Tekst napisala: Dr. Natasha Campbell McBride
S engleskog prevela: Anita Šupe
21-godišnju Helen je u kliniku Dr Campbell-McBride dovela
njezina zabrinuta tetka. Opasno pothranjena, mršavila je iz dana u dan. 185 cm
visoka i samo 51 kg, nekad lijepa djevojka, sada je izgledala mršavo, blijedo,
s očima bez sjaja i slabog glasa. Menstruaciju je izgubila 7 mjeseci ranije.
Helen je odrasla u SAD i u Englesku je došla studirati. Kod
kuće je bila nestašica hrane i industrijske prerađevine nisu bile dostupne.
Tako je Helen odrasla na domaćoj cjelovitoj hrani od svježih lokalno
proizvedenih namirnica: svježe meso, svježa jaja i svježe mlijeko predstavljali
su veliki udio u njezinoj prehrani. Uvijek je bila vrlo zdrava.
Ubrzo nakon dolaska u Englesku razvila je odbojnost prema
prerađenoj junk hrani, na kojoj su živjeli njezini kolege studenti, te se
odlučila hraniti zdravo. Kratko istraživanje popularne literature dovelo ju je
do zaključka da je najzdravija prehrana vegetarijanska, i to ona sa niskim
udjelom masti. Tako je Helen počela sama pripremati svoju hranu od cjelovitih
žitarica, graha, leće, orašastih plodova, puno povrća i voća. Pila je samo sok
i voćne sokove. Jedine masti koje je koristila bilo je maslinovo ulje i nešto
maslaca od kikirikija. Nije uopće konzumirala hranu životinjskog porijekla i
nastojala je sve jesti organsko. Počela se baviti jogom i to joj se sviđalo.
Nakon nekoliko mjeseci na ovoj prehrani Helen je izgubila
menstruaciju i počela mršaviti. Ali ništa od ovoga je nije zabrinjavalo jer se
”osjećala dobro”. Kad je otišla kući za praznike, njezina je obitelj bila
užasnuta kako je Helen izgledala pa su kontaktirali tetku u Engleskoj da bi od
nje zatražili pomoć. U vrijeme kad je došla na konzultaciju kod dr
Campbell-McBride, Helen je na svojoj ”zdravoj prehrani” bila preko godinu dana.
Pa što se to dogodilo Helen? Nije li pratila najzdraviju
prehranu na svijetu, upravo onakvu kakvoj bismo svi trebali težiti? To je ono
što nam medicinski autoriteti i mainstream
mediji govore. Što je sa svim istraživanjima koja pokazuju da veganska prehrana
snižava visoki krvni tlak, pomaže kod dijabetesa i mnogih drugih kroničnih
bolesti? Što je sa Gersonovim protokolom za liječenje raka i drugih kroničnih
bolesti, koji je isključivo veganski? Što je sa svim drugim metodama liječenja
raka od kojih su većina veganski? Ovi protokoli i pristupi imaju dobru
evidenciju uspjeha.
Pokušajmo razumjeti cijeli problem.
Helen je inteligentna djevojka i prva dobra stvar koju je
učinila bila je da je prestala jesti industrijske prerađevine. Te umjetne
stvari zamotane u šarena pakiranja nemaju pravo nazivati se plemenitim imenom
”hrana”, one su korijen problema svih modernih epidemija i degenerativnih
bolesti. No nećemo u ovom tekstu trošiti vrijeme na priču o procesiranoj hrani,
samo ćemo je sumirati odličnim citatom: ”Čovjek je jedina vrsta koja je
dovoljno pametna da proizvede vlastitu hranu kao i jedina vrsta koja je
dovoljno glupa da je jede.” Da bismo imali dobro zdravlje trebamo jesti hranu
koju je stvorila Majka Priroda. Prirodi su trebale miljarde godina za
dizajniranje ljudskog tijela, dok je istovremeno stvarala namirnice pogodne za
to tijelo. Kako li je arogantno misliti da ljudi znaju bolje od Prirode, nakon
što su prtljali po svojim laboratorijima samo nekoliko desetljeća, uglavnom
motivirani pohlepom!
