Hrana koja hrani, hrana koja čisti (ili činjenice o detoxu i veganstvu)

Tekst napisala: Dr. Natasha Campbell McBride

S engleskog prevela: Anita Šupe

21-godišnju Helen je u kliniku Dr Campbell-McBride dovela njezina zabrinuta tetka. Opasno pothranjena, mršavila je iz dana u dan. 185 cm visoka i samo 51 kg, nekad lijepa djevojka, sada je izgledala mršavo, blijedo, s očima bez sjaja i slabog glasa. Menstruaciju je izgubila 7 mjeseci ranije.

Helen je odrasla u SAD i u Englesku je došla studirati. Kod kuće je bila nestašica hrane i industrijske prerađevine nisu bile dostupne. Tako je Helen odrasla na domaćoj cjelovitoj hrani od svježih lokalno proizvedenih namirnica: svježe meso, svježa jaja i svježe mlijeko predstavljali su veliki udio u njezinoj prehrani. Uvijek je bila vrlo zdrava.

Ubrzo nakon dolaska u Englesku razvila je odbojnost prema prerađenoj junk hrani, na kojoj su živjeli njezini kolege studenti, te se odlučila hraniti zdravo. Kratko istraživanje popularne literature dovelo ju je do zaključka da je najzdravija prehrana vegetarijanska, i to ona sa niskim udjelom masti. Tako je Helen počela sama pripremati svoju hranu od cjelovitih žitarica, graha, leće, orašastih plodova, puno povrća i voća. Pila je samo sok i voćne sokove. Jedine masti koje je koristila bilo je maslinovo ulje i nešto maslaca od kikirikija. Nije uopće konzumirala hranu životinjskog porijekla i nastojala je sve jesti organsko. Počela se baviti jogom i to joj se sviđalo.

Nakon nekoliko mjeseci na ovoj prehrani Helen je izgubila menstruaciju i počela mršaviti. Ali ništa od ovoga je nije zabrinjavalo jer se ”osjećala dobro”. Kad je otišla kući za praznike, njezina je obitelj bila užasnuta kako je Helen izgledala pa su kontaktirali tetku u Engleskoj da bi od nje zatražili pomoć. U vrijeme kad je došla na konzultaciju kod dr Campbell-McBride, Helen je na svojoj ”zdravoj prehrani” bila preko godinu dana.

Pa što se to dogodilo Helen? Nije li pratila najzdraviju prehranu na svijetu, upravo onakvu kakvoj bismo svi trebali težiti? To je ono što nam medicinski autoriteti i mainstream mediji govore. Što je sa svim istraživanjima koja pokazuju da veganska prehrana snižava visoki krvni tlak, pomaže kod dijabetesa i mnogih drugih kroničnih bolesti? Što je sa Gersonovim protokolom za liječenje raka i drugih kroničnih bolesti, koji je isključivo veganski? Što je sa svim drugim metodama liječenja raka od kojih su većina veganski? Ovi protokoli i pristupi imaju dobru evidenciju uspjeha.

Pokušajmo razumjeti cijeli problem.

Helen je inteligentna djevojka i prva dobra stvar koju je učinila bila je da je prestala jesti industrijske prerađevine. Te umjetne stvari zamotane u šarena pakiranja nemaju pravo nazivati se plemenitim imenom ”hrana”, one su korijen problema svih modernih epidemija i degenerativnih bolesti. No nećemo u ovom tekstu trošiti vrijeme na priču o procesiranoj hrani, samo ćemo je sumirati odličnim citatom: ”Čovjek je jedina vrsta koja je dovoljno pametna da proizvede vlastitu hranu kao i jedina vrsta koja je dovoljno glupa da je jede.” Da bismo imali dobro zdravlje trebamo jesti hranu koju je stvorila Majka Priroda. Prirodi su trebale miljarde godina za dizajniranje ljudskog tijela, dok je istovremeno stvarala namirnice pogodne za to tijelo. Kako li je arogantno misliti da ljudi znaju bolje od Prirode, nakon što su prtljali po svojim laboratorijima samo nekoliko desetljeća, uglavnom motivirani pohlepom!

Priroda nam je osigurala dvije vrste hrane: biljnu hranu i životinjsku hranu. Ove dvije vrste imaju drugačije funkcije u tijelu i potrebno je konzumirati obje. Ljudska su bića svejedi i na ovoj smo se planeti razvili jedući sve što smo mogli pronaći u našem neposrednom okruženju od bilja i životinja. To je ono što su istraživači poput Weston A. Pricea potvrdili u svojim opsežnim istraživanjima tradicionalnih kultura širom svijeta. Pogledajmo sada malo pobliže te dvije grupe namirnica.

