Stranice

srijeda, 31. listopada 2012.

Giht: neuvršteno poglavlje iz knjige "Dobre kalorije, loše kalorije"


Često ljudi pitaju kako LCHF i giht idu zajedno, jer... dijeta za giht znači ograničiti mesa, iznutrice, ribu i morske plodove, ograničiti masti na najmanju moguću mjeru i praktički jesti samo žitarice... No da li je to zaista tako? Već smo se uvjerili da je puno toga što se tiče prehrane postavljeno naglavačke. Gary Taubes, američki znanstveni novinar, napisao je 2007. godine knjigu "Dobre kalorije, loše kalorije" (Good Calories Bad Calories) u kojoj znanstvenim pristupom preispitiva konvencionalno znanje o prehrani, debljini i bolestima. Slijedi neuvršteno poglavlje koje nije ušlo u knjigu, a odnosi se na zablude o prehrani, fruktozi, krvnom tlaku i dijabetesu gledano kroz prizmu gihta. Priču potvrđuje i ovaj komentar koji sam dobila ispod prethodnog posta: 
Prijatelji su me početno gledali i slušali u čudu – ne jedeš kruh? kako živiš bez pašte? Nakon 2 mj kad sam izgubila prve kilograme i počela odbacivati razne tablete oko sebe i oni su mi se počeli priključivati. Sad je to već jedna ekipa (ima nas 10!!) pa i razmjenjujemo recepte! Neke je trebalo uvjeravati, ali većini njih je trebalo samo objasniti kako i zašto! Jedan od tih prijatelja je čovjek koji 15-tak godina boluje od gihta (redovito uzimao terapiju) i kad bi samo pogledao jetricu ili srdelice ili popio čašu crnog vina imao bi napadaj gihta, a sada bez terapije uživa u srdelicama, gulašu od jetrice i čaši vina i nemože vjerovati da mu se i to događa.



Giht: neuvršteno poglavlje iz knjige "Dobre kalorije, loše kalorije"

Tekst napisao: Gary Taubes
S engleskog preveo: Dražen Herendić

Giht i stanje tehnički poznato kao hiperuricemija, ili povišena razina mokraćne kiseline su najsvježiji primjeri institucionalnog zanemarivanja potencijalnog utjecaja fruktoze na zdravlje i koliko prodoran on može biti.



Giht je sam po sebi zanimljiv primjer jer je to bolest koja je "izašla iz mode" u prošlom stoljeću  a opet najsvježija izvješća sugeriraju ne samo da je najraširenija do sad, već i da se još više širi. Nedavne ankete kažu da blizu 6 posto svih američkih muškaraca u svojim 30-ima boluju od gihta i više od 10 posto u svojim 70-ima. Postotak zahvaćenih žena je bitno manji u mlađoj dobi ali opet raste preko 3 posto do dobi od 60 godina. K tomu, učestalost gihta izgleda da se udvostručila u zadnjih četvrt stoljeća, koincidirajući (vjerojatno ne slučajno) s dokazanim porastom pretilosti, i možda se povećala 5 do 6 puta od 1950-ih, iako veliki dio tog povećanja je vjerojatno zbog starenja populacije.

Sve do pred kraj 17. stoljeća, kad je širenje gihta poprimilo skoro epidemijske razmjere u Britaniji, bolest je skoro isključivo zahvatila plemstvo, bogataše i obrazovane, dakle one koji su se mogli prepustiti pretjerivanju u hrani i alkoholu. Ovo je učinilo giht izvornim primjerom bolesti povezane s prehranom i pretjeranom konzumacijom i time izvornom bolesti civilizacije.

Ali čim je giht postao lako (iz)lječiv, ranih 1960-ih, otkrićem allopurinola, klinički istraživači su počeli gubili interes. A i patologija gihta je bila razumljiva pošto je britanski liječnik Alfred Garrod, sredinom 19. stoljeća, prepoznao mokraćnu kiselinu kao uzročnik; ideja je da se mokraćna kiselina gomila u krvotoku do točke kad izlazi van, kako bi rekli kemičari, i kristalizira se u uratne kristale oštre poput igli. Ti se kristali onda spremaju u meka tkiva i zglobove ekstremiteta – uobičajeno u palcu stopala – i uzrokuju upalu, oticanje i strašne bolove koje je nezaboravno opisao bonvivan Sydney Smith u 18. stoljeću kao "hodanje po očnim jabučicama". Pošto je mokraćna kiselina proizvod razgradnje proteina poznatijih kao purini – koji su građevni blokovi amino kiselina – i pošto purina ima najviše u mesu, pretpostavka je bila tijekom zadnjih 130-ak godina da je kao primarni prehrambeni mehanizam povećanja razine mokraćne kiseline u krvi, uzrokujući prvo hiperuricemiju a onda i giht, upravo pretjerana konzumacija mesa.

Međutim stvarni dokaz uvijek je bio neuvjerljiv: upravo kako npr. prehrana s malo kolesterola ima marginalni utjecaj na razinu kolesterola u serumu i prehrana s malo soli ima klinični zanemariv utjecaj na krvni tlak, prehrana s malo purina ima zanemariv utjecaj na razinu mokraćne kiseline. Skoro vegetarijanska prehrana će, na primjer, vjerojatno smanjiti razinu mokraćne kiseline u serumu za 10 do 15 posto usporedivši ju s tipičnom američkom prehranom, no to je rijetko dovoljno za vraćanje visoke razine mokraćne kiseline u normalu a i malo je dokaza da takve dijete pouzdano smanjuju učestalost napada gihta kod oboljelih. Zato, prehrana bez purina se više ne prepisuje za liječenje gihta, kako je stručnjak za giht Irving Fox rekao 1984. "zbog njihove neučinkovitosti" i njihovog "marginalnog utjecaja" na razinu mokraćne kiseline. Povrh toga, pojava gihta kod vegetarijanaca, ili uglavnom vegetarijanaca, uvijek je bila značajna i "puno viša nego se to mislilo". (Na primjer, jedna procjena iz sredine stoljeća stavila je pojavu gihta u Indiji među "većinom vegetarijance i teetotalere – apstinente od alkohola" na 7 posto.) Konačno, tu je opetovano zapažanje da jedenje više proteina povećava izlučivanje mokraćne kiseline iz bubrega i, čineći to, smanjuje razinu mokraćne kiseline u krvi. To podrazumijeva da je hipoteza meso-giht u najboljem slučaju diskutabilna; visoki sadržaj proteina u mesu bi trebao biti blagotvoran, makar purini to nisu.