Priroda nam je osigurala dvije vrste hrane: biljnu hranu
i životinjsku hranu. Ove dvije vrste imaju drugačije funkcije u tijelu i
potrebno je konzumirati obje. Ljudska su
bića svejedi i na ovoj smo se planeti razvili jedući sve što smo mogli pronaći
u našem neposrednom okruženju od bilja i životinja. To je ono što su
istraživači poput Weston A. Pricea potvrdili u svojim opsežnim istraživanjima
tradicionalnih kultura širom svijeta. Pogledajmo sada malo pobliže te dvije
grupe namirnica.
Energija na ovu prelijepu planetu dolazi od sunca. Mi ljudi
ne možemo živjeti bez te energije, koliko nam je zasada poznato. Da bi
”uhvatila” energiju sunca i pretvorila je u čvrstu materiju Priroda je
dizajnirala biljke koje to rade kroz proces fotosinteze. Slijedeća grupa bića
na planeti koja upijaju energiju sunca iz biljaka su životinje biljojedi koje
su dizajnirane da jedu biljnu hranu. Da bi biljojedi mogli probavljati biljke i
iskorištavati hranjive tvari iz njih, Priroda ih je opremila vrlo specifičnim
probavnim sistemom koji se zove burag ili digastrički želudac i koji se sastoji
od nekoliko želudaca, ili želučanih komora, koje sadrže bakterije sposobne za
razgradnju biljne hrane. Dakle, nije krava niti bilo koja druga životinja
biljojed ta koja razgrađuje i probavlja travu, nego su to mikroorganizmi u
njihovom buragu. Slijedeća grupa bića koja konzumiraju energiju sunca u obliku
životinja biljojeda su predatori. Vukovi, lavovi, tigrovi, lisice itd ne mogu
probaviti biljnu hranu jer su opremljeni sasvim drugačijim probavnim sustavom.
Ljudski probavni sistem je sličan onome kod životinja mesojeda: relativno
kratko crijevo sa samo jednim želucem gotovo bez bakterija u njemu. Ljudski
želudac je zapravo dizajniran da proizvodi kiselinu i pepsin koji služe jedino
za razgradnju mesa, ribe, jaja i mlječnih proizvoda. Ukratko, naš probavni
sistem građen je za probavu hrane životinjskog porijekla i ta je činjenica
ljudima bila poznata tisućama godina. Ljudi su oduvijek znali da najbolja hrana
za njih dolazi od životinja i biljke su jeli jedino kao dodatak mesu ili kad
nije bilo dovoljno hrane životinjskog porijekla.
Ali što je sa svim tim tablicama prehrambenih vrijednosti
koje pokazuju da su biljke pune nutrijenata, svih tih B vitamina, proteina i
ulja? Analizirajući razne biljke u laboratoriju one pokazuju sadržaj različitih
hranjivih tvari. Ti podaci se onda objavljuju u nutricionističkoj literaturi. Ali
nažalost tablice prehrambenih vrijednosti ne vrijede za ljudsko tijelo, zato
što u laboratoriju za ekstrakciju hranjivih tvari iz biljaka koristimo razne
metode i kemikalije koje u našem probavnom sistemu ne postoje! Ljudska crijeva imaju vrlo ograničenu sposobnost
probave biljaka i ekstrakcije hranjivih tvari iz njih. Ljudi su oduvijek znali
da je biljna hrana teška za probavu i zato su tradicionalne kulture razvile
metode pripreme hrane kao što su natapanje, fermentiranje, klijanje i
specijalni načini kuhanja, da bi izvukli više nutrijenata i da bi biljke
učinili lakše probavljivima.
Nažalost u modernom svijetu ove su metode zaboravljenje i zamijenjene
komercijalnim receptima koji odgovaraju prehrambenoj industriji.