Energija na ovu prelijepu planetu dolazi od sunca. Mi ljudi ne možemo živjeti bez te energije, koliko nam je zasada poznato. Da bi ”uhvatila” energiju sunca i pretvorila je u čvrstu materiju Priroda je dizajnirala biljke koje to rade kroz proces fotosinteze. Slijedeća grupa bića na planeti koja upijaju energiju sunca iz biljaka su životinje biljojedi koje su dizajnirane da jedu biljnu hranu. Da bi biljojedi mogli probavljati biljke i iskorištavati hranjive tvari iz njih, Priroda ih je opremila vrlo specifičnim probavnim sistemom koji se zove burag ili digastrički želudac i koji se sastoji od nekoliko želudaca, ili želučanih komora, koje sadrže bakterije sposobne za razgradnju biljne hrane. Dakle, nije krava niti bilo koja druga životinja biljojed ta koja razgrađuje i probavlja travu, nego su to mikroorganizmi u njihovom buragu. Slijedeća grupa bića koja konzumiraju energiju sunca u obliku životinja biljojeda su predatori. Vukovi, lavovi, tigrovi, lisice itd ne mogu probaviti biljnu hranu jer su opremljeni sasvim drugačijim probavnim sustavom. Ljudski probavni sistem je sličan onome kod životinja mesojeda: relativno kratko crijevo sa samo jednim želucem gotovo bez bakterija u njemu. Ljudski želudac je zapravo dizajniran da proizvodi kiselinu i pepsin koji služe jedino za razgradnju mesa, ribe, jaja i mlječnih proizvoda. Ukratko, naš probavni sistem građen je za probavu hrane životinjskog porijekla i ta je činjenica ljudima bila poznata tisućama godina. Ljudi su oduvijek znali da najbolja hrana za njih dolazi od životinja i biljke su jeli jedino kao dodatak mesu ili kad nije bilo dovoljno hrane životinjskog porijekla.

Ali što je sa svim tim tablicama prehrambenih vrijednosti koje pokazuju da su biljke pune nutrijenata, svih tih B vitamina, proteina i ulja? Analizirajući razne biljke u laboratoriju one pokazuju sadržaj različitih hranjivih tvari. Ti podaci se onda objavljuju u nutricionističkoj literaturi. Ali nažalost tablice prehrambenih vrijednosti ne vrijede za ljudsko tijelo, zato što u laboratoriju za ekstrakciju hranjivih tvari iz biljaka koristimo razne metode i kemikalije koje u našem probavnom sistemu ne postoje! Ljudska crijeva imaju vrlo ograničenu sposobnost probave biljaka i ekstrakcije hranjivih tvari iz njih. Ljudi su oduvijek znali da je biljna hrana teška za probavu i zato su tradicionalne kulture razvile metode pripreme hrane kao što su natapanje, fermentiranje, klijanje i specijalni načini kuhanja, da bi izvukli više nutrijenata i da bi biljke učinili lakše probavljivima.  Nažalost u modernom svijetu ove su metode zaboravljenje i zamijenjene komercijalnim receptima koji odgovaraju prehrambenoj industriji.

Pa dobro, ako kuhamo i pripremamo biljnu hranu na pravilan način, možemo li onda od nje živjeti? To je upravo ono što je Helen pokušala učiniti: ona je pripremala svu svoju hranu kod kuće na pravilan način od prirodnih biljnih sastojaka. Kuhala je rižu, zob, quinou i heljdu, pekla sama kruh, kuhala grah i leću, jela orašaste plodove, voće i puno povrća. Zašto se onda razboljela?

Ljudsko tijelo (bez vode) uglavnom se sastoji od proteina i masti, oni su građevinski blokovi od kojih su izgrađene naše kosti, mišići, srce, pluća, jetra i svi ostali organi. Analiza biljne i životinjske hrane pokazuje da najbolji proteini i masnoće dolaze iz životinjske hrane. Sastav aminokiselina iz životinjskih proteina je ispravan za ljudski organizam dok je profil aminokiselina iz biljne hrane nepotpun i neprikladan za ljudsku  fiziologiju. Tako je i sa masnoćama: životinjske masti imaju pravilan sastav masnih kiselina potrebnih ljudskom tijelu dok su biljna ulja neprikladna. Dakle, kad pričamo o HRANJENJU svog tijela i IZGRADNJI tkiva i strukture u tijelu, životinjska hrana je najbolja i jedina prikladna. Ljudsko tijelo posjeduje fantastičan proces koji se odvija od začeća do smrti a koji se zove REGENERACIJA STANICA. Stanice u našem tijelu (u svim organima i tkivima) neprestano stare, odumiru i zamjenjuju se novim mladim stanicama. Na taj način tijelo samo sebe održava, pomlađuje i liječi od ozljeda. Da bi tijelo moglo proizvoditi te mlade stanice koje trebaju zamjeniti one stare, potreban mu je građevinski materijal – proteini i masti. Najbolji građevinski materijal potreban za proces regeneracije stanica svog tijela nalazimo u mesu, ribi, jajima i mlječnim proizvodima. Osim što hrane, životinjske namirnice nas opskrbljuju i energijom i zapravo predstavljaju najbolji izvor energije za većinu stanica tijela.

