Vodič za uklanjanje probavnih problema: što napraviti kad prehrana ne pomaže

Autor ovog članka je Jordan Reasoner koji zajedno sa Steve Wrightom promovira SDC dijetu za rješavanje probavnih tegoba. SDC Specific Carbohydrate Diet je način prehrane koji isključuje žitarice, šećer, škrob i procesiranu hranu te se temelji na neprocesiranoj, prirodnoj, nutritivno bogatoj hrani. Principe ove dijete utemeljio je još 1950. god dr. Sidney Valentine Haas koji je sa SCD tretirao pacijente oboljele od celijakije i upalnih crijevnih bolesti. Dijetu je popularizirala kemičarka Elaine Gottschall koja je posvetila svoj život istraživanju povezanosti prehrane i zdravlja crijeva te napisala knjigu Breaking the Vicious Cycle, Intestinal Health Through Diet.

U ovom tekstu Jordan obrađuje moguće razloge zbog kojih neki ljudi ne doživljavaju poboljšanje zdravlja iako su promijenili prehranu. Tekst je malo poduži, ali ga ipak pročitajte jer sadrži korisne informacije i principe o kojima treba razmišljati, ne samo kod probavnih tegoba nego i kod drugih zdravstvenih problema.

Izvor: The Ultimate Digestive TroubleshootingGuide: What to Do When Diet Isn’t Helping Your Stomach Problems  

Sa engleskog preveo: Dražen Herendić

"Koliko vas je počelo jesti pravu hranu zbog probavnih problema, bez obzira je li to Paleo, Weston A. Price, SCD ili GAPS?"

Oko 75% ljudi u prostoriji je podiglo ruku. Govorio sam na sastanku zaklade Weston A. Price i šokiralo me da sam vidio toliko podignutih ruku.

"Opa, u redu. Molim da zadržite ruke u zraku ako još uvijek imate probavnih problema, iako jedete pravu hranu."

Samo nekoliko ruku se spustilo...opet sam ostao šokiran!

Dakle, ako ste na Paleo, SCD, GAPS ili WAPF prehrani i još uvijek imate probavnih problema...niste sami. Dobivamo email poruke svakog dana od ljudi koji se muče kao i oni prilikom mog govora na sastanku zaklade. Možda su to dosadni plinovi i napuhivanje nakon obroka ili napadaji bolnih zatvora. Ili još gore, možda je u pitanju krajnje neugodan proljev koji nikako ne prestaje. Kako god uzmete, frustrirajuće je jesti sve "prave" namirnice i još uvijek se mučiti s probavnim problemima.

Što se događa? Kako je moguće da jedete namirnice bogate hranjivim tvarima, bez toksina, pravu hranu i opet se osjećate loše?

Zašto ne može neki od tih načina prehrane jednostavno sve popraviti?

Započeli smo s SCD prehranom prije skoro šest godina, pomogli smo preko 110 tisuća ljudi od tada, a ono što sam stalno pronalazio je da su ljudi odabrali način prehrane (bilo koju od četiri već navedene), promijenili prehranu, posvetili se toj promjeni i stvar ne bi radila.

Stavili su svu svoju nadu u promjenu prehrane, napravili sve što su mogli u promjeni prehrane i...nije upalilo. Izgubili bi nadu jer su pokušali ali nije pomagalo.

Ono što smo otkrili tijekom godina je zapravo to da trebate otkriti prilagođenu prehranu koja odgovara upravo vama. Trebate staviti na glavu inženjerski šešir (slikovito rečeno), kakav god vama odgovara.

Svi mi možemo biti inženjeri zdravlja.

Dakle, stavimo na glavu inženjerski šešir i prilagodimo si prehranu. Nakon svega, govorimo o uklanjanju probavnih problema i kako otkriti osnovni uzrok vaših zdravstvenih problema izbjegavajući neke uobičajene pogreške i pozivanjem na nešto stručnosti/vještine. Prvo pogledajmo na uobičajene pogreške koje se javljaju kod prehrane pravom hranom.

Greška broj 1: razmišljanje da će SCD, GAPS, Paleo ili WAPF prehrana biti dobra za vas

Prehrana koja je dobra za vas nema ime.

Za vas je prilagođeno rješenje.

Nećete moći pratiti knjigu Breaking the Vicious Cycle i pratiti SCD točno kako je izložen.

Nećete moći uzeti neku Paleo knjigu i pratiti njen plan koji će kod vas djelovati.

To jednostavno nije realno. Da biste došli do prehrane koja će djelovati, morate uklanjati pogreške. Morate podešavati. Morate biti zdravstveni inženjer.

To je sasvim drugačiji mentalni skop.

Reći ću to još jednom: to je drugačiji mentalni sklop.

Važno je to znati. Ne postoji već napisan scenarij koji govori koje točno korake treba pratiti i da će tada baš svi probavni problemi nestati...i u tome je problem – to ne dolazi upakirano.

Na primjer, neki ljudi ne toleriraju mliječne proizvode. Drugi ne toleriraju mahunarke. Neki čak ne toleriraju fermentirane namirnice ili namirnice s visokim udjelom FODMAP.

Upravo na tome ljudi padaju, na tom mjestu način prehrane prestaje djelovati i tu ljudi gube nadu. Ako promijenite vaš mentalni sklop i sačuvate nadu da ste VI zdravstveni inženjer i da ćete VI shvatiti problem, tada ćete uspjeti.

I dok to radite, ako se otisnete u avanturu zvanu vaše zdravlje, da bi izbjegli pogrešku broj jedan, samo znajte da ćete trebati stvoriti prilagođenu prehranu koja odgovara vama i trebat će vam neko vrijeme. I to je u redu. Prožvakajte to, probavite i apsorbirajte tu novu ideju prije nego krenete.

Vi ste poput snježne pahuljice.

Kao dijete, jedna od najjačih spoznaja koje sam ikad imao bila je ideja da je svaka snježna pahuljica drukčija.

Svi smo godinama slušali tu analogiju. Svi smo čuli priču kako ne postoji pahuljica koja je jednaka nekoj drugoj na cijelom svijetu. To me je kao dijete "rasturilo" (pored toga što sam saznao odakle dolaze bebe).

To je vrlo moćna stvar...

Dakle, kako isprobavate različite vrste prehrane, trebate shvatiti da ste pahuljica, vi ste jedinstveni. Sve prehrambene preporuke koje sam stavio na web stranicu ili bilo koje druge preporuke koje ste pročitali, samo trebate znati da ćete ih morati malo prilagoditi sebi.

I to je u redu za isprobavanje.

Ne shvatimo svi stvari uvijek iz prvog pokušaja i zato nastavite istraživati. Zapamtite, vi ste  inženjer zdravlja! U redu? U redu!

Dakle, to je prva stvar na koju sam htio uputiti: mentalni sklop.

Ponovno promislite kako razmišljate o vašoj prehrani – vi ste inženjer, vi ste scenarist – i vaše će potrebe biti jedinstvene kao i snježna pahuljica.

Greška broj 2: ne slušate svoje tijelo

Naša tijela nam uvijek govore ali često mi uopće ne slušamo.

Jeste li ikad imali gadnu gripu?

Možda ste poput mene i vaša su vam je draga dječica donijela iz škole, samo za vas?

Zamislite da imate visoku temperaturu, preko 39° C, halucinirate, samo ležite u krevetu i vaše tijelo kao da kaže: "Hej, ja ti zapravo činim uslugu – čuvam ti leđa, znam da je visoka temperatura bez veze ali moralo sam malo pojačati grijanje – moram pobiti sve te viruse."

Vaše tijelo se brine o vama.

Bio sam u takvoj situaciji i sjećam se misli o tome kad sam bio dijete i moja mama bi rekla nešto poput: "Temperatura ti je previsoka! Tylenol, Tylenol, Tylenol! Moramo sniziti tu temperaturu!"

I samo sam razmišljao o svom tijelu kada sam bio dijete, kada mi govori: "Hej, mi pokušavamo spaliti ovu stvar! Zaustavite snižavanje temperature! Ne puštaš me da radim svoj posao!"

Dakle, zamislite da ste duboko u groznici, vaše tijelo vam govori i možda se u vašem stanju halucinacije preklapaju s majčinim riječima "Tylenol, Tylenol, Tylenol", vi zgrabite neke tablete i to prestane. Nakon kraćeg vremena shvatite da snižavanje temperature nije ono što je potrebno.