Pa dobro, ako kuhamo i pripremamo biljnu hranu na pravilan
način, možemo li onda od nje živjeti? To je upravo ono što je Helen pokušala
učiniti: ona je pripremala svu svoju hranu kod kuće na pravilan način od
prirodnih biljnih sastojaka. Kuhala je rižu, zob, quinou i heljdu, pekla sama
kruh, kuhala grah i leću, jela orašaste plodove, voće i puno povrća. Zašto se onda
razboljela?
Ljudsko tijelo (bez vode) uglavnom se sastoji od proteina
i masti, oni su građevinski blokovi od kojih su izgrađene naše kosti, mišići,
srce, pluća, jetra i svi ostali organi.
Analiza biljne i životinjske hrane pokazuje da najbolji proteini i masnoće
dolaze iz životinjske hrane. Sastav aminokiselina iz životinjskih proteina je
ispravan za ljudski organizam dok je profil aminokiselina iz biljne hrane
nepotpun i neprikladan za ljudsku
fiziologiju. Tako je i sa masnoćama: životinjske masti imaju pravilan
sastav masnih kiselina potrebnih ljudskom tijelu dok su biljna ulja
neprikladna. Dakle, kad pričamo o HRANJENJU svog tijela i IZGRADNJI tkiva i strukture u tijelu, životinjska hrana je
najbolja i jedina prikladna. Ljudsko tijelo posjeduje fantastičan proces koji
se odvija od začeća do smrti a koji se zove REGENERACIJA STANICA. Stanice u našem tijelu (u svim organima i tkivima)
neprestano stare, odumiru i zamjenjuju se novim mladim stanicama. Na taj način
tijelo samo sebe održava, pomlađuje i liječi od ozljeda. Da bi tijelo moglo
proizvoditi te mlade stanice koje trebaju zamjeniti one stare, potreban mu je
građevinski materijal – proteini i masti. Najbolji građevinski materijal
potreban za proces regeneracije stanica svog tijela nalazimo u mesu, ribi,
jajima i mlječnim proizvodima. Osim što hrane, životinjske namirnice nas
opskrbljuju i energijom i zapravo predstavljaju najbolji izvor energije za
većinu stanica tijela.
Najgladniji organ u ljudskom tijelu je mozak, on crpi 25-45% svih nutrijenata koji kruže našim
krvotokom i tijelo ulaže veliki trud u hranjenje tog organa 24 sata na dan,
svaki dan. Suprotno popularnom vjerovanju da je mozgu potrebna samo energija u
obliku glukoze, mozak zapravo treba puno više. To je fizički organ koji
zahtijeva vlastiti proces regeneracije stanica sa proteinima i mastima dobre
kvalitete. Mozak je vrlo mastan organ i treba puno masnoće dobre kvalitete da
bi pravilno funkcionirao. Mozak također proizvodi neurotransmitere, hormone i
stotine drugih aktivnih molekula koje sačinjavaju veliki proteini, pa mozak
treba građevni materijal iz kojeg će ih izgraditi. Da ponovimo: najbolji
građevinski materijal za mozak nalazi se u životinjskoj hrani. U
kliničkoj praksi se može vidjeti degeneracija moždanih funkcija kod ljudi koji
su na čistoj veganskoj ili drugoj lošoj prehrani: prvo odlazi smisao za humor, zatim osobe postaju ”crno-bijele” u svom
razmišljanju i ponašanju, odlazi oštrina uma, pogoršava se memorija, nastupa
depresija i drugi mentalni problemi slijede. Ovo su sve znakovi izgladnjivanja
mozga.
No što je sa svim hladno prešanim uljima bogatim omegom-3 i
omegom-6 koja se prikazuju korisna za toliko puno degenerativnih stanja?