Najgladniji organ u ljudskom tijelu je mozak, on crpi 25-45% svih nutrijenata koji kruže našim krvotokom i tijelo ulaže veliki trud u hranjenje tog organa 24 sata na dan, svaki dan. Suprotno popularnom vjerovanju da je mozgu potrebna samo energija u obliku glukoze, mozak zapravo treba puno više. To je fizički organ koji zahtijeva vlastiti proces regeneracije stanica sa proteinima i mastima dobre kvalitete. Mozak je vrlo mastan organ i treba puno masnoće dobre kvalitete da bi pravilno funkcionirao. Mozak također proizvodi neurotransmitere, hormone i stotine drugih aktivnih molekula koje sačinjavaju veliki proteini, pa mozak treba građevni materijal iz kojeg će ih izgraditi. Da ponovimo: najbolji građevinski materijal za mozak nalazi se u životinjskoj hrani. U kliničkoj praksi se može vidjeti degeneracija moždanih funkcija kod ljudi koji su na čistoj veganskoj ili drugoj lošoj prehrani: prvo odlazi smisao za humor, zatim osobe postaju ”crno-bijele” u svom razmišljanju i ponašanju, odlazi oštrina uma, pogoršava se memorija, nastupa depresija i drugi mentalni problemi slijede. Ovo su sve znakovi izgladnjivanja mozga.

No što je sa svim hladno prešanim uljima bogatim omegom-3 i omegom-6 koja se prikazuju korisna za toliko puno degenerativnih stanja? Dodatak ovih ulja preporučuje se i unutar mainstreama i alternativne medicinske zajednice. Što je sa svim antioksidantima, enzimima, vitaminima, mineralima, bio-flavonoidima i drugim supstancama iz biljaka koje se prikazuju korisne za naše tijelo? Sada dolazimo do stvarne svrhe jedenja biljaka: one su ČISTAČI! Iako biljke nisu u stanju prehraniti nas u nekoj ozbiljnijoj mjeri, one su fantastične da nas održavaju čistima iznutra. One također mogu pružiti dovoljno energije za tijelo kao i neke kofaktore u obliku vitamina i minerala. Ali njihova glavna svrha je održavati naše tijelo čistim od toksina. Doista, biljke su opremljene snažnim detoksifikacijskim tvarima koje mogu ukloniti razne kemikalije, onečišćenja i druge toksine nakupljene u našem tijelu. Biljke su naročito efikasne kao čistači kad se jedu sirove. Njihovi se sokovi apsorbiraju u gornjim dijelovima probavnog sustava što stvara mnoštvo detoksifikacijskim tvari i kofaktora. Dapače, sokovi od sirovog povrća i voća su važan dio protokola liječenja raka kao što je Gersonova terapija. Kada biljne tvari dospiju do crijeva tada hrane crijevnu floru. Ljudska crijeva, slično kao burag u biljojeda, imaju bogatu populaciju mikroorganizama koji mogu pretvoriti biljna vlakna u neke korisne nutrijente kao što su npr kratko-lančane masne kiseline. To naravno ovisi o sastavu crijevne flore: ako je crijevna flora zdrava biljna vlakna će  biti korisna, no ako je crijevna flora nezdrava tada će biljna vlakna napraviti više štete jer se ne mogu probaviti. Kada kuhamo biljke smanjujemo njihovu sposobnost čišćenja ali ih činimo lakše probavljivima pa tako tijelu daju više hranjivih tvari. Nažalost ove hranjive tvari ne predstavljaju građevinske blokove i ne mogu izgrađivati tijelo jer su to uglavnom ugljikohidrati koje tijelo može koristiti samo za energiju i za skladištenje te iste energije u obliku masnih naslaga. Kad su biljke jako procesirane (kao žitarice) one tada donose pogrešan građevinski materijal u tijelo koji doprinosi debljini.

Da ponovimo: Postoje dvije skupine hrane na zemlji i svaka od njih ima svoju ulogu u ljudskoj fiziologiji.

ŽIVOTINJSKA HRANA IZGRADNJA / HRANJENJE	BILJNA HRANA ČIŠĆENJE / DETOKSIFIKACIJA
Meso, riba, jaja, mliječni proizvodi	Povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, (žitarice, mahunarke)*

*Žitarice i mahunarke SAMO iz organskog ugoja, i jedino ako su pripremljene na pravilan način – natapanjem, fermentacijom i/ili klijanjem.

Ova podjela naravno nije crno-bijela, postoji i preklapanje: životinjske namirnice posebice sirove imaju neku sposobnost čišćenja a biljke imaju neku sposobnost hranjenja, posebno kad su kuhane.

Pročišćeno tijelo uvijek se bolje osjeća nego tijelo puno toksina. To je razlog zašto se veliki broj ljudi osjeća bolje na biljnoj hrani prvih nekoliko tjedana. No kad tijelo završi čišćenje, trebamo početi sa hranjenjem. Ako se ova točka propusti tijelo se počinje izgladnjivati i stanje se pogoršava. Što se dogodilo sa Helen? Sa veganskom se prehranom čistila, i čistila, i čistila dok nije samu sebe doslovno ”isprala”. Propustila je točku kada je njezino tijelo završilo proces čišćenja i kada ga je trebala početi hraniti. Zato je jako smršavila i izgubila menstruaciju – njezino je tijelo bilo u stanju izgladnjelosti i pokušavalo uštedjeti dragocjene resurse.