Danas, mi saznajemo sve više. U ovoj zajednici, svatko se može prilično slagati da ne bismo trebali snižavati temperaturu osim ako ona ne postane opasna po život.

To je prirodna i dobra stvar koju vaše tijelo radi za vas.

Ali što ako su svi sadašnji simptomi zapravo tome slični?

Što ako su naši proljev, umor, plinovi ili nadutost sve signali našeg tijela?

Što ako je eksplozivni proljev od preko 10 puta dnevno način kako vaše tijelo je šalje svjetlosni signal poput: "Hej, hej, stvarno trebam pomoć!!!"

No, ovih dana tjelesni znakovi poput plinova, nadutosti, zatvora ili proljeva simptomi su koje treba tretirati lijekom. Ne brinite se, svaki put kada jedete ljute paprike i dobili ste jaku žgaravicu, samo uzmite TUMS!

Prestali smo slušati. Kao kultura, težimo zanemarivati i umanjivati probleme receptima i bezreceptnim "lijekovima" umjesto da pokušamo shvatiti što zatvor, nadutost, plinovi, glavobolje i drugi simptomi zapravo znače u govoru tijela. I to je greška broj dva:

Mnogi od nas ignoriraju svakodnevne simptome našeg tijela.

Baš kao kad imamo povišenu temperaturu, ignoriramo ono što nam naša tijela zapravo govore. To je kao kad imate želučanu virozu i jaki proljev; morate tu infekciju izvući van. Ili kad pijete previše alkohola i onda povratite. To su sve prirodne stvari. Vaše tijelo vam čuva leđa.

Opet, ovo je molba za drugačiji mentalni sklop, onaj koji je bitno drugačiji od onoga što naša kultura trenutno prihvaća. Ali naša kultura trenutno proizvodi bolesne ljude. Vrijeme je za drugačije razmišljanje; vrijeme je za promjenu.

A mi mijenjamo stvari.

Već smo pričali o tome kako morate promijeniti vaš mentalni sklop kako bi izbjegli pogrešku broj jedan: ne prilagođavate svoju prehranu. Mijenjajte stvari dok ne pronađete prehranu (poput "staklene cipelice") koja vam odgovara. Ne postoji naziv za to. To je prava hrana prilagođena potrebama vašeg tijela.

I mi također mijenjamo naš mentalni sklop kako bi počeli stvarno slušati naša tijela; gledati na simptome kao znak komunikacije... to nije nešto što treba suzbiti ili jednostavno zatomiti. Morate početi slušati svoje tijelo.

Ako imate plinove, nadutost, proljev ili zatvor, vaše tijelo vam govori nešto.

To je kao indikator za provjeru stanja motora u automobilu. Koliki od nas su bili u automobilu, pokupimo djecu, moramo stići na nogometni trening a indikator radi ding ding, ding, i vi pomislite "Aaaaaaaaaahh, moram provjeriti stanje motora."

A onda je već tjedan dana kasnije, onda su dva tjedna kasnije i tri tjedna kasnije i vi počinjete ujutro ulaziti u automobil u nadi da i dalje radi, u stilu "Hajde dragi, pusti svoj...brm, brm, tako je!"

To može biti nešto jednostavno, možda je vaš poklopac spremnika goriva labav. To je uobičajen razlog za provjeru indikatora stanja motora. Ali to također može značiti da će motor eksplodirati u idućih osam kilometara i imat ćete ozbiljan problem. To ne znate.

No, to je znak da nešto nije u redu. Indikator stanja motora vam govori "Hej, imamo problem ovdje; učini nešto." Čuva vam leđa, kao i vaše tijelo. Gledajte na simptome kao na znakove, kao naznake što trebate učiniti u smislu podešavanja.

Slušajte svoje tijelo i složite si prilagođenu prehranu pomoću povratnih informacija koje ste primili od vašeg tijela. Možda ste trenutno na Paleo prehrani i stvarno vas uzdrma kad pojedete slatki krumpir. To vjerojatno nije hrana koja vam je sad primjerena.

Pokušajte neku od prehrana s pravim namirnicama da bi saznali što baš vama odgovara. Gledajte na prehranu kao rezonator za vaše tijelo. Koristite ju kao polazište i nastavite na temelju onoga što vam vaše tijelo govori. Vodite računa da slušate svoje tijelo.

U redu, stavili smo naše inženjerske šešire i dobili smo naš novi mentalni sklop. Ali i dalje imamo probavne probleme. Vrijeme je za uklanjanje problema kod naše probave.

Kako rješavati probavne probleme (kad prehrana ne funkcionira)

Uklanjanje problema, hakiranje, inženjering, projektiranje...sve te riječi imaju dobre/zgodne/lijepe konotacije i sve one znače da kontrolirate situaciju. Kontrolirate tu stvar; vi sjedite na vozačkom sjedalu.

Ako imate plinove ili proljev svakog dana, možete preuzeti kontrolu i učiniti da stvari rade za vas i pomognu da se ti simptomi bar malo povuku pomoću liječenja umjesto kamufliranja istih.

Dakle, nakon što smo počeli slušati ove znakove koje nam naše tijelo šalje, možemo ih koristiti za razumijevanje da li ono što radimo funkcionira na dnevnoj osnovi ili ne funkcionira. To je ljepota tijela; mijenja se i obavještava nas svaki dan. Možete koristiti ove informacije kako bi započeli uklanjanje probavnih problema a postoje tri područja na koja želim da usmjerite svoju pozornost:

1. Uklanjanje problema s hranom
2. Uklanjanje problema s dodacima prehrani
3. Uklanjanje problema s osnovnim uzrocima

Uklanjanje problema s hranom

Zašto početi s hranom? Poanta: to je nešto što možeš učiniti već sutra.

I to je jedan od mojih ciljeva: pružiti vam jednostavan akcijski korak koji možete primijeniti u svom životu već sutra. Dakle, ako imate plinove, nadutost, zatvor, proljev, mučninu, ako to imate baš sad, možete krenuti i odmah apraviti promjenu u svom životu, koja će ublažiti vaše simptome. Akcija...poduzimanje akcije – to je ono što će donijeti promjene o kojima govorimo.

U zajednici prave hrane postoje četiri namirnice s kojima biste trebali započeti uklanjanje problema. Nazvali smo ih "Četiri jahača", pa ako poznate naš rad, onda znate da smo o njima pričali nebrojeno puta.

Ali to je zato jer su te četiri namirnice one s kojima ljudi, koji ulete u Paleo, SCD, GAPS ili WAPF prehranu, imaju najviše problema. Često je to jedan od Četiri jahača, ne nužno ostatak prehrane, koji im smeta. Te prve četiri namirnice se mogu izbaciti i stvarno mogu brzo smanjiti vaše simptome. Predstavljam vam (bubnjevi, molim!) ČETIRI JAHAČA:

1. Mliječni proizvodi: Recite što hoćete o mliječnim proizvodima – sigurno ima puno rasprava o tome (posebno u Paleo krugovima) – ali ako jedete tvrde sireve, ako jedete kefir, ako pijete sirovo mlijeko, ako radite 24-satni fermentirani jogurt, ako jedete maslac – ako jedete te vrste mliječnih proizvoda i još uvijek imate problema, onda govorimo o prvom od Četiri jahača. Uklonite ih iz prehrane na tri dana i pratite kako ćete se osjećati. Ako se osjećate dobro, možete ih vratiti natrag i vidite da li primjećujete razliku.

2. Jaja: Dakle, ovo je zanimljiva stvar jer protein albumin iz jaja (poput proteina kazeina u mliječnim proizvodima) može biti vrlo problematičan za ljude i uzrokovati priličnu imunološku reakciju. Nije nešto što intuitivno pomislimo u vezi jaja.

Ali ako ste, poput mene, svakodnevno ste jeli razne žitarice tijekom 20 godina i odjednom se prebacili na prehranu s pravim namirnicama i čudite se kao "Što da jedem za doručak? Kako misliš, nema žitnih pahuljica?" Jedne od prvih namirnica kojima se okrećemo nakon izbacivanja žitarica i tosta za doručak, su ili slanina ili jaja...ili čak oboje.