Alternativna hipoteza je predložena povezivanjem gihta i cijelog spektra bolesti civilizacije, isto tako između hiperuricemije i metaboličkih abnormalnosti sindroma X. U prošlom stoljeću giht je ispoljio sve sada poznate obrasce bolesti civilizacije, kronološki i zemljopisno, a to su bolesti povezane sa zapadnjačkim načinom prehrane. Europski liječnici tijekom prvog svjetskog rata su, na primjer, izvještavali o smanjenoj učestalosti gihta u zemljama s nestašicama hrane. Kod primitivnih naroda koji se tradicionalno hrane giht je praktički nepoznat ili je barem prolazio praktično neopažen (uz upadljivu iznimku Alberta Schweitzera koji kaže da je primjetio iznenađujuću učestalost). Najraniji dokumentirani slučajevi prijavljeni u Aziji i Africi su iz 1940-ih. Ali čak i u 1960-ima bolnički kartoni iz Kenije i Ugande ukazuju na učestalost gihta manju od 1:1000 među domaćim stanovništvom. Pored toga, do kasnih 1970-ih, razine mokraćne kiseline u Africi su se povećavale sa utjecajem zapada i urbanizacijom, dok se učestalost i hiperuricemije i gihta među otočanima juga Tihog oceana penjala u nebo. Do 1975. novozelandski reumatolog B. S. Rose, kolega Iana Priora, opisivao je domaće stanovnike južnog Pacifika kao "jednu veliku gihtovsku obitelj".

Giht se također povezivao s pretilošću još od Hipokratovog doba i ta veza je osnovica pretpostavke da su uzrok život na visokoj nozi i pretjerani apetit. Za ljude s gihtom se već dugo vremena zna da pate od povećanog postotka ateroskleroze i hipertenzije dok su moždani udar i koronarne bolesti uobičajeni uzročnici smrti. 1951. Menard Gertler je, radeći s Paulom Dudleyem Whiteom na projektu Coronary Research Project na Harvardu, izvjestio da su razine mokraćne kiseline u serumu rasle s tjelesnom masom i da su ljudi koji su pretrpili srčani udar imali 4 puta veću vjerojatnost za hiperuricemiju od kontrolne grupe. To je dovelo do niza studija u 1960-ima, kad su klinički istraživači prvo povezali hiperuricemiju s netolerancijom na glukozu i povišenim trigliceridima i kasnije s visokim razinama inzulina i inuzlinskom rezistencijom. Do 1990-ih Gerald Reaven je, među ostalim, izvještavao da su inzulinska rezistencija i hiperinzulinemija povećavali razine mokraćne kiseline, očigledno smanjujući izlučivanje mokraćne kiseline iz bubrega, jednako kako su povećavali krvni tlak smanjujući izlučivanje natrija. "Izgleda da se promjene koncentracije mokraćne kiseline u serumu pod utjecajem inzulinske rezistencije ispoljavaju na bubrezima", naveo je Reaven, "čim je osoba više inzulin-rezistentna, tim je viša razina mokraćne kiseline".

Ova zapažanja nam sugeriraju da bilo što što podiže razine inzulina će isto povećati razinu mokraćne kiseline i može uzrokovati giht, što implicira bilo koju prehranu s puno ugljikohidrata s dovoljno kalorija. Ali ovo zanemaruje jedinstveni doprinos fruktoze. Dokaz koji tvrdi da su šećer ili fruktoza primarni uzrok gihta je dvojak. Prvo, raspodjela gihta među zapadnjačkom populacijom se podudarala s dostupnošću šećera kroz stoljeća i to ne samo s rafiniranim ugljikohidratima. Dogodilo se to sredinom 17. stoljeća, kad se giht od bolesti isključivo bogataša i plemstva pretvorio u bolest raširenu u cijelom britanskom društvu, dosežući skoro epidemijske razmjere do 18. stoljeća. Povjesničari se na ovo referiraju kao na "gihtovski val" i on se točno podudarao s rođenjem i eksplozivnim rastom britanske industrije šećera i transformacijom šećera, prema riječima antropologa Sydneya Mintza, iz "luksuza kraljeva u kraljevski luksuz prostih ljudi". Britanska potrošnja šećera po glavi stanovnika je u 17. stoljeću bila iznimno mala prema današnjim standardima, nekoliko funti po glavi stanovnika godišnje na prijelazu stoljeća ali promjena u potrošnji tijekom sljedećeg stoljeća i pol je bila bez presedana: između 1650. i 1800. slijedeći britansko pripajanje Barbadosa, Jamajke i ostalih "šećernih otoka", ukupna potrošnja šećera u Engleskoj i Walesu se povećala 20 do 25 puta.

Drugi dokaz je puno manje stjecaj okolnosti: pojednostavljeno, fruktoza povećava razinu mokraćne kiseline u serumu. "Upadljivo povećanje" razine mokraćne kiseline pomoću infuzije fruktoze prvo su objavili u časopisu Lancet kasnih 1960-ih liječnici s klinike u Helsinkiju u Finskoj. To su nazvali fruktozom inducirana hiperuricemija. Nakon toga je slijedio niz studija do kasnih 1980-ih koje su potvrdile postojanje tog efekta i prijavljivanje različitih mehanizama kako je navedeni efekt nastao. Fruktoza, na primjer, ubrzava razgradnju molekule poznate pod imenom ATP, koja je primarni izvor energije za stanične reakcije i puna je purina. (ATP je adenozin trifosfat; adenozin je oblik adenina a adenin je purin) To za uzvrat povećava stvaranje mokraćne kiseline. Alkohol očigledno povećava razine mokraćne kiseline kroz isti mehanizam iako pivo također sadrži purine. Fruktoza također stimulira sintezu purina direktno i metabolizam fruktoze dovodi do proizvodnje mliječne kiseline, koja za uzvrat smanjuje izlučivanje mokraćne kiseline preko bubrega i time indirektno povećava koncentraciju mokraćne kiseline preko tog mehanizma.

Ovi opisi kako fruktoza povećava razinu mokraćne kiseline tada su bili poduprti genetskom vezom između metabolizma fruktoze i samog gihta. Giht se često pojavljuje u obiteljima, toliko da su klinički istraživači uvijek pretpostavljali da bolest ima jaku nasljednu komponentu. 1990. su Edwin Seegmiller, jedan od veterana istraživanja gihta u SAD-u, i britanski genetičar George Radda, koji će postati ravnatelj Medical Research Counsel-a, izvjestili da se objašnjenje za ovo obiteljsko povezivanje činilo kao vrlo specifično oštećenje na genima koji reguliraju metabolizam fruktoze. Zbog toga, osobe koje nasljede ovo oštećenje imat će problema kod metaboliziranja fruktoze i bit će rođeni s predispozicijom za giht. To nam sugerira mogućnost, kako Seegmiller i Radda zaključuju da je ovaj efekt u metaboliziranju fruktoze "prilično čest uzrok gihta".