Dodatak ovih ulja preporučuje se i unutar mainstreama i alternativne medicinske zajednice. Što je sa svim
antioksidantima, enzimima, vitaminima, mineralima, bio-flavonoidima i drugim
supstancama iz biljaka koje se prikazuju korisne za naše tijelo? Sada dolazimo
do stvarne svrhe jedenja biljaka: one su ČISTAČI! Iako biljke
nisu u stanju prehraniti nas u nekoj ozbiljnijoj mjeri, one su fantastične da
nas održavaju čistima iznutra. One također mogu pružiti dovoljno energije za
tijelo kao i neke kofaktore u obliku vitamina i minerala. Ali njihova glavna
svrha je održavati naše tijelo čistim od toksina. Doista, biljke su opremljene
snažnim detoksifikacijskim tvarima koje mogu ukloniti razne kemikalije,
onečišćenja i druge toksine nakupljene u našem tijelu. Biljke su naročito
efikasne kao čistači kad se jedu sirove. Njihovi se sokovi apsorbiraju u gornjim
dijelovima probavnog sustava što stvara mnoštvo detoksifikacijskim tvari i
kofaktora. Dapače, sokovi od sirovog povrća i voća su važan dio protokola
liječenja raka kao što je Gersonova terapija. Kada biljne tvari dospiju do
crijeva tada hrane crijevnu floru. Ljudska crijeva, slično kao burag u
biljojeda, imaju bogatu populaciju mikroorganizama koji mogu pretvoriti biljna
vlakna u neke korisne nutrijente kao što su npr kratko-lančane masne kiseline.
To naravno ovisi o sastavu crijevne flore: ako je crijevna flora zdrava biljna
vlakna će biti korisna, no ako je
crijevna flora nezdrava tada će biljna vlakna napraviti više štete jer se ne
mogu probaviti. Kada kuhamo biljke smanjujemo njihovu sposobnost čišćenja ali
ih činimo lakše probavljivima pa tako tijelu daju više hranjivih tvari.
Nažalost ove hranjive tvari ne predstavljaju građevinske blokove i ne mogu
izgrađivati tijelo jer su to uglavnom ugljikohidrati koje tijelo može koristiti
samo za energiju i za skladištenje te iste energije u obliku masnih naslaga.
Kad su biljke jako procesirane (kao žitarice) one tada donose pogrešan
građevinski materijal u tijelo koji doprinosi debljini.
Da ponovimo: Postoje dvije skupine hrane na zemlji i svaka
od njih ima svoju ulogu u ljudskoj fiziologiji.
ŽIVOTINJSKA HRANA
IZGRADNJA /
HRANJENJE
|
BILJNA HRANA
ČIŠĆENJE /
DETOKSIFIKACIJA
|
Meso, riba, jaja,
mliječni proizvodi
|
Povrće, voće,
orašasti plodovi, sjemenke, (žitarice, mahunarke)*
|
*Žitarice i mahunarke SAMO iz organskog ugoja, i jedino ako
su pripremljene na pravilan način – natapanjem, fermentacijom i/ili klijanjem.
Ova podjela naravno nije crno-bijela, postoji i preklapanje:
životinjske namirnice posebice sirove imaju neku sposobnost čišćenja a biljke
imaju neku sposobnost hranjenja, posebno kad su kuhane.
Pročišćeno tijelo uvijek se bolje osjeća nego tijelo puno
toksina. To je razlog zašto se veliki broj ljudi osjeća bolje na biljnoj hrani
prvih nekoliko tjedana. No kad tijelo završi čišćenje, trebamo početi sa
hranjenjem. Ako se ova točka propusti tijelo se počinje izgladnjivati i stanje
se pogoršava. Što se dogodilo sa Helen? Sa veganskom se prehranom čistila, i
čistila, i čistila dok nije samu sebe doslovno ”isprala”. Propustila je točku
kada je njezino tijelo završilo proces čišćenja i kada ga je trebala početi
hraniti. Zato je jako smršavila i izgubila menstruaciju – njezino je tijelo
bilo u stanju izgladnjelosti i pokušavalo uštedjeti dragocjene resurse.
Dakle tijelo moramo hraniti namirnicama životinjskog
porijekla. Ali je također važno održavati ga čistim iznutra. Koje metoda
čišćenja su nam poznate?