Ako počnete uočavati da imate taj tajanstveni problem i da se vaša crijeva loše ponašaju svakog dana oko 10 prije podne, prvo provjerite svoj doručak. Jedete li jaja svakog dana? Jer mnogi od nas kažu "Nema više žitarica, jest ću jaja svaki dan". Dakle, jaja su prvo na što treba gledati ako imate čudne simptome svakog dana prije podne, ili možda upravo prije ručka, poput loše probave, plinova i nadutosti (takve stvari)...možda i mekana stolica (ja osobno sam dobivao jake bolove u trbuhu i glavobolju), to mogu biti jaja. Ali svatko je drukčiji, pa zato uklonite ih na tri dana i vidite kako se osjećate.

3. Orašasti plodovi i njihova brašna: Postoje dvije uobičajene greške koje se događaju s orašastim plodovima i njihovim brašnima.

Kad sam radio s ljudima jedan-na-jedan, pitao bih ciljano što su jeli u ponedjeljak. Neki bi prošli kroz cijeli dan i nakon što bismo sagledali cijeli dan, ispada da su pojeli 12 i pol šaka orašastih plodova.

Dragi bože! Tolika količina orašastih plodova vjerojatno bi i kod zdrave osobe dovela do probavnih problema. Jeste li ikad pustili neku sjemenku da padne na tlo? Vrlo često pistacija se neće uopće raspasti kad ju pustite da padne. Onda zamislite žvakanje te iste sjemenke i njenog potpunog probavljanja ako vaša probava ne radi dobro.

Možda imate problem u crijevima ili se nešto štetno događa, ili imate propusna crijeva – bilo koja od tih stvari – i vi jedete 12 i pol šaka orašastih plodova? Pokušajte prestati na tri dana i vidite kako se osjećate.

Sada o brašnima orašastih plodova. Puno ljudi (i ja sam to radio) prestanu s uobičajenom američkom prehranom i počnu jesti pravu hranu ali pokušavaju jesti iste stvari, poput "Napravit ću kruh i radit ću si palačinke i špagete i sve druge stvari koje sam navikao jesti svakog dana u zadnjih 20 milijuna godina svog života! Ali sve to ću raditi s bademovim brašnom."

To je vrlo slično situaciji s orašastim plodovima. Ima neka osoba koja je analizirala konzumiranu hranu u ponedjeljak i odjednom sam pogledao i rekao: "Opa! Jeo si bademovo brašno u svakom obroku tog dana."

To je jako puno bademovog brašna!

Opet, vaše tijelo vam šalje suptilne znakove i govori da imate problema; događaju vam se plinovi, proljev, zatvor i ostale stvari i tada želite biti sigurni da ste izbacili te stvari na tri dana. Pokušajte i vidite kako se osjećate.

4. Previše voća i meda: Da, bio sam kriv zbog ovoga.

Nisam mogao puno tolerirati kad sam započeo. Sve što sam mogao pojesti bili su voće i povrće samljeveni u pire tijekom godine dana. Crijeva su mi bila dosta oštećena i jeo sam puno voća. Jeo sam  i avokado ali bih ga prelio medom.

Ako na kraju dana pogledate svoju dnevnu prehranu i kažete "Opa, pojeo sam pet banana, dragi bože" – to je previše.

Previše fruktoze i šećera može uzrokovati bujanje crijevnih bakterija jer možda imate smanjenu apsorpciju fruktoze. Smanjena apsorpcija fruktoze stvarno znači da tijelo ne može apsorbirati fruktozu. Fruktoza je jedan oblik šećera i raspoloživa je u skoro svemu što jedemo, uključujući voće i povrće. Makar su fruktoza i glukoza različiti oblici šećera, oni su u najjednostavnijem obliku...i to je škakljiv dio. Oba oblika šećera ne zahtijevaju nikakvo probavljanje, oni su već razbijeni u najjednostavniji oblik koji tijelo može odmah upijati. Tu leži problem slabe apsorpcije fruktoze; ona se ne upija direktno u organizam.

Tako da, ako imate simptome, možda ćete htjeti smanjiti voće i/ili med na tri dana.

Uklanjanje problema s hranom može biti jako dobra polazišna točka za započeti s promjenama već od sutra. Ako imate suptilne (ili manje suptilne) signale iz tijela da to kod vas ne funkcionira, krenite odatle. Često možete izbaciti sva ČETIRI JAHAČA odjednom, na tri dana. Onda ih možete vraćati polako, jedan po jedan. Samo tako ćete sigurno znati, vratite se jedenju tri banane i pratite kako ćete se osjećati. Možete vratiti maslac natrag ili možete pokušati sa šakom orašastih plodova – što god vam odgovara – i pratite kako se osjećate sljedećih tri ili četiri dana.

Uklanjanje problema s dodacima prehrani

Riječ upozorenja u vezi dodataka prehrani…dodavanje doslovce znači „dodavanje nečeg radi upotpunjavanja nečega drugog, dopunjavanje zbog nedostatka, pojačavanje ili proširenje cjeline“.

Dodaci prehrani su „dodaci“ iz nekog razloga. Oni podržavaju cjelovitost plana liječenja. Oni popunjavaju praznine i nedostatke radi pojačavanja onog što već radimo.

Zato, ako ovo čitate i niste prilagođavali svoju prehranu, istina je da dodaci prehrani neće puno pomoći sve dok ne prihvatite svoj plan liječenja za ozbiljno i počnete slagati prilagođenu prehranu koja će kod vas djelovati.

Ako ste uklanjali probleme u prehrani i spremni ste pomaknuti vaše zdravlje na višu razinu, podijelit ću s vama informacije o nekim dodacima prehrani koji zbilja mogu pomoći u boljem probavljanju hrane.

Kad napravimo prijelaz sa standardne američke prehrane na prehranu s pravim namirnicama, unos masnoće i proteina ide prema gore a unos ugljikohidrata općenito ide prema dolje. Zajedno s tim promjenama, nalazimo puno ljudi koji pokazuju simptome slabe želučane kiseline, hipokloridije.

Puno puta se ljudi osjećaju lošije na prehrani pravim namirnicama (što je totalni peh) jer, općenito, ljudi imaju premalo želučane kiseline. A to stvarno utječe na vašu probavu i ako pokušavate probaviti pravu hranu, s više masnoća i mesa a nemate dovoljno želučane kiseline, vaša probava postaje ugrožena. Želučana kiselina je prvi veliki korak u probavnom procesu.

Zašto je to tako?

Želučana kiselina je veliki komunikator. Ona započinje probavu i šalje probavnu poruku kroz vaš probavni trakt. Želučana kiselina regulira pH razinu vaše probave i stvarno određuje koliko dobro probavljate hranu. Kad jedete hranu, vaša pH razina raste. Kao odgovor, lučite želučanu kiselinu koja počinje probavljati hranu i dovodi pH vašeg želuca natrag u normalni raspon između 1 i 2.

Ako nemate dovoljno želučane kiseline, ne možete regulirati pH vašeg želuca. A to je veliki problem, jer ta promjena razine pH, u stvari, vašem želucu kaže da propusti hranu dalje u tanko crijevo. Jednom kad je hrana u crijevu, razina pH govori probavnom procesu da započne, poput otpuštanja enzima. Ali pH komunikacijska veza tu ne prestaje. Ona se proteže sve do debelog crijeva.

Tako da ako je želudac dobro napravio svoj posao, tanko crijevo dobije pravu poruku, debelo crijevo dobije pravu poruku i tako dalje.

Sjećate se igre pokvarenog telefona, još iz vrtića?

Započinje tako da netko kaže nešto poput „Ivana voli plavu boju“. Onda poruku prenose od djeteta do djeteta, sve do zadnjeg koji kaže nešto poput „Ivana boli dragu moju!“.

Što?!

Komunikacija je totalno iskrivljena između devetoro djece koji su pričali ukrug. A baš to se događa kad je kiselina u vašem želucu slaba; vaše tijelo ne dobije pravu poruku.

Koji su znakovi da imate slabu želučanu kiselinu?

Ako ste od onih koji imaju neprobavljenu hranu u stolici, imate puno plinova, napuhivanje, proljev, zatvor, želučani refluks (tema koju danas ovdje ponavljam), možda imate slabu želučanu kiselinu i niste u mogućnosti propisno probavljati velike količine mesa i masnoća na ovom novom režimu prehrane pravim namirnicama. Ali, pogodite što…postoji čarobna tableta, ne šalim se. Upoznajte Betain hidroklorid – Betain HCL. To je želučana kiselina u tableti.