Dakle tijelo moramo hraniti namirnicama životinjskog porijekla. Ali je također važno održavati ga čistim iznutra. Koje metoda čišćenja su nam poznate?

Živimo u zagađenom svijetu i velik dio tog onečišćenja pohranjuje se u tijelu. Povrh toga u naša tijela dodajemo još i otrovne tvari u obliku prerađene hrane, proizvoda za osobnu njegu, raznih kemikalija, zračenja i drugih umjetnih stvari. Ova ljudski stvorena toksičnost dovodi do razvoja mnogih kroničnih bolesti te u konačnici i do raka. Zato su periodi čišćenja dobra ideja a mogu se provoditi na više načina.

1. Post je jedan od najstarijih i vrlo učinkovitih načina da pročistite i pomladite svoje tijelo. Naša tijela troše ogromne količine energije na probavljanje i metaboliziranje hrane na dnevnoj bazi. Kada prestanemo jesti, tijelo preusmjerava trošenje energije na druge funkcije, kao što su uklanjanje toksina i parazita te samoiscjeljenje. Post ima izvrstan evidentirani učinak na liječenje svih vrsta ”neizlječivih” stanja – od reumatoidnog artritisa do raka. Možemo postiti jedan dan u tjednu ili nekoliko dana zaredom svaki mjesec (ili barem preskočiti večernji obrok nekoliko puta tjedno). Ali ako želite provoditi dulji post (neki ljudi poste čak do 45 dana) vrlo je važno da to učinite pod stručnim nadzorom. Postoje mnoge nijanse dugog posta i ako niste iskusni možete stvoriti sebi probleme. Izlazak iz dugotrajnog posta je specifična procedura za koju je potreban stručan nadzor. Postoje mnoge etablirane klinike u svijetu koje nude čišćenje postom pod stručnim nadzorom. Naravno, postiti se ne može zauvijek i u određenom momentu je potrebno ponovo početi jesti. Ako ste postigli svoj cilj koji ste sebi postavili sa postom, tada nakon izlaska iz posta možete direktno početi jesti životinjsku i biljnu hranu. Ali ako osjećate da trebate još neko vrijeme nastaviti sa čišćenjem, tada je slijedeći korak veganska dijeta.

2. Veganska dijeta (hrana samo biljnog porijekla) je oblik posta. Biljna hrana ne hrani tijelo kako treba ali pridonosi njegovom čišćenju.  Dok je probavni sustav zauzet preradom biljnih tvari (tako da ne osjećamo glad) ove namirnice osiguravaju veliku količinu detoksificirajućih elemenata. Ljudi sa najvećim stupnjem toksičnosti tijela su žrtve raka i oni zahtijevaju puno čišćenja. Upravo iz tog razloga su većina prehrambenih protokola za rak veganski. No treba imati na umu da su veganske dijete prikladne samo za period čišćenja i ne smiju se izabrati kao trajni životni stil. Kad je vaše tijelo završilo proces čišćenja, treba početi sa hranjenjem i tada se u prehranu treba uvesti životinjska hrana. Ako se ovo ne učini, počinje izgladnjivanje tijela i razvoj zdravstvenih problema. Ono što se dogodilo Helen je dobar primjer.

Vegetarijanska prehrana koja uključuje životinjske namirnice može se prihvatiti kao dugoročno rješenje. Moguće ja zadržati dobro zdravlje kao vegetarijanac ako nastavite s jedenjem nekih životinjskih namirnica koje će osigurati hranjenje i građevinske blokove za vaše tijelo, kao što su jaja i mliječni proizvodi. Naravno svu industrijski prerađenu hranu treba odbaciti i prehranu bazirati na prirodnim namirnicama. Takve vegetarijanske kulture postoje u Indiji gdje ljudi shvaćaju kako su za njih neprocjenjive namirnice životinjskog porijekla. To je razlog zašto se krava u Indiji smatra svetom životinjom (možete završiti na sud ako ozljedite kravu) zato jer ona osigurava mlijeko, maslac, sir i ghee (maslo). Ovi ljudi također drže kokoši i konzumiraju mnoštvo svježih jaja na dnevnoj bazi. Postoje mnogi oblici vegetarijanstva: neki jedu ribu, neki jaja i mlječne proizvode, neki povremeno konzumiraju i meso. Oni koji će najviše nastradati su ljudi koji odluče prestati jesti meso i onda uglavnom žive od industrijskih prerađevina. Brzo dobivaju na težini i lako se razbole. Ova grupa ljudi je naročito podložna mentalnim bolestima i abnormalnosti imunološkog sustava.

Što je s onima koji nemaju osobito toksična tijela i prilično su zdravi? Trebaju li i oni periode čišćenja?