Živimo u zagađenom svijetu i velik dio tog onečišćenja
pohranjuje se u tijelu. Povrh toga u naša tijela dodajemo još i otrovne tvari u
obliku prerađene hrane, proizvoda za osobnu njegu, raznih kemikalija, zračenja
i drugih umjetnih stvari. Ova ljudski stvorena toksičnost dovodi do razvoja
mnogih kroničnih bolesti te u konačnici i do raka. Zato su periodi čišćenja
dobra ideja a mogu se provoditi na više načina.
- Post je jedan od najstarijih i vrlo učinkovitih načina
da pročistite i pomladite svoje tijelo. Naša tijela troše ogromne količine
energije na probavljanje i metaboliziranje hrane na dnevnoj bazi. Kada
prestanemo jesti, tijelo preusmjerava trošenje energije na druge funkcije,
kao što su uklanjanje toksina i parazita te samoiscjeljenje. Post ima
izvrstan evidentirani učinak na liječenje svih vrsta ”neizlječivih” stanja
– od reumatoidnog artritisa do raka. Možemo postiti jedan dan u tjednu ili
nekoliko dana zaredom svaki mjesec (ili barem preskočiti večernji obrok
nekoliko puta tjedno). Ali ako želite provoditi dulji post (neki ljudi
poste čak do 45 dana) vrlo je važno da to učinite pod stručnim nadzorom.
Postoje mnoge nijanse dugog posta i ako niste iskusni možete stvoriti sebi
probleme. Izlazak iz dugotrajnog posta je specifična procedura za koju je
potreban stručan nadzor. Postoje mnoge etablirane klinike u svijetu koje
nude čišćenje postom pod stručnim nadzorom. Naravno, postiti se ne može
zauvijek i u određenom momentu je potrebno ponovo početi jesti. Ako ste
postigli svoj cilj koji ste sebi postavili sa postom, tada nakon izlaska
iz posta možete direktno početi jesti životinjsku i biljnu hranu. Ali ako
osjećate da trebate još neko vrijeme nastaviti sa čišćenjem, tada je
slijedeći korak veganska dijeta.
- Veganska
dijeta (hrana samo biljnog porijekla)
je oblik posta. Biljna hrana ne hrani tijelo kako treba ali pridonosi
njegovom čišćenju. Dok je
probavni sustav zauzet preradom biljnih tvari (tako da ne osjećamo glad)
ove namirnice osiguravaju veliku količinu detoksificirajućih elemenata.
Ljudi sa najvećim stupnjem toksičnosti tijela su žrtve raka i oni
zahtijevaju puno čišćenja. Upravo iz tog razloga su većina prehrambenih
protokola za rak veganski. No treba imati na umu da su veganske dijete
prikladne samo za period čišćenja i ne smiju se izabrati kao trajni
životni stil. Kad je vaše tijelo završilo proces čišćenja, treba početi sa
hranjenjem i tada se u prehranu treba uvesti životinjska hrana. Ako se ovo
ne učini, počinje izgladnjivanje tijela i razvoj zdravstvenih problema.
Ono što se dogodilo Helen je dobar primjer.
Vegetarijanska prehrana
koja uključuje životinjske namirnice može se prihvatiti kao dugoročno rješenje.
Moguće ja zadržati dobro zdravlje kao vegetarijanac ako nastavite s jedenjem
nekih životinjskih namirnica koje će osigurati hranjenje i građevinske blokove
za vaše tijelo, kao što su jaja i mliječni proizvodi. Naravno svu industrijski
prerađenu hranu treba odbaciti i prehranu bazirati na prirodnim namirnicama. Takve
vegetarijanske kulture postoje u Indiji gdje ljudi shvaćaju kako su za njih
neprocjenjive namirnice životinjskog porijekla. To je razlog zašto se krava u Indiji smatra svetom životinjom (možete
završiti na sud ako ozljedite kravu) zato jer ona osigurava mlijeko, maslac,
sir i ghee (maslo). Ovi ljudi također drže kokoši i konzumiraju mnoštvo svježih
jaja na dnevnoj bazi. Postoje mnogi oblici vegetarijanstva: neki jedu ribu,
neki jaja i mlječne proizvode, neki povremeno konzumiraju i meso. Oni koji će
najviše nastradati su ljudi koji odluče prestati jesti meso i onda uglavnom
žive od industrijskih prerađevina. Brzo dobivaju na težini i lako se razbole.