Kako su se ova opažanja pojavljivala u literaturi, relevantni istraživači su bili razumljivo jasni oko posljedica: "obzirom da su razine serum-mokraćna kiselina kritične kod osoba s gihtom, mogli bi uzeti fruktozu u obzir u njihovoj prehrani", naveli su klinički istraživači iz Helsinkija u Lancetu 1967. i zato kronične posljedice prehrane s puno fruktoze zahtijevaju dodatne procjene. Oboljeli od gihta bi trebali izbjegavati prehranu s puno fruktoze ili saharoze, objašnjava Irving Fox 1984. jer "fruktoza može ubrzati razine sinteze mokraćne kiseline kao i povećati proizvodnju triglicerida." Ali nitko od tih istraživača nije se činio voljan definirati što točno čini visokofruktoznu ili visokosaharoznu prehranu. Da li je to bilo 50 funti šećera godišnje? 100 funti? 150 funti? 300 funti? I da li će visokofruktozna prehrana izazvati giht kod zdravih osoba ili će se problem samo pogoršati kod onih koji su već bolesni. 1993. britanski biokemičar Peter Mayes objavio je članak o metabolizmu fruktoze u časopisu American Journal of Clinical Nutrition koji se smatra izvornim člankom u tom području. (To je bilo u posebnom izdanju časopisa posvećenom utjecaju fruktoze na zdravlje) Mayes je proučavao literaturu i zaključio da je prehrana s puno fruktoze kod zdravih osoba doista vjerojatni uzrok hiperuricemije i implicira da giht može biti krajnji rezultat, no studije koje bi ukazale na tu mogućnost jednostavno nikad nisu bile provedene. "Jasno je", Mayes zaključuje, "da je potrebno sistematsko istraživanje među ljudima da bismo utvrdili točne vrijednosti i potrošnje fruktoze i njene koncentracije u krvi, kod kojih se pojavljuju štetni utjecaji poput hiperlipidemije i hiperuricemije. Na ovo treba dodati Reaven-ova istraživanja koja kažu da visoke razine inzulina i inzulinska rezistencija povećavaju razine mokraćne kiseline i sugerira da, kako je Mayes napomenuo o trigiceridima, šećer (saharoza) i fruktozni sirup (High fructose corn syrup – fruktozni sirup dobiven iz kukuruza) predstavljaju najlošije od svih ugljikohidrata kad su u pitanju mokraćna kiselina i giht. Fruktoza povećava proizvodnju mokraćne kiseline i smanjuje njeno izlučivanje, dok glukoza, preko njenog utjecaja na inzulin, također smanjuje izlučivanje mokraćne kiseline. Zbog toga bilo bi razumno pretpostaviti ili barem špekulirati o tome da je šećer vjerojatni uzrok gihta i da modeli potrošnje šećera objašnjavaju pojavu i rasprostranjenost bolesti.

Možda je tako, ali ova hipoteza nikad nije bila ozbiljno razmatrana. Istraživači zainteresirani za giht  su se skoro isključivo fokusirali na alkohol i konzumaciju mesa, djelomično i zato što su već postojali povijesni presedani i zato što se implikacija, da osobe s gihtom i naročito pretile osobe s gihtom bježe od mesa i alkohola, dobro slagala s prehrambenim pravilima od 1970-ih naovamo.

Više od bilo čega drugoga, ova hipoteza o šećeru/fruktozi bila je ignorirana, još jednom, zbog lošeg tajminga. S otkrićem i kliničkom primjenom allopurinola u 1960-ima, klinički istraživači čiji su laboratoriji bili posvećeni proučavanju mehanizama gihta i metabolizma purinola – James Wyngaarden na Duke sveučilištu i Edwin Seegmiller na National Institutes of Health (NIH) – počeli su usmjeravati svoju energiju ili na razradu nijansi terapije allopurinolom ili na primjenu novih tehnika molekularne biologije na genetiku gihta i rijetke poremećaje hiperuricemije ili metabolizma purina. Prehrambene studije jednostavno nisu bile vrijedne njihovog vremena, ako ništa drugo onda zato što je allopurinol omogućavao bolesnicima od gihta da jedu i piju što žele. "Nismo toliko brinuli da li neka određena hrana može napraviti štetu", kaže William Kelley, koji je koautor s Wyngaardenom udžbenika tiskanog 1976. "Giht i hiperuricemija" i koji je započeo karijeru u Seegmillerovom laboratoriju u NIH. "Mogli smo voditi brigu o bolesti."

Taj egzodus je, međutim, koincidirao s počecima istraživanja hiperuricemije inducirane fruktozom. Do 1980-ih, kad je sposobnost fruktoze i saharoze da prilikom konzumacije povećavaju razinu mokraćne kiseline kod ljudi opetovano dokazana, doba osnovnog istraživanja gihta je došlo svome kraju. Glavni igrači su napustili polje i financiranje od strane NIH je spalo na kapaljku. Wyngaarden je objavio zadnji rad 1977. i od 1982. do 1989. godine proveo je kao ravnatelj NIH. Kelley je objavio svoj zadnji rad o genetici gihta 1989. kada je postao dekan za medicinu na sveučilištu Pennsylvania. Irving Fox, koji je napravio puno osnovnih istraživanja o hiperuricemiji induciranoj fruktozom i alkoholom u Kelleyevom laboratoriju, otišao je raditi u biotehnološku industriju ranih 1990-ih. Samo je Edwin Seegmiller ostao zainteresiran za proučavanju uzroka gihta; kaže, kad je prijavio studiju za financiranje istraživanja odnosa između fruktoze i gihta, nakon razjašnjavanja genetičkih poveznica s Raddaom 1990. godine, njegovi prijedlozi su odbijeni na osnovu toga da je prestar i da je, kao profesor emeritus, tehnički umirovljen. "U 1950-im i 1960-im imali smo najveće kliničke znanstvenike u svijetu koji su radili na bolesti", kaže Kelley. "Do 1980-ih i 1990-ih nitko nije ostao".