Ljudsko je tijelo opremljeno prekrasnim sistemom čišćenja – DETOKSIFIKACIJSKIM SUSTAVOM. Ovaj je sustav čistač tijela sa sjedištem u jetri i odjeljenjima u svim stanicama tijela. Vrlo je kompleksan i iznimno učinkovit: sve otrovne tvari koje ulaze u tijelo ili koje su proizvedene kao nusproizvod našeg vlastitog metabolizma neutraliziraju se i uklanjaju u roku nekoliko minuta, ali pod dva uvjeta: ovaj sistem treba pravilno hraniti i ne preoterećivati s radom. Koju hranu taj sistem zahtijeva? Životinjsku hranu – svježe meso dobre kvalitete, ribu, jaja i mliječne proizvode na dnevnoj bazi. Kombiniramo li ovu hranu sa povrćem, voćem i orašastim plodovima (koji su čistači i pomažu našem vlastitom detoksifikacijskom sistemu) imat ćemo snažnu kombinaciju koja održava naše tijelo čistim. Ako ne hranimo naš detoksifikacijski sistem na pravi način (što većina zapadnjačke populacije ne čini) on neće funkcionirati kako treba i tijelo će početi nakupljati toksine. Drugi uvjet za učinkovit detoksifikacijski sustav je da ga ne preopterećujemo suvišnim radom. Koji su onda najčešći uzroci preopterećenja ovog sustava? Nezdrava crijeva su najvažniji uzrok: ako imamo nenormalnu crijevnu floru, crijeva će prozvoditi cijelu rijeku toksičnih tvari koje mogu preplaviti i onesposobiti detoksifikacijski sustav. Drugi uzrok može biti velika izloženost umjetnim kemikalijama, zračenju, cijepljenju i drugim štetnim utjecajima, to je ono što se dogodilo veteranima Zaljevskog rata i drugom vojnom osoblju, ljudima koji rade s toksičnim tvarima i ljudima koje su pogodile industrijske nesreće. Kada je detoksifikacijski sustav preplavljen i onesposobljen, počinjemo vrlo brzo akumulirati različite toksine u tijelu što se manifestira bolestima – proizvodnja energije opada i dolazi do razvoja zdravstvenih problema. Jedan od najčešćih razloga onesposobljavanja detoksifikacijskog sustava u modernom svijetu je pretjerano konzumiranje industrijskih prerađevina. Živite li na žitaricama za doručak, zaslađenim napicima, standardnom kruhu, šećeru, biljnim uljima i prerađenim jelima, vi ne hranite svoj detoksifikacijski sustav već ga preopterećujete s radom.

Ali čak i najzdraviji od nas, uz dobro funkcionirajući detoksifikacijski sustav, povremeno trebaju periode čišćenja. Koliko često i kada? Vaše će vam tijelo reći, sve što trebate učiniti je da ga osluškujete. To su dani kad vam se ne da jesti i nemate baš neki apetit, kad biste najradije uzeli neko voće ili povrće ili vam se uopće ništa ne jede. Poštujte svoje tijelo kada to osjetite i dajte mu odmor od hrane. Kad je tijelo završilo čišćenje, dat će vam signal: ogladnjet ćete i poželjeti komad mesa ili drugu hranu koja hrani/izgrađuje. I djeca prolaze kroz ovakve periode i važno je da roditelji ovo poštuju i ne prisiljavaju dijete da jede. Ali budite oprezni da se ne radi o ovisnosti o šećeru i ugljikohidratima: ako dijete želi jesti njih na uštrb prave hrane to je onda problem kojeg morate rješavati što je prije moguće (možda ćete trebati pogledati u knjigu GAPS). I neki odrasli imaju taj isti problem. Vrlo je važno pravilno hraniti naša tijela da bi održavali čistoću i smanjili toksičnost iznutra. I zato trebamo jesti hranu iz obje grupe namirnica: životinjskog i biljnog svijeta.

U kojim proporcijama bismo trebali uzimati biljke i životinjsku hranu? Evo odgovora: jednom čovjeku meso drugom je čovjeku otrov.

Svi smo različiti i svatko je od nas jedinstven. Zato ”one size fits all” ne funkcionira i zato ima toliki broj različitih dijeta: puno ugljikohidrata – malo ugljikohidrata, puno masnoće – malo masnoće, puno proteina – malo proteina, sve sirovo – sve kuhano itd itd. Interesantno je da svaka dijeta jednima paše a drugima ne. Jednostavno ne postoji loša hrana sama po sebi već ovisi tko je jede i u kakvom stanju je osoba koja je jede.

Pokušajmo ovo razumjeti.

Svi imamo različito nasljedstvo i konstituciju. Ako su vaši preci bili Vikinzi ili Eskimi tada su velike šanse da vam je potrebno puno ribe, mesa i masti. Ali ako su vam preci s Mediterana ili iz nekog tropskog područja tada je vjerojatno da trebate više ugljikohidrata u prehrani. Drevne Kineske i Ayurvedske medicine pokušavaju klasificirati različite tipove konstitucije i ne pada im na pamet primjenjivati prehranu ili lijekove bez ovog znanja, zato jer različiti tipovi konstitucije trebaju različite pristupe.

