Stranice

petak, 17. lipnja 2016.

Kako si pomoći u motivaciji i disciplini - Petra savjetuje

Petra Parać vas nastavlja motivirati i inspirirati kako da zavolite sebe i činite stvari iz ljubavi prema sebi. Bilo da se radi o promjeni prehrane, uvođenju tjelovježbe ili nekih drugih novih navika, činite to jer volite i cijenite sebe, a ne zato što mislite da niste dovoljno dobre, jer to je onda ravno kažnjavanju i neće vas dovesti nigdje. Petrin prvi tekst pročitajte ovdje: Uključimo srca i mozgove 

Prošli smo put pisali o tome kako da imamo pozitivniji i malo blaži stav prema vježbanju i tijelu. Povratne informacije su bile divne. Hvala vam :) U ovom tekstu pokušat ćemo se malo više motivirati i disciplinirati. Prije posljedice, treba naravno pronaći uzrok. Zašto se tek sad posvećujemo svom zdravom načinu pristupa hrani i tjelovježbi? Negdje smo sebe pogubili. Stavili smo neke druge stvari ispred i došli smo do toga da dok ne dovedemo sebe u red ne možemo nikom drugom dati. Za početak, maknimo fokus s odstranjivanja ičega. Ne uništavamo ništa, ne borimo se. Fokusirajmo se na zdravlje i na sebe. Činimo dobro za sebe. A tako činimo dobro i za sve oko sebe. Ne idemo zdravo jesti da bi patili, niti idemo vježbati da se izdeprimiramo. To je naš poklon nama. Iza toga bit će nam dobro jer ćemo se osjećati odlično. To je dužnost nas prema našim tijelima. To je odgovornost. Prema životu i prema sebi. Kao što se brinemo za kuće, održavamo namještaj, održavamo prijevozna sredstva. Zašto kad sve to prije svega treba nama, nas negdje ostavljamo. Prvo smo mi. Ne jer smo sebični, nego da možemo dati drugima. Neka nam motivacija bude i to što nas djeca gledaju. To im je najbolje učenje. Puno bolje od toga što ćemo im govoriti. Na youtubeu postoje brojne meditacije i afirmacije na temu kako voljeti i prihvatiti svoje tijelo. Slušajte ih ujutro i navečer jer tada naš um pamti i upija najviše. Programirajmo svoj um na pozitivno kao što smo ga programirali na negativno. 

Kad god vam dođe negativna misao, „brišite“ to, mijenjate novom, u „prihvaćam i volim svoje tijelo, s ljubavlju se brinem o njemu i njegujem ga.“ Idemo to usporediti s primjerom doma koji je neuredan, znači nema reda, trebamo ga počistiti. Napravimo li to onako uvijek reda radi, mehanički, stvari će najčešče biti nakon nekog vremena. Pristupimo li tome s malo više razumijevanja i preispitivanja sebe, zašto si ne napravimo red, što je to u nama neuredno pa se odražava na prostoru (tako i u našem tijelu), što naš dom želi. Jer stvari su žive, sve je oko nas živo, a tek naše tijelo koje jest živa tvar i dokazano sklona promjenama i utjecajima. Kada domu i čiščenju pristupimo s ljubavlju, sa željom i motivom da bude mirisan, čist, prozračan, da nam dolaze gosti, da uživamo boraviti u njemu. Stvari se mijenjanju. Reći djetetu da nešto napiše a ne objasniti zašto i da to uđe u njegovu spoznaju i svijest ne znači ništa osim automatskog činjenja i ponavljanja. Drugačije je pristupiti čiščenju s motivom da ćemo napraviti nešto dobro za sebe, da se brinemo za prostor u kojem boravimo mi i nama dragi ljudi, da ćemo se osjećati bolje ili da onako mrkog pogleda uzmemo usisivač i krpu i opet mučimo druge, prostor i sebe. 

Tada će svako čiščenje biti mrsko i najradije preskočeno. Tako je i s vježbanjem i prehranom. Motivirajte se. Nije sve u rezultatu odmah i sad. Igrajte na duge staze. Tako je u svemu, u hrani, čiščenju, odnosima, vježbanju, seksu (o tome se na tu temu još ne smije pričati :). O nama ovisi koji ćemo stav i pristup zauzeti. Vježbati i jesti ono što je za naše blagostanje i dobrobit. Znači, pravite svoja jela i obroke iz želje da se brinete o sebi, svom zdravlju i svom tijelu. Tijelo će vam to vratiti. Niste na zabranama, dijetama niti mučite sebe. Promijenite pristup u onaj da se brinete o sebi. Ne da vam se na trening. Sjetite se da je izbor vaš. Hoćete li skupiti volje i snage za pokrenuti se, tu znamo zapeti jer očekujemo od sebe da moramo napraviti trening kao Janica Kostelić i onda ne idemo, opet iz istog razloga zašto smo se doveli u takve situacije… jer mislimo da nismo dovoljno dobri. Svi drugi su bolji. S tim stavom možemo samo i dalje ostati kraj hladnjaka, kukati, tražiti krivce i biti kući. 