U međuvremenu, medicinski časopisi bi ponekad objavili članke o kliničkom tretiranju gihta ali oni su se skoro isključivo orijentirali na terapiju lijekovima. Rasprava o prehrani bila bi kratka, možda nekoliko rečenica i zbunjujuća u vezi znanosti. U slučajevima kad bi autori spomenili da bi oboljeli mogli imati koristi od niskopurinske prehrane, stalno bi uključivali "šećere" i "slatko" kao dio iz skupine prihvatljivih namirnica s niskim sadržajem purina. U nekoliko slučajeva – članak iz 1996. u New England Journal of Medicine, na primjer – članci također navode da konzumacija fruktoze podiže razinu mokraćne kiseline, sugerirajući samo to da autori nisu bili svjesni uloge fruktoze u "šećerima" i "slatkišima". Čak i kad je New England Journal objavio izvještaj Waltera Willetta i njegovih harvardskih kolega u ožujku 2004. iskazala se ista vrsta prehrambene nepismenosti. Willetov članak kaže da se čini da muškarci s gihtom jedu više mesa nego zdravi muškarci. Ali Willet, koji je do tad nesumnjivo bio najutjecajniji nacionalni prehrambeni epidemiolog, je kasnije objasnio da nikad nisu uzeli u obzir potrošnju šećera u njihovoj analizi jer niti on niti njegovi suradnici nisu bili svjesni hiperucemijskog utjecaja fruktoze. Willetov koautor, Gary Curhan, neurolog i specijalist za giht s doktoratom iz epidemiologije, rekao je da je možda nekad i znao da fruktoza povećava razinu mokraćne kiseline ali je to smetnuo s uma. "Moje pamćenje nije više kakvo je nekad bilo", kaže on. Također je priznao da je saharoza napola fruktoza u svakom slučaju.

Dodaci na tu priču o fruktozom induciranoj hiperuricemiji su možda čak još važniji. Kad je New England Journal of Medicine objavio Willetovu studiju o gihtu, neurolog Richard Johnson sa sveučilišta Florida napisao je popratni uvodni članak. Tijekom zadnjeg desetljeća, Johnsonova istraživanja podržala su hipotezu da povećanje razine mokraćne kiseline u krvotoku također uništava krvne žile koje vode prema bubrezima na način da direktno povećava krvni tlak i time sugerira da konzumacija fruktoze povećava krvni tlak.

To je još jedan potencijalno štetni utjecaj fruktoze koji postdatira službene izvještaje koji iskupljuju šećer u prehrani. I to je još jedan mehanizam pomoću kojeg šećer i visokofruktozni kukuruzni sirup mogu biti naročito nezdrava kombinacija. Glukoza u tim šećerima povećava razinu inzulina, što zauzvrat povećava krvni tlak sprječavajući bubrege u izlučivanju natrija i stimulacijom simpatičkog živčanog sustava, kako smo raspravili u prethodnom poglavlju, a fruktoza to čini nezavisno povećavajući razinu mokraćne kiseline i time direktno oštećuje bubrege. Da je ovo bio slučaj, koji nikad nije testiran, to bi možda objasnilo uobičajeno povezivanje gihta i hipertenzije i čak dijabetesa i hipertenzije. Međutim, Johnson tek sad razmatra tu mogućnost. Za razliku od Willeta i njegovih kolega, Johnson je dugo bio svjestan sposobnosti fruktoze da povećava razinu mokraćne kiseline i zato je proučavao tu pojavu u svom laboratoriju. Ali tek u ljetu 2004. kako kaže, tri mjeseca nakon što je njegov uvodni članak u N.E.J.M. objavljen, shvatio je da je saharoza pola fruktoza i da su njegova istraživanja prethodnih godina čak i relevantna za šećer.

Desetljeće kasnije, Thomas Benedek objasnio je epidemiologiju gihta u The Cambridge World History of Human Disease na ovaj način: "U cijelom svijetu, ozbiljnost i učestalost gihta se paradoksalno promijenila od 1940-ih. U visokorazvijenim zemljama, kao rezultat dolaska učinkovite preventivne terapije, bolest danas rijetko ljude onesposobljava za rad. Međutim, drugdje je postala prevladavajuća, uglavnom kao rezultat "poboljšane dijete".




Broj komentara: 37:

  1. Ne mogu čitati ovaj predugačak tekst,ali me zanima u čemu je kvaka: "Jedan od tih prijatelja je čovjek koji 15-tak godina boluje od gihta (redovito uzimao terapiju) i kad bi samo pogledao jetricu ili srdelice ili popio čašu crnog vina imao bi napadaj gihta, a sada bez terapije uživa u srdelicama, gulašu od jetrice i čaši vina i nemože vjerovati da mu se i to događa.
" What's the catch? Kako to odjednom može da jede sve što nije smio?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kvaka je u tome što je problem u šećerima i škrobu a ne mesu i iznutricama. Prehrana bogata ugljikohidratima dovodi do povišene mokraćne kiseline, pa kad se smanje ugljikohidrati u prehrani (LCHF) regulira se i taj problem kao i mnogi drugi kojima je isti uzrok (povišen šećer, povišen tlak, trigliceridi, dijabetes, debljina...)

      Izbriši
  2. Anita odličan tekst. O gihtu se nisam nikad bavio, ali ima logike ova teorija...
    Ali ja bi dodao još jednu jako bitnu.
    Sve kiseline koje su u krvi, bi se trebale redovito izbacivati putem CO2, pravilnim disanjem riješili bi se glavnog uzroka povećane kiselosti tijela, koja je majka svih bolesti, od hipertenzije pa do candide i srčanih bolesti, ubrzane ateroskleroze, depresije, karijesa, osteoporoze...itd
    Jer ipak je disanje naša osnovna funkcija, i najveći način čišćenja tijela.
    A to naše svakodnevno pogrešno disanje je uzrok svih problema.
    LP

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Neno, stalno spominješ disanje i kužim da o tome puno znaš. Bi li želio možda napisati jedan pregledni tekst o važnosti pravilnog disanja, posljedicama lošeg disanja i kako se zapravo pravilno diše, navesti par autora od kojih si to naučio, pa da s tim tekstom budeš moj gost na blogu?