Kad sam počeo uzimati Betain HCL, dobio sam savršenu stolicu preko noći. Ozbiljno, već sljedećeg jutra! Bilo je to za mene poput čarobne tablete. Ne mogu vam dovoljno puta ponoviti ali doslovce tisuće ljudi sa slabom želučanom kiselinom, koji jedu više mesa i ne mogu ga probaviti, pročitali su naš rad i uzimanje te tablete promijenilo im je živote.

Ali morate raditi sa stručnom osobom koja razumije Betain HCL suplementaciju. Ako imate povijest čireva na želucu ili gastritisa, ako ste koristili kortikosteroide (moram ovdje navesti tu opasku), tada Betain HCL možda nije dobar za vas.

Suplementacija želučanom kiselinom nije običan dodatak prehrani iz trgovine živežnim namirnicama; to je ozbiljan posao. Napravio sam puno bolnih pogrešaka uzimajući Betain HCL tijekom godina. Te pogreške mogu uzrokovati da stvar ne radi i pogoršati simptome još više nego što već jesu, tako da svakako radite sa stručnjakom koji zna što radi. To je vrlo jeftin dodatak prehrani. Nije seksi, ali bože moj, pomaže ljudima i zbilja pomaže kod problema probave proteina, ili ako se ne osjećate dobro kad probavljate meso, za vas može biti velika stvar.

Budite sigurni da možete razgrađivati hranu.

Sljedeći dodatak prehrani za istraživanje kod uklanjanja probavnih problema su probavni enzimi.

Enzimi su zbilja dio te kaskade, dio igre pokvarenog telefona o pH i želučanoj kiselini. Dakle, počnite s Betain HCL i pratite svoje simptome; slušajte što vam tijelo govori.

Ali ako ste poput mene i imate kompletnu atrofiju crijevnih resica, što znači da su vam crijevne resice sasvim uništene, tada će i vaši enzimi nastradati.

Ako vam je žučni mjehur uklonjen, tada i vaša proizvodnja enzima također treba potporu. Kako je prije navedeno, povećavate unos masnoća na prehrani s pravom hranom što znači da ćete trebati enzim koji se zove lipaza. Ne povećavamo samo unos mesa, povećavamo i unos masnoća. A ako ih ne povećavamo postepeno ili nemamo dobru prilagodbu proizvodnje lipaze, nećemo baš dobro probavljati masnoće. Pored toga, probavni enzimi također mogu biti jako korisni, pogotovo kod ljudi s proljevom. Probavni enzimi također mogu promijeniti stolicu preko noći. Još jednom, ako imate želučane čireve ili gastritis, zbilja trebate biti pažljivi s tim kako ih koristite i uvodite u prehranu.

To su, dakle, dva dodatka prehrani u kontekstu uklanjanja problema pomoću dodataka prehrani. U ovom trenutku, naveli smo neke akcijske korake za uklanjanje problema s vašom hranom i dodacima prehrani, ali vrijeme je da krenemo dalje na jedan od glavnih (akcijskih koraka)…temeljnih uzroka.

Rješavanje temeljnih uzroka

Vaši simptomi mogu biti puno dublji od hrane i dodataka prehrani.

Većina nas prelazi na pravu hranu jer smo bolesni. Bilo da je u pitanju autoimuna bolest, srčana bolest, sindrom kroničnog umora…lista se nastavlja. A i u ovom članku već sam spomenuo činjenicu da mnogi od nas pređu na neku od prehrana s pravom hranom ali nam ne bude bolje.

Istina jest, da iako je promjena prehrane osnova dobrog zdravlja – što je nevjerojatno važno – to je samo prvi korak i nije uvijek samo to dovoljno. Čak i ako usavršite prehranu – prilagodite ju sebi – može biti da tu ima još nečega.

Možda postoji dublji razlog i trebate doći do njegovog osnovnog uzroka.

Možda ste ublažili simptome prehranom i pomogli svom organizmu korištenjem dodataka prehrani ali otkrivanje temeljnog uzroka je važno zbog vašeg dugoročnog zdravlja. Ako samo prelazak na pravu hranu nije dovoljan, onda ima više posla kojeg morate napraviti – čak i više od popravljanja prve dvije greške o kojima smo govorili danas. Ima tu još podešavanja, inženjeringa i projektiranja. Potrebno je još kopati i možda ćete trebati pomoć u tom procesu.

Postavljanje sljedećeg pitanja može biti najvažniji korak u uklanjanju problema s vašom probavom: koji su neki od uobičajenih osnovnih uzroka?

Evo nekih od najistaknutijih osnovnih uzroka koje nalazimo kod ljudi s kojima radimo:

Broj 1. Crijevne infekcije

Gastrointestinalne infekcije, crijevne infekcije, paraziti, bakterijske infekcije, bujanje bakterija u tankom crijevu, crijevna disbioza, svi oni mogu biti osnovni uzrok problema koje ste imali. Osamdeset posto ljudi s kojima smo radili jedan-na-jedan imali su parazitske ili bakterijske infekcije poput:

- Clostridium difficile (C. diff)
- Blastocystis hominis
- Helicobacter pylori
- Bujanje bakterija u tankom crijevu (SIBO)

Te infekcije se otkrivaju testiranjem stolice, i kao ni svi terapeuti, nisu ni svi testovi za stolice jednaki. Vrlo je važno tražiti crijevne infekcije, posebno ako prehrana nije dovoljna, ako vam prehrana ne pomaže da vam bude bolje ili ako vam pomaže samo polovično ili tročetvrtinski.

Što napraviti: radite s iskusnim liječnikom na tome; s onim koji razumije kako crijevne infekcije mogu biti osnovni uzrok problema sa zdravljem. Predlažemo da naručite BioHealth #401GI Pathogen Screen With Pylori (test stolice). Ako ne možete dobiti da vam liječnik naruči jedan takav test, možete potražiti privatno.

Prije pet godina, držao sam se STROGE prehrane od sedam namirnica i još uvijek se mučio s proljevom, te sam dobio rezultat testa moje stolice popraćenog riječima: „Strongyloides stercoralis“. U pitanju je infekcija parazitskom glistom i ja sam je imao.

Jednom kad sam izliječio infekciju, sve u vezi mog zdravlja se promijenilo.

Bilo je to kao da sam cijelo to vrijeme vozio auto jednom nogom na gasu a drugom nogom na kočnici i sad je moje zdravlje išlo 100 km/h prema predivnom horizontu. Parazit je bio tamo cijelo vrijeme, pustošio po mojim crijevima, sprječavajući me da sasvim ozdravim. Bio je to veliki korak na mom putu ozdravljenja… ne samo jedan korak, naravno, ali veliki pomak naprijed i to može biti osnovni uzrok i kod vas.

Broj 2. Hormonska neravnoteža

Kad god imamo hormonske probleme, crijeva mogu imati problema. Bilo da je nadbubrežna žlijezda ili štitnjača, hormonska neravnoteža je jedan uobičajen osnovni uzrok. Steve i ja, obojica smo se mučili s time i vidimo to kod sve više i više ljudi s kojima smo radili.

Ako su vaši probavni problemi povezani s umorom, glavoboljama i dobivanjem težine, možda imate problema s hormonskom neravnotežom. Ili, ako ste pod jakim stresom – smrt voljenje osobe, razvod, prezahtjevan posao na radnom mjestu ili pozitivan stres zbog trudnoće ili vjenčanja – može vam se razviti hormonalna neravnoteža.

I ne mislimo samo na emocionalni stres. Možda ste manijakalna crossfit vježbačica i rasturate s vježbama visokog intenziteta u teretani svakog dana, ili ste Ironman atletičar i provodite više vremena u napornim vježbama nego što spavate tijekom tjedna.

Fizički stres, emocionalni stres i bilo koji od tih kroničnih uzročnika stresa mogu promijeniti vašu hormonalnu ravnotežu i zauzvrat zaista utjecati na vaša crijeva. Hormoni reguliraju sustave u vašem organizmu; možda ste čuli da ih zovu kemijski glasnici ljudskog tijela, što oni i jesu. Hormon štitnjače posebno ima ulogu u metabolizmu i u tome kako vaše tijelo koristi energiju. Ali postoji cijeli lanac zapovijedanja u hormonskim reakcijama i bilo koja veza može biti presječena.