Ova grupa ljudi je naročito podložna mentalnim bolestima i abnormalnosti
imunološkog sustava.
Što je s onima koji nemaju osobito toksična tijela i
prilično su zdravi? Trebaju li i oni periode čišćenja?
Ljudsko je tijelo opremljeno prekrasnim sistemom čišćenja – DETOKSIFIKACIJSKIM SUSTAVOM. Ovaj je sustav čistač tijela sa
sjedištem u jetri i odjeljenjima u svim stanicama tijela. Vrlo je kompleksan i
iznimno učinkovit: sve otrovne tvari koje ulaze u tijelo ili koje su
proizvedene kao nusproizvod našeg vlastitog metabolizma neutraliziraju se i
uklanjaju u roku nekoliko minuta, ali pod dva uvjeta: ovaj sistem treba
pravilno hraniti i ne preoterećivati s radom. Koju hranu taj sistem zahtijeva?
Životinjsku hranu – svježe meso dobre kvalitete, ribu, jaja i mliječne
proizvode na dnevnoj bazi. Kombiniramo li ovu hranu sa povrćem, voćem i
orašastim plodovima (koji su čistači i pomažu našem vlastitom
detoksifikacijskom sistemu) imat ćemo snažnu kombinaciju koja održava naše
tijelo čistim. Ako ne hranimo naš detoksifikacijski sistem na pravi način (što
većina zapadnjačke populacije ne čini) on neće funkcionirati kako treba i
tijelo će početi nakupljati toksine. Drugi uvjet za učinkovit detoksifikacijski
sustav je da ga ne preopterećujemo suvišnim radom. Koji su onda najčešći uzroci
preopterećenja ovog sustava? Nezdrava crijeva su najvažniji uzrok: ako imamo
nenormalnu crijevnu floru, crijeva će prozvoditi cijelu rijeku toksičnih tvari
koje mogu preplaviti i onesposobiti detoksifikacijski sustav. Drugi uzrok može
biti velika izloženost umjetnim kemikalijama, zračenju, cijepljenju i drugim
štetnim utjecajima, to je ono što se dogodilo veteranima Zaljevskog rata i
drugom vojnom osoblju, ljudima koji rade s toksičnim tvarima i ljudima koje su
pogodile industrijske nesreće. Kada je detoksifikacijski sustav preplavljen i
onesposobljen, počinjemo vrlo brzo akumulirati različite toksine u tijelu što
se manifestira bolestima – proizvodnja energije opada i dolazi do razvoja
zdravstvenih problema. Jedan od najčešćih razloga onesposobljavanja
detoksifikacijskog sustava u modernom svijetu je pretjerano konzumiranje
industrijskih prerađevina. Živite li na žitaricama za doručak, zaslađenim
napicima, standardnom kruhu, šećeru, biljnim uljima i prerađenim jelima, vi ne
hranite svoj detoksifikacijski sustav već ga preopterećujete s radom.
Ali čak i najzdraviji od nas, uz dobro funkcionirajući
detoksifikacijski sustav, povremeno trebaju periode čišćenja. Koliko često i
kada? Vaše će vam tijelo reći, sve što trebate učiniti je da ga osluškujete. To
su dani kad vam se ne da jesti i nemate baš neki apetit, kad biste najradije
uzeli neko voće ili povrće ili vam se uopće ništa ne jede. Poštujte svoje
tijelo kada to osjetite i dajte mu odmor od hrane. Kad je tijelo završilo
čišćenje, dat će vam signal: ogladnjet ćete i poželjeti komad mesa ili drugu
hranu koja hrani/izgrađuje. I djeca prolaze kroz ovakve periode i važno je da roditelji
ovo poštuju i ne prisiljavaju dijete da jede. Ali budite oprezni da se ne radi
o ovisnosti o šećeru i ugljikohidratima: ako dijete želi jesti njih na uštrb
prave hrane to je onda problem kojeg morate rješavati što je prije moguće
(možda ćete trebati pogledati u knjigu GAPS). I neki odrasli imaju taj isti
problem. Vrlo je važno pravilno hraniti naša tijela da bi održavali čistoću i
smanjili toksičnost iznutra. I zato trebamo jesti hranu iz obje grupe
namirnica: životinjskog i biljnog svijeta.