      Izbriši
  3. Hvala na ponudi Anita.
    Da, dosta sam naučio ili bolje rečeno shvatio, kako treba disati, baveći se Tai Chi.em. I čitajući stare kineske zapise, kojima su oni prenosili znanje iz dugostoljetne prakse na svoje mlađe generacije.
    U principu je priča vrlo jednostavna, ali me podsjeća na priču o stablu i šumi...
    Probat ću složit jednu priču, a da ljudi shvate. Teško je to preko teksta objasniti. Ja inače vodim grupu i treninge Tai Chia u Puli. I u živo ljudi shvate u 5min...
    U kratko "moja" teorija je slijedeća. Mi bijelci, pogrešno hodamo, a pogrešno hodanje utiče na pogrešno disanje, a ono direktno utiče na pogrešan način prehrane. Ne mislim tu na biokemijske probleme, nego na pogrešno natrpavanje hrane u želudac...
    Probat ću to stavit na papir u fazama...ovaj vikend. Ako stignem.
    LP
    Neno
    GregaUdrugaPula

    OdgovoriIzbriši
  4. pozdrav!
    pratim neko vrijeme vaš blog, i zahvaljujem na svim informacijama i trudu. Hranim se po opuštenom LCHF oko mjesec i pol dana. Osjetila sam sve pozitivne posljedice, a istaknula bi smanjenje problema sa probavom,nestanak nadutosti koji mi je prije stvarao probleme, i s te strane s zbilja osjećam preporođeno. Osjećam se puno lakše, nemam problema sa težinom, ali primjetila sam da se celulit polako povlači i da više ne zadržavam vodu. Općenito gledano sam jako zadovoljna. Međutim ima neko vrijeme da osjećam neugodu oko bubrega, ponekad bol. Počela sam piti neke čajeve, ali ne pomaže. Osim toga izostala mi je mjesečnica, a dosad mi je bila redovita i nisam imala nikakvih problem (nije riječ o trudnoći). Pronašla sam da promjena u prehrani ove vrste može poremetiti hormaonalnu sliku, a neki tvrde da može utjecati i na bubrege.
    Trebam napomenuti da ne brojim UH, te da s vremena na vrijeme uzmem UH u obliku šećera (domaći kolač ili sl.) ili čaša-dvije vina. Pazim dakako ne pretjerat, ali vidjela sam da mi ni ne škodi, pa se ne želim previše ograničavati. tako smatram da nisam bila u dužoj ketozi. Ono što me zanima jel ovaj način prehrane može utjecati na ove moje zdrastvene probleme? što preporučate?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vesna, što se tiče hormona, zaista ovaj način prehrane može promijeniti sliku, ali obično na bolje. Naime, neplodnost, PCOS i slični hormonalni problemi prouzrokovani inzulinskom rezistencijom se često uspješno tretiraju upravo uz LCHF prehranu. Dosta toga može utjecati na privremeni izostanak mjesečnice, možda stres?
      Problemi s bubrezima o kojima ste čitali odnose se na LCHP, tj prehranu s malo ugljikohidrata i puno proteina, koja može dovesti do stvaranja viška dušika i nekih drugih elementa što opterećuje tijelo, naročito jetru i bubrege. Zato ovdje naglašavamo da se smanjeni unos ugljikohidrata nadoknađuje povećanim unosom masti, ne proteina. Pročitajte malo o tome ovdje
      http://istineilaziohrani.blogspot.com/2011/09/zasto-low-carb-mora-biti-high-fat-ne.html

      Ako se i dalje ne osjećate dobro, najbolje je da odete liječniku da vas pregleda. Kako god, nadam se da će vam se sve brzo regulirati.

      Izbriši
  5. Hvala na savjetima. Moguće je da je bol u bubrezima radi uzimanja premalomasti. Pokušat ću to promjenit, pa ako ne bude poboljšanja ću na pregled! Još jednom hvala na svemu!

    OdgovoriIzbriši
  6. zanima me kojim čajevima liječiti giht
    LP

    OdgovoriIzbriši
  7. Poštovana Anita,
    tragajući za uzrocima mojih problema (bolni zglobovi) naišao sam i na vaš blog i s velikim zanimanjem pročitao ovaj članak o gihtu. Naime, nitko od lječnika s kojima sam do sada razgovarao ili kod kojih sam bio na pregledu nije niti spomenuo giht kao mogući uzrok mojih problema, vjerojatno zato što sam izrazito mršav, a koliko sam shvatio giht je češći kod pretilih osoba. Zbog intenziviranja problema u zadnje vrijeme, obiteljska lječnica (koju sam zaobilazio jer sam smatrao da odmah trebam ići specijalistima) me poslala na svu silu krvnih pretraga. Sad čekam rezulatate krvnih pretraga, pa ćemo vidjeti, ali sam prilično siguran da ću, nakon ovog članka, napraviti i pregled zglobne tekućine pa makar o svom trošku. Naime, jedem puno kruha, dosta pašte, a rado i krumpira i riže, te relativno dosta voća (u zadnje vrijeme puno, a odnedavno imam više problema). Dakle, u mojoj prehrani ne manjka ugljikohidrata i fruktoze.
    Sve ovo Vam pišem jer sam na korak do odlaska na test intolerancije na hranu pa me zanima imate li kakvih iskustava s time te ako mislite da to ima smisla gdje napraviti test.
    Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
    Ljepi pozdrav

    Marko

    OdgovoriIzbriši
  8. Upravo me ulovio napadaj gihta i to u lijevoj nozi (stopalo) i to od zgloba pa prema malom prstu što sam uvidio da je to ipak rijeđe od ostalih koji boluju od gihta što ih poznajem ili sam pročitao. Čitajuči tako na mnogim različitim stranicama neke namirnice koje se zabranjuju na drugim je dozvoljeno u manjim količinama i obratno. Ono što mene zanima kako da se hranim,firma mi ide u stečaj i financijski slabo stojim a živim na selu sa obitelji i ono što si sami uzgojimo i uhranimo sa time se i hranimo (mlijeko i preređevine od mlijeka,svinje,kokoši,pile,patke itd. i normalno iz vrta i vočnjaka ali sviježe u doba zrelosti a sad po zimi ukiseljenu zimnicu,). Jače sam tjelesne građe i pokušavao sam više puta sa tzv. dijetom ali mi je to teško jer se nešto mora pojesti a puno puta je to što imam na stolu i mukotrpno skinem 2-3kg sedmično ali samo jednom neka malo pretjeram sa hranom uz koju čašu vina (domačeg-naravno)kile mi se vrate i opet po starom. KAKO DA SE HRANIM SA NAMIRNICAMA KOJE POSJEDUJEM A DA NEMAM PROBLEMA SA GIHTOM ???

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Današnja medicina nam odgovara da je svaki slučaj gihta indiviualan. To već odavno znamo. Moj muž pati od gihta već 20 godina. Nikad nismo ustanovili, što je u stvari razlog npada i upale iako pije alupurinol svaki dan. Dvije godine ga nije ništa smetalo , da se sada pred tri dana,najednom naglo pojavi. U pravom smislu upale desnog stopala ,prekko rista u palac desne noge. Način života ni prehrane nisu promijenjeni. Molim vas posavjetujte me?