Što napraviti: Ovo je definitivno situacija kad rad s iskusnim liječnikom dolazi u prvi plan. Baš kao i kod testiranja stolice, testiranje hormona je varljivo; interpretacija hormonskih testova je varljiva. Ono što može biti „unutar opsega“ možda nije optimalno za vas. Opet, sve se to vraća na onu snježnu pahuljicu i biokemijsku individualnost. Jako preporučam da si naručite Functional Stress Profile, poput BioHealth #201 Functional Adrenal Stress Profile. (Ako vam vaš liječnik to ne može nabaviti, probajte naći privatno).

Kako početi uklanjati probavne probleme već danas

Naveo sam vam puno akcijskih koraka u ovom članku a najvažnija stvar koju možete napraviti je odabrati jedan od njih i poduzeti akciju odmah.

Rekapitulirajmo važne korake u uklanjanju problema:

1. Mentalni sklop. Prihvatite novi mentalni sklop. Stavite na glavu svoj inženjerski šešir. Upamtite, VI ste inženjer, dizajner, rješavač problema VAŠEG zdravlja.

2. Slušajte svoje tijelo. Slušajte što želi napraviti, čuva vam leđa i budite toga svjesni. Iskoristite simptome kao znakove koji će vam pomoći u uklanjanju problema.

3. Uklonite probleme s prehranom – izgradite prehranu koja je dobra za VAS. Iskoristite vaš novi mentalni sklop i „uši“ koje su podešene prema vašem tijelu da bi to postigli. Testirajte se izbacivanjem „četiri jahača“.

4. Uklonite probleme korištenjem dodataka prehrani, Betain HCL ili probavnih enzima.

5. Nađite iskusnog liječnika koji vam može pomoći u otkrivanju uobičajenih osnovnih uzroka problema, poput crijevnih infekcija ili umora uzrokovanog nadbubrežnom žlijezdom.

Najvažnije: radite s iskusnim liječnikom koji će vam pomoći.

Uklanjanje problema je izazovno. Ono je tajna u nadilaženju kroničnih bolesti ali je potrebno vrijeme da bismo činili greške i otkrili ono što djeluje.

Neki od najvećih napredaka u zdravlju koje sam osobno iskusio bili su zbog toga što sam radio s iskusnim liječnikom koji mi je znao pomoći u uklanjanju problema.

Želite biti sigurni da liječnik s kojim radite razumije da ste snježna pahuljica – ozbiljno. Također želite biti sigurni da znaju PRAVE testove koje trebaju naručiti.

Možete se razbacivati novcem i naručiti paket testova koji koštaju između 3 i 8 tisuća dolara, kako su nam neki od naših klijenata (u komunikaciji jedan-na-jedan) rekli. Ili možete otići u neku od svjetski slavnih klinika za koje ste čuli, za 10 do 20 tisuća dolara…

Također, možete raditi s iskusnim liječnicima, koji su se i sami borili s vlastitim bolestima, da bi pronašli koji su pravi testovi i razotkrili sve detalje.

Iskusan liječnik vam može pomoći pronaći najprikladnije testove…i pomoći vam pronaći osnovne uzroke vaše bolesti. Želimo ojačati vaše zdravlje. Prihvatite novi mentalni sklop, prilagodite svoju prehranu i nastavite ju podešavati osluškujući što vam vaše tijelo govori. Isto tako, shvatite da ne možete identificirati osnovni uzrok ako ne znate da on postoji.

Ako još uvijek osjećate probleme nakon uklanjanja problema s prehranom, ne odustajte. Kontaktirajte iskusnog liječnika koji može shvatiti osnovne uzroke i raditi s vama na rješavanju istih. Ovdje smo da bismo vas podržali cijelim putem jer i mi smo bili tamo. Rad s liječnikom funkcionalne medicine može biti ono što je potrebno da vas izvuče odatle, preko te zadnje grbe, da riješite taj osnovni uzrok i povratite optimalno zdravlje.

Niste sigurni gdje bi pronašli jednog takvog? Pokušajte pronaći liječnika funkcionalne medicine privatno.

Bez obzira na sve, ne gubite nadu. Nada je sve što imate…vaš je izbor da ju čuvate i da nikad ne odustanete od borbe. Vi MOŽETE proći kroz to. Nikad ne gubite nadu…ona je tajno oruđe kojim ćete proći kroz bilo što, pa i nadilaženje vaše kronične bolesti.

Mitovi i zablude o mršavljenju i kalorijama

Veseli me da povremeno mogu podijeliti članke mladih ljudi koji vole misliti svojom glavom, te preispituju ustaljene postavke i samostalno istražuju ozbiljne izvore informacije. Jedan od takvih je Donat Rupčić, sportski trener i stručnjak za prehranu čiji blog možete čitati ovdje, a ovom prilikom dijelim njegov članak o KALORIJAMA.

JELI KALORIJA ZAISTA KALORIJA?

“Ako želiš smršaviti trebaš sagorijevati više kalorija nego što pojedeš...”
“Kalorija iz riže je ista kao kalorija iz mesa ili pak kao kalorija iz maslaca...”
“Jedite manje, vježbajte više...”

Zvuči li vam to poznato? Da, i meni isto. Koncept je jako privlačan u svojoj jednostavnosti: “promjena na tjelesnoj masi = unesene kalorije - potrošene kalorije”... ALI TO NE FUNKCIONIRA BAŠ TAKO. I to je bilo pokazano još prije 84 godine!
Bez brige, slijedi objašnjenje.

***Ako se nekome ne da čitati analize znanstvenih radova, molim vas da barem scrollate na kraj članka i pročitate zaključak, bit će vam korisno.***

U nastavku ćemo proći znanstvene studije kroz povijest na tu temu, ali prvo kratko objašnjenje riječi “makronutrijent”. Makronutrijenti su ugljikohidrati (u daljnjem tekstu: ugh), masti i proteini. Oni su izvori energije i svaki od njih ima određenu ulogu i utjecaj na organizam.

Priču započinjemo davne 1932. s istraživanjem pod nazivom „THE TREATMENT OF OBESITY: A COMPARISON OF THE EFFECTS OF DIET AND OF THYROID EXTRACT“. Autori istraživanja su odlučili držati kalorijski unos konstantnim, a varirali su udjele ugljikohidrata, proteina i masti. Rezultati su pokazali da su gubitak tjelesne mase i unos ugljikohidrata obrnuto proporcionalni, tj. zabilježeni su najveći gubici tjelesne mase kad je unos ugljikohidrata bio najniži.

Iduća je studija iz 1956. i zove se “CALORIE INTAKE IN RELATION TO BODY-WEIGHT CHANGES IN THE OBESE”. U sklopu te studije je provedeno nekoliko eksperimenata.
U jednom su eksperimentu podijelili sudionike u 3 grupe. Sve 3 grupe su dobivale 1000 kcal dnevno, s tim da je kod jedne grupe 90% kalorija dolazilo iz ugljikohidrata, kod druge 90% kalorija iz proteina, a kod treće 90% kalorija iz masti. Proteinska grupa je izgubila dosta tjelesne mase, a grupa s mastima je izgubila još više tjelesne mase. Ugljikohidratna grupa ne samo da nije ostvarila veliki gubitak na masi, već je preko 50% grupe čak dobilo na masi.
Kao konačni eksperiment odlučili su povećati kalorijski unos s time da promjene odnose makronutrijenata. Pokazali su da su pacijenti mogli dobivati ili barem zadržati tjelesnu masu na prehrani od 2000 kcal uobičajenih proporcija (to znači najviše ugh). Zatim su te iste pacijente stavili na prehranu bogatu mastima i proteinima koja je sadržavala 2600 kcal dnevno, a pacijenti su izgubili na tjelesnoj masi.

Kako mi netko ne bi rekao da samo citiram prastare studije, evo sad jedne iz 2004.: “Comparison of energy-restricted very low-carbohydrate and low-fat diets on weight loss and body composition in overweight men and women”. Pogađate, ova je studija pokazala istu stvar. Ljudi su gubili više masti na prehrani bogatoj mastima koja je imala više kalorija, nego na prehrani bogatoj ugljikohidratima koja je imala manje kalorija.

