takmičenje, sve, naravno, s ciljem povećanja prodaje. “Zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. U prvom planu je isključivo zarada, koju nekoliko desetaka smrtnih slučajeva ili moguće sudske tužbe zbog oštećenja zdravlja mogu samo neznatno smanjiti” – kad ovakva kategorična i nedvosmislena izjava dolazi od farmaceutskog djelatnika, ona ima poseban značaj i težinu. Kao i priznanje o iznevjerenoj društvenoj zadaći: “Istraživanja pomažu farmaceutskoj industriji da dođe do novih patenata za već postojeće sastojke. Gdje bi danas bila medicina kad bi se taj novac investirao u stvarna istraživanja?”

Polazeći od sebe, u svojoj se knjizi Virapen obraća kolegama: “Želio bih pozvati sve ostale farmaceutske menadžere da učine isto. Priznajte sve ... Rezultati koji iz toga proizađu, spasit će ljudske živote.” Knjiga je namijenjena i svima ostalima “... da bolje razumijete sustav. Da možete postavljati pitanja.” Pri tom od nas očekuje i više od toga: “Javnost i VI imate snagu promijeniti stvari. Pomognite zaustaviti to ludilo.”

Red je, dakle, na nama.
dr. Lidija Gajski

Povezani tekstovi: Znanost u službi industrije


Broj komentara: 11:

  1. Gđa dr Lidija Gajski je moja sugrađanka i znam da drži predavanja po udrugama i svi je hvale kao jednog od onih liječnika koji su osvješteni i savjesni.

    OdgovoriIzbriši
  2. Pročitala ! Uhvati me strah kad počnem razmišljati kuda ide ovaj svijet !

    OdgovoriIzbriši
  3. Doktorica Lidija Gajski je moj iskreni idol. Progovorila je o stvarima o kojima javnost prije nije imala uvida. Iskreno i od srca joj zelim puno srece, zdravlja i snage u okrsaju s korumpiranim sustavom.

    Stanislav

    OdgovoriIzbriši
  4. 3.5. će dr. Gajski imati predavanje u Makronovi na temu cijepljenja.
    Mislim da će biti jako zanimljivo.

    OdgovoriIzbriši
  5. Anita nedavno su proveli istrazivanje o crvenom mesu i obavjestili na televiziji da je svakodnevna konzumacija crvenog mesa nezdrava pa me zanima vase misljenje o tom?Isto tako ako moze odgovor na nesto sto me buni,a to je ketoza ako je to zdravo stanje za organizam zasto to moramo postizati s prehranom zar organizam nebi vec sam od sebe morao biti u ketozi?Ja sam laik pa me tako malo zanima ako mozete dati odgovor.Hvala .

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, anketa je pokazala da oni koji jedu više mesa nego neki drugi žive kraće. Ali što još rade osim što jedu meso? To nisu objavili na televiziji. Dakle, osim što jedu više mesa nego drugi, te iste osobe također i puše tri puta više nego drugi, ne kreću se, deblji su i imaju češće dijabetes i visoki tlak, jedu puno više kalorija, jedu manje povrća i manje ribe, i na kraju - piju više alkohola.

      Koji od ovih faktora utječe na to da kraće žive? Treba li uopće komentirati...

      Ketoza je najprirodnije stanje i organizam bi bio u ketozi kad mi ne bismo trpali u njega neprirodnu hranu punu šećera i škroba. Zbog toga se tijelo prebacuje na trošenje tog šećera i škroba a ono što ne može potrošiti sprema kao masti. Nema kad trošiti masti i ketone jer nam spašava život uklanjanjem šećera iz krvi. To je obrambeni mehanizma tijela - inače bi nas taj šećer ubio 15 minuta nakon obroka da ga tijelo nekako ne pospremi.

      Izbriši
  6. Hvala na odgovoru.Razumijem da vam vec ide na zivce pojasnjavati neke stvari koje pitamo,ali svak se razumije i ima interese za razlicite stvari tako da ovo nije moje podrucje pa pitam onog cije jest.Hvala jos jednom,pozdrav :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Lila nema razloga za ljutnju. Pa odgovorila sam, jesam li? A ta iritiranost koju osjećate iz mog odgovora nije upućena na vaša pitanja, koja su vrlo dobra pitanja, nego na znanost kojom se manipulira kako kome treba, a u drugom dijelu na šećer, škrob i industriju koja ih trpa u svu hranu. Eto, nisam mislila da to moram pojašnjavati, valjda svi koji čitaju ovaj blog znaju na šta se ja ljutim :))

      Izbriši
    2. Hvala jos jednom na odgovoru,nema nikakve ljutnje,ali da osjetila se nekakva iziritiranost u vasem odgovoru..znate nisu svi iskreni i posteni kad je u pitanju ambicija,novac,profit,ali svi mi imamo to nesto u sebi,tu neku tastinu kad se radi o bilo kakvoj vrsti moci tako da me necude te velike kompanije :) Pozdrav.

      Izbriši
  7. Cak su dosli do impozantne cifre od 85 grama mesa koje mozes dnevno jesti. Volio bih vidjeti te "modele" koji su koristeni za taj izvkestaj. Naravno kao i obicno Amerikanci "sole pamet". Sad je igleda kodnjih doslo da perad i riblja industrija vladaju. Uhhhhhh grohotom se smijem

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bernard sad se "div" (industrija i znanost u njenoj službi) na sve načine bori, jer je low carb/paleo/lchf pokret sve popularniji u svijetu i ljudima se otvaraju oči. Zato možemo očekivati svakakve laži i podvale, kao npr da mesna industrija sponzorira lchf. Nažalost ljudi još uvijek padaju na te smicalice.

      Izbriši

Molim za malo osnovne kulture komunikacije: Ne ostavljajte komentare kao Anonimno; ako nemate profil kliknite na Ime/URL i potpišite se.