Petra mi je poslala ovaj tekst da ga objavim, sa željom da
barem nekoga inspirira, a to je i moja želja.
Trajalo je to… Kao bulimičarka… korak naprijed, natrag dva… Voljela
bih kada bi moja borba barem nekome od vas pomogla… Iscrpni treninzi,
kažnjavanja sebe, bezglavo brojanje što smo jele, koliko kojih namirnica i
kalorija… Ako se pronalazite u tome, netko je počeo uzimati prevlast nad vašom
individualnošću i slobodom. Nemojte to raditi…
Život služi da bi razvili svoje dobre strane i potencijale,
da bi nas razvio. Ništa u životu nije crno ili bijelo, samo loše ili samo
dobro. To sam naučila kroz godine slušanja nametanja ovog treninga, ove hrane,
ove figure, ove minutaže, ove mode, ovih zvijezda, ovih standarda, ovih
mišljenja…
Privlačimo ono što sami mislimo o sebi… Često, nemate
problema ni sa sobom, ni sa tijelom ni kilažom nego vam ljudi zrcale one
strogosti i ružne misli koje imate o samima sebi… Prihvatite sebe. U razgovoru
s Anitom Šupe i proučavajući Paleo i Lchf spoznala sam da je stvar zapravo u
povratku sebi i povratku osjećaju, slušanju sebe, shvaćanju sebe kao dijela ne
procesuiranih i rafiniranih degenerativnih tvari, nego kao divnog, savršenog
dijela prirode.
Vaša i moja stražnjica ne može biti ista, kao što vi nemate
ono što ja imam, niti ja immam ono što vi imate i ne možemo biti podvrgnuti
okviru i standardu koji će reći da je dobro to i to, i samo tako. Ukrali su nam
razum, ukrali su nam slobodu.
Sjetite se sebe kao djeteta. Sve ste znali. Jeli ste kad ste
osjetili da ste gladni, odmarali ste se kad ste trebali, kretali ste se na vama
zanimljive načine, znali ste kad početi i kad stati. Kao što nitko ne zna koje
je zanimanje za vas najbolje, tako ni ne zna koliko bi vi trebali jesti, kako
izgledati i koliko se kretati. Vidite li kontradiktornosti i probleme u tome da
se osobama različite građe, visine, afiniteta, predispozicija, stilova života i
gena govori i nameće globalni, univerzalni recept što je dobro za nas. Kako bi
mi to trebali sebe dovesti u neke mjere. Zašto mjere? Čije mjere? Tko je to
pametan izjavio da žena treba izgledati tako i tako? Ne sviđaju nam se svima
iste žene ni muškarci. Zašto dopuštamo da nam to rade? Tko to meni kaže da je
zgodan muškarac takav i takav, a nije mi ni malo kad razmislim. Ali ja sad to
trebam vjerovati jer je to u modi, jer tako kažu, i tako je na televiziji i u
novinama. Agresivno neprirodna tijela muškaraca (koja su i njih učinila
robovima i iskompleksiranima) vrve iz medija, a nemaju veze s tim kako je za
njegovu vitalnost i zdravlje najbolje. Isto vrijedi i za žene. Truju se
dodacima za mase i mišiće neprirodne veličine, troše vrijeme i novce da bi
maknuli svoju prirodnost jer je netko vani rekao da treba izgledati tako i
tako…
Uključimo mozgove, radi onih koji nas upijaju, radi nas i naše
djece. Oni koji prodaju proteine, oni koji nameću ideale, oni koji su krenuli u
marketiziranje treniranja, oni koji upravljaju ljudskim slabim točkama trebaju
od nas novac, trebaju zarađivati… I tako od nas rade auto pilote, koji
treniraju koliko im se kaže i što im se kaže, jer netko zna bolje… I koji ne
slušaju sebe, koji neće poslušati svoju baku koja je znala što je priroda, što
je zdravlje, nego će pogledati neki savjet amerikaniziranog časopisa i ljudi
kojima je vrhunac života imati struk kao Jelena Rozga. Svaka čast Jeleni, no ni
jedna žena s kojom kilom više nije od nje manje privlačna… Pokušajte pitati
normalnog muškarca pa ćete dobiti odgovor.
Stvorili smo narod koji osobnost i privlačnost shvaća kao
liniju i figuru svoga tijela što je bolesno. Jedina mjera koja je univerzalna
je zdravlje. Ali u zdravlje pripada i psihičko, fizičko i duševno stanje
tijela. Kretanje i prehrana se trebaju gledati kao i ljudi, cjelovito i
holistički, individualno. Netko treba više proteina i mesa, netko drugi treba
više povrća, netko treći treba nešto treće… A sve to trebamo iz jednog razloga,
da budemo zadovoljni, da prštimo srećom i zdravljem. Nećemo to biti na vječnim
dijetama, izgadnjeli i mučno istrenirani i izdefinirani.
Gdje je tu logika? Čitav život podrediti treningu, prehrani
i teretani? Ako priroda zna što radi, onda zna i zašto je taj biceps takav
kakav je dobar za tebe, zašto je taj bok i struk za tebe dobar takav kakav je…
Dragi svi, situacije su izmakle kontroli… Bulimije i anoreksije je sve više.
Učite svoju djecu, ne kao novine i televizija, već kako bi vi voljeli da je vas
netko učio. Učite te djevojčice, da ih ne bi netko kasnije odučio da se vole
takve kakve jesu. Ali trebamo ih učiti primjerom. Živimo život primjerom i tako
utječemo na sve oko nas. Slušajmo one ljude, ispunjene i zdrave koji su živjeli
prije nas. Kako su živjeli, kako su se i zašto odnosili prema hrani. Pitajte ljude
na nekom imanju, na selu.
Nosite ponosno svoja njegovana tijela. Ne kažem mučena, nego
ona kojima se pristupa s ljubavlju. Krećite se na vama zanimljive načine… Vaša
tijela i priroda znaju. Volite ih pa će i ona vas. Hranite ih kao da pripadaju
dijelu prirode a ne industriji. Nakon godina muke napokon ne želim biti ni
Severina ni Rozga, jer ti si ti takav kakav jesi, a ja sam ja… S ispunjenjem
jedem ono što je jela moja prabaka, jedem kad sam gladna, a ne kad mi netko
(ne) stručan iz medija kaže da sam gladna. To su razlozi za Lchf i Paleo. Da se
vratimo sebi, a ne nekom drugom. Nemojmo dopustiti da nam djecu i nas životu i
sreći uči netko drugi. Jer mjerilo za sreću nalazi se u vašem i mom srcu. Za
svakog individualno i posebno. Ali svi želimo biti ispunjeni, zdravi i sretni.
Uključite srca i umove.