Konstitucija je samo jedan faktor. Ima ih još više.

Tijekom života, naša tijela prolaze kroz anabolne/katabolne cikluse, drugim riječima kroz cikluse vlastite izgradnje (hranjenja) i raspadanja (čišćenja). Postoji dnevni ciklus, sezonski te ”po potrebi” koji se može dogoditi bilo kada. Za izgradnju tijelo treba različite nutrijente nego za čišćenje (dakle generalno životinjska hrana izgrađuje a biljna čisti). Jedino vaše tijelo zna što mu je u određenom trenutku života potrebno.

Ovisno što trenutno radite, ovisno o godišnjem dobu, vremenskim uvjetima i razini stresa, tijelo se može prebacivati između različitih načina proizvodnje energije – npr koristeći glukozu ili masti. Samo vaše tijelo zna što mu je u danom trenutku potrebno i zato treba različite nutrijente za različite načine proizvodnje energije.

Svi mi imamo autonomni živčani sustav koji je odgovoran za sve ”autopilot” funkcije tijela: otkucaje srca, protok krvi, probavu hrane itd. Autonomni živčani sustav sastoji se od dva dijela: simpatički i parasimpatički živčani sustav. Ova dva sustava djeluju suprotno i osiguravaju vrlo složenu ravnotežu u svakoj funkciji tijela. I opet, ovisno o beskrajnom nizu faktora (dnevni ritam aktivnosti i sna, godišnje doba, vremenski uvjeti, stres, infekcije, hranjenje/čišćenje, trenutne okupacije) izmjenjivat će se stanja simpatičke i parasimpatičke dominacije. Ova se promjena može dogoditi nekoliko puta dnevno, svakih nekoliko dana, po promjeni godišnjeg doba i različita je u različitim dobnim skupinama. Važno je da ove dvije grupe našeg živčanog sustava za svoju prehranu zahtijevaju različite skupine hranjivih tvari: jedan traži meso i masti dok drugi treba više biljne hrane. Samo vaše tijelo zna koje proporcije proteina/masti/ugljikohidrata treba u danom trenutku i nijedan laboratorij ni znanstvenik nije u stanju ovo izračunati za vas.

A onda je tu još i kiselo-alkalna ravnoteža tijela koja se također cijelo vrijeme mijenja svaki dan ovisno o mnogim faktorima. Postoji još jedan nutricionistički mit koji kaže da je kiselost loša i da trebamo nastojati biti alkalni cijelo vrijeme. Različita hrana je klasificirana kao alkalizirajuća, kao voće i povrće, i kao zakiseljavajuća, kao što su žitarice i meso. Ovo jednostavno nije istina. Naše tijelo se prebacuje iz alkalnog u kiselije stanje ovisno o mnogim faktorima: aktivnosti autonomnog živčanog sustava, trenutnoj vrsti proizvodnje energije, hormonalnom profilu, disanju, funkciji bubrega, od kojih se opet mnogi izmjenjuju ovisno o dnevnom ritmu, godišnjem dobu, vremenskim uvjetima i tjelesnoj aktivnosti. Ovisno o svim tim faktorima, jedna jabuka primjerice, koja se smatra alkalizirajuća, može zakiseliti vaše tijelo i obrnuto, komad mesa, koji se smatra zakiseljavajući može zapravo alkalizirati tijelo. Samo vaše tijelo zna kako će iskoristiti određenu hranu u danom trenutku, samo ono ima unutarnju inteligenciju da izvrši ove nemoguće kompleksne kalkulacije. 

I kao da ovo nije dovoljno, imamo još i ravnotežu elektrolita u tijelu, koja se također mijenja cijelo vrijeme, ovisno o različitim faktorima. Mainstream medicina proglasila je sol ”zlom” i preporučuje redukciju upotrebe soli. Prerađenu sol zaista ne bi trebali konzumirati kao ni drugu prerađenu hranu (ove su stvari neprirodne za ljudsku fiziologiju i ne bi se smjele nazivati hranom). Međutim, prirodne neprerađene soli (kao što su Himalajska kristalna sol ili Keltska sol) sadrže više od 90 minerala i takve soli ne samo da su zdrave već su i neophodne za održavanje ravnoteže elektrolita. Onda imamo još jedan mit da treba piti puno vode u toku dana, čak se u nutricionističkoj literaturi preporučuju određene količine na litre. Prateći slijepo ove preporuke možete se uvaliti u nevolju ako je razina eletrolita u vašem tijelu niska i zapravo trebate sol umjesto vode. Bez obzira koliko mislimo da smo pametni, ne možemo izračunati koliko soli ili vode trebamo u određenom trenutku: samo naše tijelo to zna i ima izvrstan način da nam javi što mu treba – žeđ za vodom ili želja za solju ili nekom specifičnom namirnicom koja vjerojatno ima pravi sastav minerala. Ne sumnjajte: vaše tijelo zna nutritivni sastav svih namirnica na planeti!