      Izbriši
  9. ja imam problema sa gihtom....išao sam kod liječnika ali oni neznaju tome lijeka.....samo ti preporuče dijetu i pošalju kući...pitao sam mnoge za lijek nitko ga nezna a i dijete nisu učinkovite jer se giht uvjek vraća gotovo upravilnim vremenskim razmacima...probavao sam svaki savjet......jedan od njih je bio da se piju dnevno male količine jabučnog octa...i to je jedino što mi djelomično pomogne jer tad giht ne traje deset dana već najduže pet a najkraće tri dana...svi drugi lijekovi i preporuke su bar u mom slučaju totalno neučinkoviti da sam ih već davno odbacio iz uporabe...i ja bih volio znati dali netko zna još kakav lijek ili polulijek ....ako zna bio bih mu zahvalan da ga ovdje napiše..

    OdgovoriIzbriši
  10. Lijep pozdrav. Namjeravam krenuti s LCHF prehranom, a imam giht i psorijazu, pa sam naravno odmah proguglala o gihtu. Dijagnosticiran mi je giht u srednjoj školi, s nekih 16 godina. Mnogo mi je stvari bilo nejasno, prvo što se nisam uklapala u tipičnu rizičnu skupinu, budući da nisam konzumirala pretjerano masnu hranu i alkohol. Osim toga, dijetne smjernice za giht su mi bile nevjerojatne. Savjetuju da se izbjegavaju purini (pogotovo u akutnoj fazi), što znači izbjegavanje velike većine vrijednih namirnica za normalno funkcioniranje organizma. Dakle, da bi si pomogli s gihtom, moramo naštetiti našem tijelu i potencijalno riskirati niz drugih bolesti. Članak mi je jako zanimljiv, moja mama recimo ima dijabetes tipa 2, pa tu vidim svakako povezanost. Zadnji napadaj gihta dobila sam prije nekoliko godina, sjećam se da sam jela prerađene kobasice. Od tada nisam imala, a ništa posebno nisam promijenila u prehrani. Shvatila sam da je jako važna dobra i udobna obuća jer mi se uvijek pojavi na palcu noge, pa nikad ne nosim neudobnu, visoku ili stisnutu obuću.

    Iako mi se zasad spontano giht povukao, u međuvremenu sam oboljela od psorijaze. Zanima me kakvo je vaše mišljenje o tome, jer zaista o psorijazi ima mnogo toga i još uvijek službena medicina ne zna uzrok, a kod liječenja su najveći domet kortikosteroidi. Dijeta za psorijazu koju namjeravam provoditi slična je LCHF, izbjegava se prerađeno, slatko, jedino koliko sam vidjela visoki udio masnoća također nije preporučljiv, ali vjerujem da se radi o masnoćama poput jestivih ulja i omega-6, što se zapravo podudara s LCHF prehranom.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. koliko dugo vec imas giht ako su ti otkrili u 16 toj godini

      Izbriši
  11. imao bih jedno pitanje za tebe Anita? kakvo je tvoje mišljenjeo prehrani po krvnim grupama?

    OdgovoriIzbriši
  12. ja imam giht, pa sam pročitao dosta tekstova o toj temi. Svi doktori kao što je rekla Anita kažu da treba smanjiti mesnu prehranu, a ja sam pročitao u jednoj knjižici koju sam uzeo uz večernji i gdje se točno navode pojedine namirnice i količine purina koje sadrže, da pojedino voće i povrće ima veće količine purina nego meso.

    OdgovoriIzbriši
  13. naisla sam na clanak trazeci jos pokoji savjet vezano za giht. Meni je giht dijagnosticiran prije godinu dana iako smatram da sam ga vec ranije dobila samo nisam kontrolirala. Uklapam se u onau shemu debljina i to u zadnjih 5 godina natukla sam 30 kg i samim time sam i vjerovatno i giht zaradila. Prosle sam godine od doktorice dobila dijetu za giht i pridrzavala se i kao dotjerala sam nalaz u red. No ove godine on je opet katastofa,proljece mu je nekako saveznik. Nema klasicne napadaje gihta kao sto se opisuje ali strasno me bli tkivo oko peta. Ove me godine doktor salje ortopedu zbog toga ali ja jednostavno kuzim da kad mi se vrijednosti povise jedva hodam i bol je jaca. pa me zanima da li itko ima slicna iskustva? Isla sam po drugo misljenje i savjet isti , dijagnoza debljina sa time da mi je ovaj doktor izricito naglasio da se odreknem slatkog i secera,meso dvaput tjedno i naravno giht dijeta. Naglasiticu da ne pijem, ne pusim,ne pijem sokove niti gazirano, ne jedem grickalice niti svinjetinu pa opet sam dobila na tezini i giht. Doktor se cak i zacudio kad je vidio da su mi sve vrijednosti u krvi optimalne. Koliko sam ga shvatila uz povecanu mokracnu kiselinu u krvi obicno bude jos pokoja vrijednost povecana npr. kolesterol.
    @Krcko cula sam da u posudu od pola lite stavis zlicu sode bikarbone nju zaljes sokom od pola limuna kad se zapjeni dodas pola litre vode i pijes tako svaki dan 2 tj. navodno pomaze.I sama cu pokusati. to sam evo danas cula.
    I da hvala Aniti na blogu :)

    OdgovoriIzbriši
  14. Pero hvala svima na komentarima.Giht je opasna bolest. Mene je otjerala na dijalizu.

    OdgovoriIzbriši
  15. Lijep pozdrav svima, posebno tebi Anita.
    Hvala na ovom zanimljivom blogu, opširnim i nesvakodnevnim informacijama, pogotovo dostupnim na hrvatskom. Već neko vrijeme ga pratim i imam pozitivne praktične spoznaje. Svaka čast, tako nešto mi je baš trebalo.
    Baš me zaintrigiralo što je Neno gore napisao o disanju. Je li se kad javio sa konkretnijim člankom? U popisu članaka nisam našao ništa na tu temu ...

    Medica, može jedno pitanje za tebe - moj otac ima giht i nakon što sam mu isprintao cijeli članak i komentare, baš ga je odmah iz prve (što nije čest slučaj :)) zainteresirao recept sa limunom i sodom. Sada je prošlo preko dva tjedna pa se nadam da imaš neke rezultate?
    Svakako bi ih volio ćuti …

    Puno ljubavi i zdravlja svima!