Vjerujem da preko naslova možete pronaći navedene studije pa nema potrebe da još više zatrpavam objavu linkovima.
Evo link na jednu meta-analizu (meta-analiza = oblik znanstvenog rada koji uzima u obzir više studija i donosi združeni zaključak): http://m.ajcn.nutrition.org/content/83/6/1442.full

INZULIN I HORMON RASTA KAO GLAVNI HORMONI U REGULACIJI LIPOGENEZE

Za početak da objasnim što je lipogeneza. Lipogeneza je proces sinteze masnih kiselina i triglicerida, koja se odvija u jetri i masnom tkivu. To je ono što želimo minimizirati ako nam je cilj gubitak masnog tkiva.

Prvi hormon koji ćemo proučiti je inzulin, koji sintentiziraju beta-stanice Langerhansovih otočića gušterače. Njegova je glavna zadaća transport glukoze iz krvotoka u stanice, ali uloga u organizmu mu je puno šira od toga. Danas ćemo se zadržati na njegovoj ulozi u metabolizmu lipida (masti):
a) Smanjuje brzinu lipolize (razgradnja masnih kiselina) u adipoznom (masnom) tkivu
b) Stimulira sintezu masnih kiselina i triglicerida u tkivima
c) Povećava transport triglicerida iz krvi u adipozno tkivo i mišiće
d) Smanjuje brzinu oksidacije masnih kiselina u mišićima i jetri

Drugi hormon koji proučavamo je hormon rasta, koji se sintetizira u prednjem režnju hipofize. Kao što ime kaže, glavna mu je uloga stimuliranje staničnog rasta, reprodukcije i regeneracije. Ali on također igra ulogu u regulaciji lipogeneze – a njegova je uloga ovdje čista suprotnost inzulinu!
Hormon rasta drastično smanjuje lipogenezu u adipoznom tkivu i potiče mobilizaciju masnih kiselina kako bi mogle biti iskorištene za dobivanje energije.

Za organizam je nepovoljno istovremeno lučenje dvaju hormona koji imaju suprotno djelovanje, jer se u tom slučaju samo troši energija za sintezu tih hormona, a učinci im se poništavaju. Stoga se u bilo kojem danom trenutku luči ili inzulin ili hormon rasta.

Izvori:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1083868/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21864752

ZAKLJUČAK:
Ako vam je cilj gubitak tjelesne masti ili jednostavno kontrola tjelesne mase, jedite više masti i manje ugljikohidrata!
Kalorija iz ugljikohidrata nema isti učinak na promjenu tjelesne mase kao kalorija iz proteina te isto vrijedi za kaloriju iz masti. Ona klasična jednadžba “unesene kalorije minus potrošene kalorije” je u najbolju ruku nepotpuna, a nakon ovakvih rezultata možemo reći da je i naprosto kriva.

Ugljikohidrati su ti koji drastično potiču lučenje inzulina, proteini dosta manje, a masti pak uzrokuju neznatno lučenje inzulina. Kontrola razine inzulina je ključna za uspješno reguliranje količine masnog tkiva.

Hvala na čitanju.

Krivac za porast bolesti je šećer – intervju za slovenski časopis Sedem

Nedavno je u slovenskom časopisu Sedam izašao intervju sa mnom pa ga i s vama dijelim.

Razgovarala: Nina Kokalj
Sa slovenskog prevela: Milica Lučić 

Hrvatica Anita Šupe jedna je od rijetkih nutricionistica, koja priznaje zablude u klasičnim smjernicama navodno zdrave prehrane. Upozorava, da na tim zabludama industrija gradi enormne dobitke, dok nam ubrzano pogoršava zdravlje. Također, ona je jedna od prvih na širem balkanskom području, koja je u praksi počela poticati ljude na Paleo prehranu, odnosno prehranu naših predaka, te preko Low Carb High Fat principa osvještavati ljude o preopterećenosti žitaricama. Na svom blogu Istine i laži o hrani dijeli različite savjete i alternativna rješenja, a preko njega ogroman broj ljudi javlja kako im je vraćanje izvornoj prehrani izliječilo bolesti i poboljšalo život. Budući je i mene, prije nekoliko godina, nadahnula tom vrstom prehrane, željela sam u praksi provjeriti neke dileme u vezi s hranom, a zanimalo me i kako se ona sama hrani.

Studirali ste u Švedskoj, gdje je princip prehrane Low Carh High Fat priznala i struka – jeste li se s tim konceptom prvi put susreli u sklopu školskog sistema ili isti još uvijek ne priznaje sve zablude u prehrani?

Naziv Low Carb High Fat je 2005. godine lansirala grupa švedskih stručnjaka za prehranu. Low Carb se uveo već mnogo ranije u Americi, pod utjecajem liječnika Atkinsa. Ali, došlo je do pogrešnog razumijevanja te prehrane – ako se smanji unos ugljikohidrata, smatralo se da bi se trebao povećati unos bjelančevina, što znači da se jede puno mesa. U stvari je pravilno, da kada se smanji unos ugljikohidrata, te se kalorije nadopune kalorijama iz masti, a ne iz bjelančevina. Zato su se švedski liječnici odlučili novu prehranu imenovati Low Carb High Fat, da ne bi opet došlo do nesporazuma. Taj koncept prehrane je mnogo švedskih liječnika dobro prihvatilo i preporučuju je, jer u praksi se pokazala vrlo učinkovita u preventivi i otklanjanju bolesti, posebice kod pretilosti i dijabetesa. Ali to još uvijek spada pod alternativu, jer sve što je priznato od strane struke, pod utjecajem je industrije i politike. Logično je da farmacija neće reći da je sada prehrana ta koja može liječiti ljude, te će sama prestati prodavati lijekove.

Na fakultetu sam učila klasični nutricionizam, a uz fakultet sam se dodatno educirala i pratila alternativne autore, koji su prednost LCHF prehrane potvrđivali samostalnim istraživanjima. Školski sistem je također pod utjecajem lobija, stoga još dugo neće priznati sve zablude i preispitati zastarjele pogrešne koncepte prehranjivanja. No, Švedska je definitivno prva, koja je tome pristupila vrlo ozbiljno, a zatim su i Amerikanci prihvatili naziv LCHF.

Neki ovoj prehrani predbacuju da se temelji na prevelikoj količini masti.

To moramo razjasniti – High Fat znači da dobivamo puno kalorija iz masti i ulja, a ne da količinski jedemo puno masti. U tome je velika razlika. Recimo, povrće u velikoj količini ima malo kalorija i malo ugljikohidrata, dok masti i ulja, u maloj količini, imaju puno kalorija i puno masti. Dovoljno je npr. već nekoliko oraščića ili žlica kokosovog ulja pa da u tijelo unesemo puno kalorija iz dobrih masti. Tanjur neka bude, recimo, pun povrća, koje zamjenjuje i žitarice (riža, tjestenine, kruh i sl.), k tome dodamo normalan komad mesa ili ribe (kao kod klasičnog obroka), a koji je pripremljen na dobrim masnoćama ili uljima. Te masnoće mi na tanjuru zapravo ne vidimo, a iz njih dobivamo najviše kalorija. U dvije žlice masnoće skriva se više kalorija nego na punom tanjuru povrća. Od toga ćemo biti siti, a budući da jelu nećemo dodati i ugljikohidrate iz žitarica, nećemo se debljati. Poanta je da se žitarice, tjestenine, tijesta i kruh zamjenjuju s povrćem, šećer s dobrim masnoćama a sve ostalo je približno isto.

Koja je razlika između LCHF i Paleo prehrane?

Radi se o sličnoj vrsti prehrane, ali nisu iste. Kod LCHF je naglasak na smanjenom unosu ugljikohidrata, to je za one koji imaju višak kilograma, dijabetes, inzulinsku rezistenciju i sl. Oni trebaju strogo smanjiti ugljikohidrate, čak i one iz voća, jer se pretvaraju u šećer. Ako ne možete normalno metabolizirati šećer, tijelu je svejedno da li ga dobivate iz voćke ili iz pšenice. Šećer je šećer, glukoza je glukoza. Za osobe koje nemaju spomenute bolesti, ali imaju autoimuna oboljenja, preporučuje se Paleo dijeta. Oni moraju izbjegavati gluten i žitarice, a šećer iz voća im neće štetiti. Paleo ne mora biti „low carb“, te se mogu jesti škrobne namirnice koje kod LCHF nisu dozvoljene.