U kojim proporcijama bismo trebali uzimati biljke i
životinjsku hranu? Evo odgovora: jednom
čovjeku meso drugom je čovjeku otrov.
Svi smo različiti i svatko je od nas jedinstven. Zato ”one
size fits all” ne funkcionira i zato ima
toliki broj različitih dijeta: puno ugljikohidrata – malo ugljikohidrata, puno
masnoće – malo masnoće, puno proteina – malo proteina, sve sirovo – sve kuhano
itd itd. Interesantno je da svaka dijeta jednima paše a drugima ne. Jednostavno
ne postoji loša hrana sama po sebi već ovisi tko je jede i u kakvom stanju je
osoba koja je jede.
Pokušajmo ovo razumjeti.
Svi imamo različito nasljedstvo i konstituciju. Ako su vaši preci bili Vikinzi ili Eskimi tada su
velike šanse da vam je potrebno puno ribe, mesa i masti. Ali ako su vam preci s
Mediterana ili iz nekog tropskog područja tada je vjerojatno da trebate više
ugljikohidrata u prehrani. Drevne Kineske i Ayurvedske medicine pokušavaju
klasificirati različite tipove konstitucije i ne pada im na pamet primjenjivati
prehranu ili lijekove bez ovog znanja, zato jer različiti tipovi konstitucije
trebaju različite pristupe.
Konstitucija je samo jedan faktor. Ima ih još više.
Tijekom života, naša tijela prolaze kroz anabolne/katabolne
cikluse, drugim riječima kroz cikluse
vlastite izgradnje (hranjenja) i raspadanja (čišćenja). Postoji dnevni ciklus,
sezonski te ”po potrebi” koji se može dogoditi bilo kada. Za izgradnju tijelo
treba različite nutrijente nego za čišćenje (dakle generalno životinjska hrana
izgrađuje a biljna čisti). Jedino vaše tijelo zna što mu je u određenom
trenutku života potrebno.
Ovisno što trenutno radite, ovisno o godišnjem dobu,
vremenskim uvjetima i razini stresa, tijelo se može prebacivati između
različitih načina proizvodnje energije – npr koristeći glukozu ili masti. Samo
vaše tijelo zna što mu je u danom trenutku potrebno i zato treba različite
nutrijente za različite načine proizvodnje energije.
Svi mi imamo autonomni živčani sustav koji je odgovoran za sve ”autopilot” funkcije
tijela: otkucaje srca, protok krvi, probavu hrane itd. Autonomni živčani sustav
sastoji se od dva dijela: simpatički i parasimpatički živčani
sustav. Ova dva sustava djeluju suprotno i
osiguravaju vrlo složenu ravnotežu u svakoj funkciji tijela. I opet, ovisno o
beskrajnom nizu faktora (dnevni ritam aktivnosti i sna, godišnje doba,
vremenski uvjeti, stres, infekcije, hranjenje/čišćenje, trenutne okupacije)
izmjenjivat će se stanja simpatičke i parasimpatičke dominacije. Ova se
promjena može dogoditi nekoliko puta dnevno, svakih nekoliko dana, po promjeni
godišnjeg doba i različita je u različitim dobnim skupinama. Važno je da ove
dvije grupe našeg živčanog sustava za svoju prehranu zahtijevaju različite
skupine hranjivih tvari: jedan traži meso i masti dok drugi treba više biljne
hrane. Samo vaše tijelo zna koje proporcije proteina/masti/ugljikohidrata treba
u danom trenutku i nijedan laboratorij ni znanstvenik nije u stanju ovo
izračunati za vas.