    OdgovoriIzbriši
  16. Marijan...pomaze ali ja se nisam pridrzavala svaki dan...
    odrekla sam se mesa koje uopce ne jedem tu i tamo popijem napitak od sode bikarbone i limuna...
    za taj recept rekla mi je jedna gospoda ciji je sin imao tumor i kakao mu je kemoterapija ostavila ostecenja bubrega tako i povisene uratem ona tvrdi da ih je sa time doveo u redi i preporucila meni....to je sve sto znam.... :))
    Hvala :)

    OdgovoriIzbriši
  17. Na moju žalost i ja sam jedan od "gihtaša"-bolujem već 20 godina i moja iskustva su slijedeća. U početku bolesti s 40 godina relativno sam "neuredno" živio (hrana i vino),giht sam rješavao indometacinom.
    zadnjih desetak godina urednije živim i atake sam imao 1 u dvije godine, međutim ove 2013 u sječnju me je uhvatio i još me ne pušta.završio sam u bolnici zbog krvarenja iz želudca(indometacin) a sada s reumatologom i ortopedom pokušavam desno koljeno vratiti na staro ,ali još uvijek ne ide.budući sam na internetu pročitao "sve" o gihtu imam par opservacija:-giht rzličito reagira u nstajanju i izliječenju akutnog stanja upale od osobe do osobe (možda imunitet),ishrana je vrlo bitna (meso),ali mi je teorija o šećerima kao izvorima urične kiseline u organizmu vrlo prihvatljiva i s njiom sam razaočaran jer imam svoj voćnjak i vinograd i produkte koje sada moram ograničiti(groždje, breskve, itd. lijekovi: pio sam alupurinol ali nije reagirao dovoljno, pa mi je doktor preporučio novi adenuric (s vrlo lošim popratnim djelovanjem)
    zaključak: u svemu zlu s gihtom ,može biti sretan onaj kod kojeg je liječenje efikasnije , a oni kao ja moraju biti disciplinirani u ishrani i biti uporni u traženju rjesenja do ozdravljenja i održavanja prihvatljivog "zdravog "stanja.

    OdgovoriIzbriši
  18. da li mi neko može napisati djetu za giht

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pozdrav svima!
      Jedan od mojih ukučana već par godina boluje od gihta, pa sada pokušavam pronači svakakve moguće informacije koje mogu pomoći. Jako me frustrira što je neizlječivo i bolno... Uspio sam pronači da određena prehrana i priprema pomže pri smanjivanju simptoma. Detaljnije i bolje opisano je u članku giht pod sekcijom liječenje i prevencija. Pokušavamo se pridržavati toga i čini se da su simptomi slabiji za sada.

      Izbriši
  19. Anita poštovanje, imam 41 i trudnoća je bila triger ua dvije autoimune, hipotireoza i bolni zglobovi koji su mi prošli (pretpostavka artritis), sada mi je nađena povišena mokračna u krvi zbog nekih bolova. Jako sam se prestrašila da neću smjeti nisšta jesti. Ne podnosim gluten (time izbjegavami ostale žitarice i grahorice).

    Molim Vas jesam li u pravu po onome što sam išćitala. Mogu se hraniti najnormalnije po lchf? I vrhnje i masnije mlijeko i sireve i špek? Nadam se da nije pravi giht već neki poremečaj i da ću prehranom spriječiti nastajanje, pogotovo što bi rado još jednu bebu. Molim Vas savjet za prehranu, hvala!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Po sirokoj definiciji autoimune bolesti su napadaj organizma na samog sebe. Antinutrijenti se vezu za vitalne dijelove i sisteme organizma i antitijela unistavajuci antinutrijente unistavaju i samu sebe. Kako gdje i kada ce se autoimuna bolest odraziti na organizam ovisi od kolicine, koncentracije i duzine izlaganju antinutrijentima ( gluten slobodni radikali itb itd)

      Tako da je trudnoca to sto vam je okinulo autoimune bolesti samo pokazuje vrijeme u kojem se razvila a ne sta je i cime je uzrokovana/e. To ko vam je rekao treba pod hitno da obnovi znanje medicine (barem one opste a endrikologiji i slicno nekom drugom zgodom). Ocigledno vam je "(pred)trudnicka raznovrsna i zdrava" ishrana jedan od faktora.

      Pretjeranim unosom rafiniranog skroba/secera/fruktoze/glutena, organizam na svaki nacin pokusava da odrzi nivo ravnoteze (homeostaze) a organi u nemogucnosti da prerade cjelokupno opterecenje izbacuju "materijal" u kardiovaskularni i limfni sistem.

      Kad jetra ne moze da preradi uneseni materijal, svaki visak se vraca nazad u krvotok kako bi bubrezi eventualno nesto uspjeli popraviti. Kada ni bubrezima to ne uspijeva, talozenje materijala se kristalizuje i silom prilika siri po tijelu.

      Kristalici nalaze svoje mjesto izmedju zglobova, zabijaju se u misice,tetive, i izazivaju upalne procese dok jedan dio kruzi mokracnim kanalima i krvotokom te daje slicne rezultete.


      Iz gore navedenih cinjenica moglo bi se zakljuciti da izbacivanjem glutena i fruktoze, smanjenje skroba i secera, i umjerenost u proteinima te sa suzdrzanom konzumacijom namirnica sa neprobarljivim vlaknima bi vam dobro dosla. Naravno uz sve to da izbacite biljna ulja i margarin,pojacivace ukusa mirisa. Kuhajte samo svoju hranu za pocetak a ostalo ce doci na svoje.

      No nista sto u clanku nije vec navedeno
      Sretno

      PS
      Mana grahorica/mahunarski nije u glutenu nego u fitinskoj kiselini (enzimski i endokrini ometaci, eng disruptors), neprobavljvim vlaknima i zastupljenosti skroba koji moze da okine insulin ili potrebu za vise hrane.

      Izbriši
  20. I ja bolujem od gihta dosta dugo dobila sam ga od zivotnog stresa i posle operacije glasne zice,,otekle noge ruke uzas bolovi..pila lekove deksazone inekcije, bila po bolnice dok otkrili sta je.A onda alergija burna na alopurinol,,,sada pijem benzbromaron 100 jako mi pomaze..Ali pazim na ishranu 90 posto..10 posto nepazim jer kako cu ja bez hrane koje mi trebaju a jaki lekovi.Pijem ih vishe njih jer od bolova strada srce pritisak i sve nesto.I iskreno provereno jer 26g imam giht ,kada postim nedelju dana nemam bolove i otoke to je jedina dieta..( i nikako dzigerice,slanina,skusha riba,sardina ,cajna,kobasice,virshle..kozica od piletinu ..i alkohol..i shto manje slatkishe koje ja nazalost volim.i zbog toga imam vise kg.inace sve po malo od dozvoljenog i odrzava se kilaza koja namluje bol,i zdravlje se cuva..za normalan zivot treba zdrava hrana.I da naglasim redovno idem u banje ja sam iz MK..idem i u Srbiju i u Makedoniju..I meni je sve onako dobro kiselina vec godinama pod kontrolu redovno 15 god,pijem benzbromaron AL 100 iz Nemachke ga nabavljam..i hvala bogu sada se i stari vishe ispred 50godine sam..ne gladujem probam malo sve..Eto mog iskustva....od gospdje L.S moj savet jedite sve dozvoljeno umereno i nece biti problema.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prije svega, bilo bi lijepo (a i kulturno u konverzaciji) da ste se predstavili ili potpisali.
      Umjerno? ŠTA je umjereno?
      Smatram, a i skoro da sam sasvim sigurna, da jedete LCHF, i da pazite šta jedete, ne bi pili lijekove i ne bi bilo tog gihta i kiseline u organizmu. Vidite kako lijepo pišete - da kad postite nemate tegobe. Zar Vam to nije dovoljno da se zamislite i razmislite ŠTA raditi dalje??? Dok još možete. Dok niste sasvim uništili svoj organizam.