Na žalost, preko prehrane u tijelo unosimo mnogo pesticida i ostalih otrova. Kako možemo u ovim vremenima kada nemamo utjecaja na kvalitetu sjemena, zemlje i zraka, to izbjeći?

Na globalnom nivou se trend okreće u korist vraćanju prirodi, dakle tome što u prehrani nazivamo Paleo. To znači da se sve više namirnica bira iz prirode i konzumira ih se u njihovom izvornom obliku. Činjenica je da potražnja stvara ponudu. Nitko nam neće automatski ponuditi kvalitetne i neotrovne stvari, nego ih mora zahtijevati mnoštvo. Zašto bi se proizvođači mučili s organskom proizvodnjom, ako to nitko ne traži i nije spreman dati koju kunu više nego za konvencionalnu proizvodnju? Ali, ljudi se polako bude i osvješćuju, tako da sve više traže čistu i organsku hranu – ne samo povrće i voće, nego i meso i sve drugo. Danas je, dakle, već lakše dostupno organsko meso, jaja, mlijeko i ostali proizvodi. Istina je, da se treba malo raspitati i potražiti pravog proizvođača, a kad nađeš svoje izvore, imaš ih. Sve je to dug proces – promjena prehrane ne ide preko noći. U prvoj fazi obično shvatiš čega ti se najlakše odreći – to je obično ono što je najlošije – pšenično brašno, šećer i margarin. Za one, koji nisu došli do faze da bi tražili organske izvore hrane, preporučujem da povrće i voće operu u vodi kojoj su dodali malo octa ili sode bikarbone, da izbjegnu bar dio pesticida.

Zdrava hrana je prilično skuplja. Kako se mogu zdravo hraniti ljudi, koji nemaju za preživljavanje?

Zdrava hrana nije nužno skuplja, ne trebaju nam neke egzotične namirnice. Ja vidim zdravu hranu kao povratak tradicionalnoj prehrani, kakvu su primjenjivale naše (pra)bake. One su koristile sveukupno nekolicinu namirnica i ništa više. Srdela je recimo najjeftinija riba i najzdravija. Kupujmo povrće koje je sezonsko i stoga već i jeftinije. Sve zajedno nije skuplje, ali se moramo malo angažirati oko razumijevanja i traženja zdrave hrane. Ljudi recimo kupuju puno salame – kad bi samo njih izbacili van iz hladnjaka, jer sve su nezdrave, mogli bi si na taj račun priuštiti više organskog povrća. Također i djeci možemo umjesto keksa, bombona i čipsa, dati šaku oraščića, puno su zdraviji, a osim toga će dijete biti sito od manje količine, a u tijelo će dobiti i sve nutrijente koji su mu potrebni za rast i razvoj. Neka pije vodu umjesto sokova, jeftinije je, a i korisnije za njega. U svakom slučaju, potrošimo puno novca za hranu – pitanje je samo u izboru namirnica. Naime, količina potrošenog novca nije proporcionalna kvaliteti kupljenog. Obično oni koji najviše potroše za hranu, kupuju najnezdraviju hranu, jer trebaju je više – njihovo tijelo je gladno nutrijenata.

Još je jedna stvar bitna. Kada prestanemo u tijelo unositi velike količine škroba i šećera te počnemo jesti prirodnu hranu, odjednom smo siti i jedemo manje. Ne treba nam više doručak, užina, ručak i večera kao onda kad nam skače šećer u krvi. Kada energiju dobijemo iz dobrih masti, a ne iz šećera, čime stabiliziramo šećer u krvi, nećemo više trebati toliko hrane. Ako ćemo ujutro pojesti par jaja, biti ćemo siti do kasnog ručka.

Što mislite o mlijeku? Znamo, da mu pasterizacija i homogenizacija šteti. Možemo li ga piti direktno od životinja, dakle sirovo i neprokuhano?

Da. Mlijeko je jako korisna namirnica, a koju možemo konzumirati samo u njenom izvornom obliku, i to od pašnih životinja. Krave u masovnoj proizvodnji su naime vrlo ispostavljene korištenju hormona i antibiotika, kako bi davale više mlijeka. To znači, da ćemo i mi primiti dozu hormona, koji nam štete i ometaju našu prirodnu hormonsku ravnotežu. Mlijeko u procesu obrade postane potpuno drugačija namirnica, osim toga izgubi važne nutrijente, a postane i teško probavljivo te uzrokuje alergije i intolerancije. Za pripremu kefira, jogurta i kiselog mlijeka, pored sirovog mlijeka možemo koristiti i ono koje je pasterizirano na niskoj temperaturi i ima rok trajanja samo nekoliko dana, ali nikako ne kupujmo ono, kojemu je rok trajanja nekoliko mjeseci.

Što mislite o kavi?

Kava je, u ograničenim količinama, vrlo zdrava, ali u prekomjernim količinama je štetna. To bi zapravo mogli reći za sve. Čak ni s vodom ne treba pretjerivati, od prekomjerne količine možemo čak i umrijeti. Jedna ili dvije šalice kave dnevno ima dobar učinak na tijelo, jer pospješuje metabolizam. Ali svejedno pazimo na proizvodnju kave, jer konvencionalna sadrži puno pesticida i zato je organska bolji izbor.

Treba li biti kod svih stvari oprezan, da su što više organske?

Ne treba misliti da baš sve što unosimo u tijelo, mora biti sto posto organsko, jer to nije moguće. S pretjerivanjem bismo se samo nepotrebno opterećivali i prouzročili si stres. Naime, naše tijelo ima u sebi već ugrađene sisteme za detoksikaciju i nešto toksina je svakako preporučljivo, da organe pomalo stimuliraju i prisile na rad. Problem nastaje kada ima toksina previše, a hranjivih tvari premalo. Ako iz prehrane izbacimo šećer, gluten i margarin te to nadomjestimo s više povrća, već smo napravili ogromnu stvar. Osim toga, ako u naše zdrave navike uvedemo pravilno disanje, tjelesnu aktivnost i jednodnevni post, već smo na pravom putu.

Zašto postajemo sve osjetljiviji na podražaje iz okoline?

Zbog prevelike konzumacije šećera, između ostalog. Šećer nam smanjuje moć imunološkog sustava i povećava sklonost intoleranciji, upali i infekciji. Šećer je tako jako štetan i djeluje na tako različitim područjima, da bi s njime mogli povezati gotovo sve bolesti i simptome. A ako se dobro hranimo i napunimo tijelo svim nutrijentima, izgraditi ćemo si dobar imunološki sustav i ništa nas neće moći tako lako izbaciti iz ravnoteže.

Sve više ljudi ima probleme s kožom. Da li je i to povezano s hranom odnosno, može li se to riješiti promjenom prehrane?

U zadnje vrijeme su vrlo raširene bolesti koje se odražavaju na koži, kao što su psorijaza, lupus, ekcemi, atopijski dermatitis, koprivnjača i sl. Većina tih tegoba proizlazi iz problematičnih crijeva, pri čemu glavnu ulogu igra gluten. Naime, ako smo si krivom prehranom oštetili crijeva, brzo dođe do njihove propusnosti, tako da neprobavljeni djelići hrane prodiru u krvotok i štete organizmu. Ako se ti otrovi izlučuju kroz kožu, pokažu se kao mjehurići, ljuskice ili svrbljive kožne promjene. Takvu kožu je besmisleno liječiti jakim kremama i tabletama, jer samo ćemo ublažiti simptome, a uzrok nećemo ukloniti. Osim toga, dugoročno ćemo smanjiti otpornost i debljinu kože. Opet je preporuka ista: smanjimo unos škroba i šećera, koji potiču loše bakterije i gljivice te kroz domaći kefir i slične fermentirane proizvode, u tijelo unesimo korisne bakterije.

U ovom razdoblju je vrlo aktualna tema celulit. Može li se i na njega utjecati prehranom?