Ovo su samo neki faktori koji vam mogu pokazati da ni jedan laboratorij, ni jedan doktor ili znanstvenik niti pametna knjiga ne mogu izračunati što ćete vi jesti ujutro, u podne, navečer ili između toga. Jedino vaše tijelo ima nenadmašivu inteligenciju da odredi što treba u određenom trenutku, kako se vaše nutritivne potrebe mijenjaju cijelo vrijeme: svake minute, svaki sat i svaki dan.

Što onda možemo učiniti, kako se pravilno hraniti? Odgovor je: povratite kontakt sa unutarnjom inteligencijom vlastitog tijela. Razmislite: ako vaše tijelo upravo sada treba toliko i toliko proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina B12, vitamina C, kako bi vam javilo da treba baš taj određeni sastav hranjiviih tvari? I čak ako bi tijelo znalo kako da vam uputi ovu informaciju, na koji način biste mu pružili ovu kombinaciju nutrijenata? Kako biste izračunali sve ove faktore i osigurali prave količine? Dakle Majka Priroda je ipak blaga i ne traži od nas ništa tako komplicirano. Umjesto toga nam je podarila osjetila MIRISA, OKUSA I ŽELJE za određenom hranom i osjetilo SITOSTI nakon uzimanja te hrane. Tako, kad vaše tijelo treba određeni sastav nutrijenata, dat će vam znak željom za određenom hranom koja sadrži baš taj sastav. Ta određena hrana imat će divan okus i miris i vi ćete se osjećati siti i zadovoljni nakon što je pojedete. No nakon par sati potrebe tijela će se promijeniti i ta vam ista hrana više neće biti privlačna, umjesto toga osjetit ćete želju za drugom vrstom hrane koja će vas nutricionistički poslužiti za baš taj trenutak.

Dakle, jedini pravi način da osiguramo potrebe našeg tijela kroz hranu je da budemo u kontaktu s našim osjetilima!

Razmislimo još malo o tome.

ŽELJA za određenom hranom

Za mnoge je riječ ”želja” povezana sa nečim negativnim, zahvaljujući stoljećima političkog i religioznog uvjetovanja, želja se smatra nečim čemu se moramo ”oduprijeti” i čemu se ne smijemo ”prepustiti”. Ipak, želja za hranom je glavni način na koji vam vaše tijelo javlja koje su njegove trenutne prehrambene potrebe. Zato kad ogladnite, zastanite i upitajte se ”Što bih sada želio pojesti? Koja mi je hrana najprivlačnija u ovom trenutku?” Zaboravite sve knjige koje ste pročitali i sve nutricionističke mantre o tome što trebate jesti u točno određeno doba dana, i samo se upitajte ovo pitanje. Odgovor će stići odmah, i sama pomisao na tu određenu hranu ispunit će vaša usta slinom. Poštujte tu želju! Ta želja je unutarnja inteligencija vašeg tijela koje vam poručuje što mu treba da biste ostali zdravi, energični i sretni. Ako slušate svoje želje svaki put kad jedete, bit ćete u stanju lijepo probaviti tu hranu i ona će vam činiti dobro, jer ste je jeli u pravo vrijeme kad je vaše tijelo to tražilo.

No problem je što se u ovom modernom komercijaliziranom svijetu manipulira tom ljudskom željom za hranom kroz korištenje sredstava koja stvaraju ovisnost i kemikalija koje mijenjanju okus hrane u industrijskim prerađevinama. Da, mnoge vrste industrijski procesirane tzv ”hrane” sadrži kemikalije specifično dizajnirane kako bi razvile ovisnost. Zato kad pričamo o slušanju želja svog tijela, mislimo samo na prirodnu hranu – hranu koju je stvorila priroda a ne tvornice! Prestanite jesti procesiranu hranu i vaš normalan i prirodan osjećaj želje za hranom će se vratiti.

Osjetilo NJUHA

Jeste li ikada promatrali životinje? One nikad neće staviti nešto u usta bez da to prvo onjuše. Zašto? Zato što su divlje životinje u potpunosti u kontaktu sa svojim instiktom – svojom unutarnjom inteligencijom. Osjetilo njuha nam daje puno informacija o hrani: da li je sigurna za jelo, da li je onečišćena kemikalijama ili mikrobima, da li je svježa, i najvažnije, da li je prikladna za vaše tjelesne potrebe upravo sada? Zato, prije nego stavite neku hranu u usta, pomirišite je: ako je to prava hrana za vas u danom trenutku miris će biti vrlo privlačan. Ako nije, miris će biti odbojan. Poštujte svoje osjetilo mirisa i slušajte ga.