Ne treniramo radi toga da se nekome više dokažemo, niti da nas se više voli. Mi smo dobri takvi kakvi jesmo ali želimo se osjećati još bolje. Kao kada smo zahvalni jer imamo biciklu, ali možemo imati i automobil. Vrijedimo jednako, ali ćemo si olakšati i osjećati se bolje. Obucite tu odjeću, osjećajte se dobro u njoj, ako treba otuširajte se i prije treninga. Smiješno zvuči, ali osjećajte se dobro, motivirajte se. Tenisice na noge i uživajte u svojim mogućnostima. I zamislite, to što radite nema kamate, cijene ni račune. Osim ako ne platite trening. Ali ono što dobijete iza njega ne može se mjeriti s najskupljom odjećom. I tjedan po tjedan. Krećete se, kupujete zdrave namirnice, upoznajete gospođe na tržnici, podržavate se preko grupa na internetu, počinjete vidjeti rezultate, servirate svoja jela, savjetujete druge, osjećate se sve bolje, znate koje namirnice trebate i kupujete. Meni su Lchf i Paleo pomogli da trošim manje, ne više. To je laž da je zdrav život skuplji. Trošite na ono što trebate. Nema više trošenja na ono što vam ne treba, koliko trošite na sve gluposti koje vam nanose samo štetu. I tako nosite u ruci vodu, educirate se, to postaje vaša istina i to više nije dijeta ni režim, to postaje vaš lifestyle i način života. Onda nećete to raditi jer morate nego zato što je to dio vas, to vi želite. I onda ste izliječili uzrok i pobjeda je vaša. 

Postavite si pitanje, što bih učinio/la da u ovom trenutku prihvaćam i volim samog sebe? Koji bi izbor poduzeo/la? Želim li bolji ten, bolji osjećaj, više zraka, bolje zdravlje, bolju probavu ili želim i dalje jesti čipi čips i ležati doma? Jeli za mene pametnije otići protrčati ili gledati seriju i vijesti? Što me čini boljom verzijom mene same? Kada riješavate jedan problem, obično ih usput hologramski riješite više. Birajte dobro, birajte vitalnost i birajte zdravlje. Ne mučenje i ne režim. Radite to radi sebe i to postaje vaša imovina, vaše bogatstvo koje vam nitko ne može oduzeti. Možete se naći u bilo kojoj situaciji na bilo kojem dijelu države i svijeta, vaše navike utjecat će jednako dobro na vaše živote. Vi kreirate svojim djelima. Vi stvarate sebe. I ne vjerujte meni, ja svoju istinu ostavljam i živim za sebe, ali nemojte ni odustati bez da ste kritički probali. Pa ćete sutra motivirati nekog tko je prošao isto što i vi i moći ćete reći, ja probao/la, vrijedi ;) 

Afirmacija koja vam može omoći u periodu motivacije: VOLIM I PRIHVAĆAM SEBE OVAKVOG/OVAKVU KAKVA JESAM… 

Ne radi drugih, ne radi kila, ne radi slušanja stručnjaka.. RADI SVOJE DOBROBITI, RADI SEBE, radi brige prema sebi. I to će vam se i vratiti. 

Petra Parać dipl. knjižničar-informacijski stručnjak, član Hrvatskog književnog društva u smjeru poticanja i pomaganja drugima

2 komentara:

  1. Hvala na ovom izuzetno motivisucem tekstu! Hvala i na onom prethodnom, jos jednom. Hvala i u ime moje cerke, kojoj cu i ovaj dati da procita, kao i prethodni. Jos je jako mlada, ove godine ce da napuni 13 godina, nije bas sve razumela, ali smo dugo razgovarale na temu ishrane, zenskog tela, uticaja reklama. Jako mi je vazno da shvati, prihvati i zavoli sebe i svoje telo, takvo kakvo jeste i zato joj uvek na pitanje-jesam li lepa, je li mi je lepa kosa, jesu li mi grudi odgovarajuce velicine (!?) odgovaram-jesi, lepa si, kosa ti je divna, grudi su ti lepe i odgovarajuce velicine. Ona nije u potpunosti presla na LCHF kao ja, ali je na dobrom putu. Izbacili smo gomilu nezdravih namirnica, i to me jako raduje.
    A kad me pitaju (a pitaju svi jer je promena drasticna-40 kg manje) koja dijeta je u pitanju, ja kazem da nije dijeta, da je to nacin zivota. I onda kazu-pa ugojices se kad se ponovo vratis na stari nacin. A ja im odgovorim-a zasto bih se vracala necemu sto je lose.
    Raduje me sto i moji roditelji (oboje srcani bolesnici) pocinju polako da izbacuju hleb iz ishrane. U pocetku su se bunili-pa sta da jedemo ako izbacimo hleb? Jeli su ga uz sve-uz pirinac, krompir, tata cak i uz testeninu. Ali, tiha voda breg roni, sada se hleb ne jede uz pirinac, uz krompir, nazalost sporo ide, tata mi ne veruje jer nisam lekar, mama mi veruje, ali se dugogodisnje navike sporo menjaju.
    Hvala Vam Anita, hvala Vam Petra sto me motivisete da zivim zdravo i volim sebe.
    Pozdrav iz Beograda
    Mirjana Vojic

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na javljanju draga Mirjana, vesele me takve pozitivne reakcije i dobri rezultati. Puno pozdrava i samo naprijed, radite odličan posao!

      Izbriši

Molim za malo osnovne kulture komunikacije: Ne ostavljajte komentare kao Anonimno; ako nemate profil kliknite na Ime/URL i potpišite se.