      Izbriši
  21. Samo me interesuje jedna stvar. Šećer i ugljikohidrati... To bi u jednom od odgovora bilo to, što utiče na gigt.
    Ja sam imala i poznajem ljude koji imaju psa, a koji boluje od gigta. Lično ja nikada svom psu nisam davala ni grama šećera, jela je piletinu od mesa i suhu hranu, koja je isto tako bez šećera bila. I opet je imala reumu. I mnogo životinja boluje od reume, a da nikada nije bilo ni dodira sa šećerom ili ugljikohidrata. Šta je onda razlog kod njih da oboljevaju? Nije da ne vjerujem da je do ishrane da ljudi oboljevaju, ali mi nije u potpunosti jasno kako sve to funkcioniše.

    OdgovoriIzbriši
  22. Poštovani, na LCHF-u sam 4 mjeseca, i zahvaljujući toj prehrani dovela sam šečer u krvi pod kontrolu. No, dijagnosticiran mi je giht. Stoga ne vjerujem baš u ovu teoriju sa šećerima, jer ja ne jedem nikakve loše šećere, pa čak niti voće. Ne znam što je pametno jesti, stvarno ne znam.... Očajna sam.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Smanji meso, pojacaj masnoce,pij dosta vode i prirodne izvore vitamina C, temeljac i kurkumu obavezno.
      Zavisi sta podrazumjevas pod LCHF i kakvo je zdravstveno stanje prije odluke o mijenjanju ishrane.
      Sretno kako god

      Izbriši
  23. Skoro da sam zaboravila da sam ovde ostavila clanak i evo da se javim i predstavim da bismo razmenjivali iskustva zbog ove grozne i bolne bolesti zvane GIHT...ja sam zena koja se predstavila anonimno a pisala za novi lek Benzbromaron-100 i sam iz Makedonije..zovem se evo mog facebok profila i ja bih da naucim nesto vise sto bi mi pomoglo..jer sada radim vezbe iz banje i to mi jako pomaze i setnje oko 1 sat za jacanje srce i giht.A inace sam prila i za prociscavanje krvnih sudova lek od belog luka koji je star drevni lek..i na proverku u kliniku za srce ,meni su krvni sudovi odlicni,i sa bubrege nemam problema ,,ali soleno zaboravila sam skroz,,ponekad prekrsim ali jako retko.https://www.facebook.com/lile.cake

    OdgovoriIzbriši
  24. Unazad nekoliko godina imam problema sa gihtom,koji se nije manifestirao nekim nesnosnim bolovima,ali mi je konstantno pravio probleme.Lijecnicka konstatacija je uobicajena,smanjiti konzumaciju mesa,graha i sl.Prosle godine bio sam 3 mjeseca na rezImu vegetarIjanca,jeduci samo sirovo voće i povrce,pomalo orasastih plodova,sve u svemu prehrana po uputama iz knjige Jesti sirovo,zaboravi kuhanje,ili tako nekako,mislim da se autor zove Wandmaker.Uglavnom,u ta 3mjeseca izgubio sam 30 kg,imao sam prije promjene 130 kg,osjećao sam se bolje,ali situacija sa gihtom se nije bitno mijenjala,odnosno izmjenjivali su se periodi sa bolovima i sa nesto smanjenim bolovima,ali ono sto sam ocekivao,potpuni izostanak bolova u misicima,pogotova nakon nekog vremena sjedenja,pa se dignes,a sve boli,i zglobovima izostala je.U 8mjesecu vratio sam se starom načinu zivota,konzumacija svega,bez ogranicenja,piva svakodnevno i tako do iza nove godine.Stanje se nije promijenilo,tj. nije se pogorsalo zbog takve prehrane i načina zivota.poslije blagdana,ponovno se vracam vegetarijanstvu,samo svjezem,voće i povrće,nema sokova,piva i sl.strogo pridržavanje svega,u mjesec dana izgubio sam 10 kg,ali problem gihta je u potpunosti nepromijenjen.jedem iskljucivo svjeze voće i to u količini od 1,5-2kg dnevno,te povrće spremljeno kao salata ( kupus,salata,matovilac,spinat,brokula i sl.zacinjeno samo sa 2-3limuna i ulicom kurkume) u količini oko pola kg dnevno.

    OdgovoriIzbriši
  25. Napisao sam komentar prije 3 dana.zašto mi ga niste objavili?Nesto je krivo napravljeno?
    LP. Miljenko

    OdgovoriIzbriši
  26. Anita zelio bi se posavjetovati svama u vezi gihta

    OdgovoriIzbriši
  27. Poštovana Anita,
    Na LCHF prehrani sam nekih 5 mjeseci,imao sam dosta povišen kolesterol (9,3),sada se smanjio na cca 6,ali u zadnjih 5 mjeseci su mi povećani urati (urea) i gotovo svakodnevno osjećam da mi trnu ruke pogotovo kad spavam.
    Imate li kakav savjet u vezi toga,dali trebam na nešto posebno obratiti pažnju,uzimati neke dodatke prehrani?
    Hvala unaprijed!

    OdgovoriIzbriši
  28. jučer mi je dijagnosticiran Giht....kad sam vidjela što smijem a što ne smijem jesti bila sam u panici jer volim meso i ribu....nemam simptome bolova kao kod gihta samo osjećam težinu u zglobovima i bolove u svim kostima....čula sam za čj od rogača pa ako neko još želi nek pokuša...inače sam bila na dukanovoj dijeti koja me dovela do gihta..pozz

    OdgovoriIzbriši

Molim za malo osnovne kulture komunikacije: Ne ostavljajte komentare kao Anonimno; ako nemate profil kliknite na Ime/URL i potpišite se.