Problem je što mnogi ljudi u našem suvremenom svijetu imaju oštećeno osjetilo njuha zbog kroštenja sintetičkih parfema. Sve ”mirisne” umjetne kemikalije, kao deterdženti za rublje, kemikalije za čišćenje kućanstva, tzv osvježivači prostora i parfemi blokiraju olfaktorne stanice (receptore mirisa) u vašem nosu. Vaš nos ima ograničen broj olfaktornih receptora i kad se oni jednom zablokiraju zbog kemikalija, nove molekule tih kemikalija koje pristižu nemaju se za što primiti i vi više ne osjećate taj miris. Svi smo susreli ljude koji mirišu kao sama tvornica parfema, a da uopće nisu svjesni koliko pretjeruju s upotrebom parfema, jer ga više ne osjećaju, pošto su njihovi receptori mirisa u nosu blokirani kemikalijama. Isto se događa sa deterdžentima za rublje za koje se koriste vrlo jaki parfemi da bi se prikrio neugodan miris samog deterdženta. Ljudi koji ih redovito koriste, više ih ne osjećaju, jer su cijelo vrijeme izloženi njihovom mirisu iz odjeće, ručnika i posteljine. Ovi ljudi ne osjećaju ni mirise hrane kako treba jer su im receptori nosa stalno zaokupirani deterdžentom za rublje. Da biste povratili svoje osjetilo mirisa, uklonite sve parfimirane kemikalije iz svog okruženja: parfimirani deterdžent zamijenite bezmirisnim prirodnim deterdžentom i ne koristite nikakve parfeme, mirisne proizvode za osobnu njegu niti osvježivače zraka. Za nekoliko tjedana će se vaši olfaktorni receptori pročistiti i osjetilo njuha će se vratiti.

Osjetilo OKUSA

Hrana je jedan od najvećih užitaka u životu i tako i treba biti! Ako hrana nije privlačna, tada je ona za vas pogrešna u tom trenutku (bez obzira koliko bi trebala biti ”zdrava”). Zato slušaje svoje osjetilo okusa i poštujte ga! Ono je vaš prijatelj i jedan od kanala komunikacije između unutarnje inteligencije tijela i vašeg svjesnog uma. Kako bi vam inače tijelo dalo do znanja da treba određenu kombinaciju hranjivih tvari, nego dajući vam užitak dok ih konzumirate u obliku hrane?

Problem je ovdje što mnogi ljudi imaju promijenjeno ili umrtvljeno osjetilo okusa zbog redovite konzumacije prerađene hrane. Mnoge prerađevine sadrže kemikalije koje mijenjaju okus i koje se zbog toga namjerno dodaju u hranu. Ove kemikalije ne samo da su otrovne, nego i mogu dugotrajno promijeniti vašu percepciju okusa i zato je neophodno da prestanete konzumirati prerađevine kako bi povratili svoje normalno čulo okusa. Također i nedostatak hranjivih tvari može promijeniti percepciju okusa (naročito je cink poznat po tome). Kad počnete jesti prirodnu cjelovitu hranu nedostatak hranjivih tvari će se smanjiti i osjetilo okusa vratiti. I toksini u ustima mogu promijeniti osjetilo okusa. Isprobajte četkati zube hladno prešanim maslinovim uljem (ili nekim drugim hladno prešanim uljem): ovaj Ayurvedski postupak učinkovit je za detoksifikaciju usta. Važno je i da vaš zubar ima holistički pristup jer su mnogi zubni materijali toksični i mogu promijeniti osjetilo okusa.

Osjetilo SITOSTI nakon jela

Ako ste pojeli obrok prikladan potrebama vašeg tijela, osjećat ćete sitost i zadovoljstvo. Neće biti nikakvih žudnji za nečim drugim, samo lijep ugodan osjećaj zadovoljstva, koji će vam omogućiti da se usredotočite na druge stvari u životu i zaboravite na hranu na neko vrijeme.

Važno je ne prejedati se, tako da se ne osjećate ”prenapunjeno”. Međutim, ako slušate svoje osjetilo zadovoljstva od hrane, tada se nećete prejesti jer ćete prestati jesti onaj trenutak kad hrana prestane biti užitak.

Zaključak: Ljudska su bića svejedi, evoluirali smo na ovoj planeti jedući hranu koju smo mogli naći u svom okruženju, kako onu iz biljnog tako i iz životinjskog svijeta. Životinjska hrana uglavnom hrani i izgrađuje dok biljna hrana uglavnom čisti i detoksificira. Čista biljna prehrana (veganska) je na duže staze neprikladna za ljudsku fiziologiju; ona se samo može koristiti kao privremeni postupak pročišćavanja tijela. Majci Prirodi trebale su miljarde godina da stvori ljudsko tijelo i ono je nevjerojatno inteligentan uradak! Kako je i prirodna hrana stvarana istovremeno kad i čovjek, naša unutarnja tjelesna inteligencija zna njezin sastav i zna koju vrstu hrane treba izabrati za svoje specifične potrebe. Jedino što mi trebamo činiti je odnositi se prema toj inteligenciji s poštovanjem. Koristite svoja osjetila mirisa, okusa, želje za jelom i sitosti nakon jela, što će vas voditi u donošenju odluka: kada jesti, koju vrstu i koju kombinaciju hrane. I zapamtite: vi ste jedinstveni, tako da ono što odgovara vašem susjedu možda uopće ne paše vama.