Da, ali samo u kombinaciji s drugim metodama. Svakako je važno da se hranimo čisto i tijela ne opterećujemo otrovima, koji se zatim talože u našim masnim stanicama. Moramo paziti i na stvari koje štete ravnoteži naših hormona – recimo, plastične boce za vodu, koje sadrže bisfenol A. Taj dovodi do neravnoteže estrogena kod žena i uzrokuje zadržavanje tekućine u tijelu, što vidimo kao celulit. Dakle, izbjegavajmo proizvode i hranu koja nas truje i utječe na naše hormone (npr. soja, meso koje sadrži hormone i sl.). Osim promijenjene prehrane, priuštimo si i ručnu limfnu drenažu, koja pomaže odvodnju otrova iz tkiva, te dovoljno aktivnosti. Međutim, ako je istina ono što uvijek piše u medijima, da 90% žena ima celulit, a 10% nema, mogli bismo se upitati što je onda normalno? Vjerojatno se tu radi više o nekom trendovskom praćenju savršenstva koje u prirodi ne postoji i prodaji krema protiv celulita kao za neku ozbiljnu tegobu, s kojom bi si morale pod svaku cijenu razbijati glavu. Možda je celulit dokaz ženstvenosti? Njega tijela je naravno preporučljiva, ali težnja ka savršenstvu ne.

Koje su najčešće pogreške u prehrani dijabetičara? Možemo li dijabetes izliječiti izborom prave prehrane?

Dijabetes tipa 2 nastaje zbog nemogućnosti organizma da metabolizira šećer i škrob (dakle, ugljikohidrate). To su ljudi, koji ne probavljaju šećer na normalan način te im šećer u krvi nenormalno skače. Zato moraju dobivati inzulinske injekcije, koje reguliraju šećer. Ako razumijemo princip te bolesti, možemo je na vrlo logičan i lagan način liječiti. Krivac za porast dijabetesa je struka, jer dijabetičarima govore, da uz uzimanje inzulinske terapije mogu jesti praktički sve. Zašto bi to činili, ako njihove stanice ne mogu više reagirati na inzulin? Zar nije bolje promijeniti prehranu i prestati konzumirati šećer? U Švedskoj su se upravo na tu temu po različitim klinikama provodila istraživanja glede povezanosti šećerne bolesti i LCHF prehrane koja je pokazala fantastične rezultate kod dijabetesa tipa 2. Smanjenim unosom ugljikohidrata i povećanim unosom kalorija iz dobrih masnoća, bolesnicima se stabilizirao šećer u krvi i inzulin, jer su energiju počeli crpiti iz masnoća umjesto šećera. Ti bolesnici su prestali upotrebljavati lijekove i inzulinske injekcije. Kod dijabetesa tipa 1, gdje se radi o autoimunoj bolesti, su se također poznali pozitivni rezultati, jer su bolesnici mogli smanjiti dodavanje inzulina. To je također dobro, jer dugogodišnje dodavanje inzulina vodi do brojnih komplikacija, upala, propadanja tkiva i sl.

Klasična medicina nema odgovora, kada se radi o autoimunim oboljenjima. Može li si čovjek sam pomoći?

Autoimunih bolesti ima puno i imaju različita imena, ali sve imaju zajednički nazivnik – imunosni sustav je podivljao i počeo napadati vlastito tkivo. Umjesto da nas štiti, proizvodi antitijela, koja uništavaju vlastito tkivo. Kad se to dogodi sa štitnjačom, bolest nazivamo Hashimoto, na koži psorijaza, na zglobovima reumatoidni artritis itd. Ukratko, sve ide po istom mehanizmu. Potrebno je pronaći odgovor na to, zašto je imunosni sustav podivljao. Klasična medicina ne zna zašto je nastala pojedina autoimuna bolest, dok holistička medicina može dati više odgovora. Ulogu u tome zasigurno igraju manjak vitamina D, nepodnošljivost glutena i prekomjerna konzumacija šećera, te disbalans crijevne flore. Ako uspijemo regulirati samo te stvari, zasigurno ćemo napraviti puno. Glede vitamina D najprije preporučujem sunčanje, a u slučaju ozbiljnog manjka i u obliku prehrambenih dodataka. U Americi je za te vrste oboljenja vrlo popularna Paleo dijeta, koja daje izvanredne rezultate. Ljudi se počnu osjećati bolje, poboljšavaju se simptommi bolesti i smanjuju antitijela. Preporučila bih da se ljudi počnu više educirati o Paleo dijeti, čitati knjige, razgovarati i razmjenjivati iskustva te polako raditi na sebi. Tako možemo u velikoj mjeri utjecati na svoje zdravlje.

Mnogo je slučajeva, kada ljudi počnu jesti zdravu hranu, vjerno se drže svih savjeta i kroz neko vrijeme dobiju alergije na koži, počnu se osjećati lošije, boli ih glava. Zašto dolazi do toga?

Tijelo nakon određenog vremena počinje otrove, koji su prije bili skriveni u organima i tkivima, izlučivati u krvotok, da bi ih se nakon toga riješilo kroz urin, stolicu, znoj, disanje. To automatski aktivira različite reakcije na tijelu, ali one nestanu već u nekoliko dana.

Mnogi se ljudi, koji su na LCHF, u početku žale da su gladni, premda mogu dozvoljene namirnice jesti u gotovo neograničenim količinama, jedino što izbjegavaju ugljikohidrate. U čemu je poanta?

Tijelu je potrebno neko vrijeme da se navikne na drugačiju vrstu prehrane. Ako smo prije trošili energiju iz ugljikohidrata, sada se mehanizam mora preusmjeriti na masnoće. Možda i premalo jedemo, jer od više masnoća možemo u početku biti brže siti. Također, tijelo dobije jednaki broj kalorija iz manje količine hrane, a želudac je bio naviknut na prilično veće količine, zato možda traži još. Nakon određenog vremena se to sredi. Svakako, cilj je regulacija apetita, a LCHF to dobro radi. Ako smo u početku gladni, možemo jesti. Bitno je kada jedemo da to bude hrana koja je u skladu s tom vrstom prehrane.

Koje nutrijente više ne možemo dobiti iz hrane i gdje preporučujete suplementaciju?

Istina je, sve manje i manje nutrijenata možemo dobiti iz hrane, jer je takva iz masovne proizvodnje nutritivno osiromašena. Najkritičnije nam manjka magnezija – to je mineral koji nam je potreban za stotine različitih funkcija u tijelu, brzo ga trošimo, a iz hrane ga dobivamo premalo. Manjka nam i vitamina D – njega bi morali dobiti iz sunca, a budući da se mažemo kremama za sunčanje, koje blokiraju apsorpciju vitamina D, istog ne dobivamo. Za njegovu proizvodnju potreban nam je i kolesterol, pri čemu opet radimo grešku. Kako nas s njim cijeli život plaše, mnogi ga ljudi zbog krive interpretacije izbjegavaju odnosno, smanjuju ga lijekovima. A i D vitamine možemo dobiti i iz jetre i žutanjaka – dakle koncentrirane hrane, koje se ljudi plaše, a u stvari je zdrava. Također, omega-3 masne kiseline bi trebali uzimati kroz dodatke prehrani, jer ih ne dobivamo dovoljno iz hrane. Zbog velike konzumacije žitarica i biljnih ulja, naime, preko prehrane uglavnom dobivamo omega-6, koje nam uzrokuju upale, stoga ih moramo hitno neutralizirati dodavanjem omega-3. Također, i C vitamin je nužan, jer se vrlo brzo izlučuje iz tijela. Spomenute dodatke bi mogla konzumirati svaka zdrava osoba.

Kakav je vaš životni stil? Imate kakav poseban ritual za održavanje zdravlja? Držite li se principa LCHF?

Moj cilj je održavati ravnotežu između onoga što znam da je dobro za mene i onoga što je moguće provoditi. Način života, društvo, okolina, posao, financijsko stanje… sve to utječe na to što možemo od svojih ciljeva sprovesti u praksu. Težiti k nečemu do čega ne mogu doći, samo bi me frustriralo. Što se tiče prehrane, već sam deset godina na Paleo – LCHF prehrani, a naravno da mi se ponekad dogodi da malo skrenem, odnosno da konzumiram nešto što inače ne jedem. Ali mislim da je to sastavni dio puta. Gotovo je nemoguće, da u deset godina ne probaš neku hranu koju si inače eliminirao iz prehrane. To se obično dogodi na putovanjima i na odmoru. Bitna je i ravnoteža između dobrog i lošeg. Ako ću se zbog nečeg osjećati uskraćeno i žalosno, to zasigurno neće pridonijeti dobrom osjećanju. Naime, i osjećaji su sastavni dio zdravlja. Važno je da se osjećam zadovoljna. To je veliki dio priče o zdravlju.