A onda je tu još i kiselo-alkalna ravnoteža tijela koja se također cijelo vrijeme mijenja svaki
dan ovisno o mnogim faktorima. Postoji još jedan nutricionistički mit koji kaže
da je kiselost loša i da trebamo nastojati biti alkalni cijelo vrijeme.
Različita hrana je klasificirana kao alkalizirajuća, kao voće i povrće, i kao
zakiseljavajuća, kao što su žitarice i meso. Ovo jednostavno nije istina. Naše
tijelo se prebacuje iz alkalnog u kiselije stanje ovisno o mnogim faktorima:
aktivnosti autonomnog živčanog sustava, trenutnoj vrsti proizvodnje energije,
hormonalnom profilu, disanju, funkciji bubrega, od kojih se opet mnogi
izmjenjuju ovisno o dnevnom ritmu, godišnjem dobu, vremenskim uvjetima i
tjelesnoj aktivnosti. Ovisno o svim tim faktorima, jedna jabuka primjerice,
koja se smatra alkalizirajuća, može zakiseliti vaše tijelo i obrnuto, komad
mesa, koji se smatra zakiseljavajući može zapravo alkalizirati tijelo. Samo
vaše tijelo zna kako će iskoristiti određenu hranu u danom trenutku, samo ono
ima unutarnju inteligenciju da izvrši ove nemoguće kompleksne kalkulacije.
I kao da ovo nije dovoljno, imamo još i ravnotežu
elektrolita u tijelu, koja se također
mijenja cijelo vrijeme, ovisno o različitim faktorima. Mainstream
medicina proglasila je sol ”zlom” i preporučuje redukciju upotrebe soli.
Prerađenu sol zaista ne bi trebali konzumirati kao ni drugu prerađenu hranu
(ove su stvari neprirodne za ljudsku fiziologiju i ne bi se smjele nazivati
hranom). Međutim, prirodne neprerađene soli (kao što su Himalajska kristalna
sol ili Keltska sol) sadrže više od 90 minerala i takve soli ne samo da su
zdrave već su i neophodne za održavanje ravnoteže elektrolita. Onda imamo još
jedan mit da treba piti puno vode u toku dana, čak se u nutricionističkoj
literaturi preporučuju određene količine na litre. Prateći slijepo ove
preporuke možete se uvaliti u nevolju ako je razina eletrolita u vašem tijelu
niska i zapravo trebate sol umjesto vode. Bez obzira koliko mislimo da smo
pametni, ne možemo izračunati koliko soli ili vode trebamo u određenom
trenutku: samo naše tijelo to zna i ima izvrstan način da nam javi što mu treba
– žeđ za vodom ili želja za solju ili nekom specifičnom namirnicom koja
vjerojatno ima pravi sastav minerala. Ne sumnjajte: vaše tijelo zna nutritivni
sastav svih namirnica na planeti!
Ovo su samo neki faktori koji vam mogu pokazati da ni jedan
laboratorij, ni jedan doktor ili znanstvenik niti pametna knjiga ne mogu
izračunati što ćete vi jesti ujutro, u podne, navečer ili između toga. Jedino
vaše tijelo ima nenadmašivu inteligenciju da odredi što treba u određenom
trenutku, kako se vaše nutritivne potrebe mijenjaju cijelo vrijeme: svake
minute, svaki sat i svaki dan.
Što onda možemo učiniti, kako se pravilno hraniti? Odgovor
je: povratite kontakt sa unutarnjom inteligencijom vlastitog tijela.
Razmislite: ako vaše tijelo upravo sada treba toliko i toliko proteina, masti,
ugljikohidrata, vitamina B12, vitamina C, kako bi vam javilo da treba baš taj
određeni sastav hranjiviih tvari? I čak ako bi tijelo znalo kako da vam uputi
ovu informaciju, na koji način biste mu pružili ovu kombinaciju nutrijenata? Kako
biste izračunali sve ove faktore i osigurali prave količine? Dakle Majka
Priroda je ipak blaga i ne traži od nas ništa tako komplicirano. Umjesto toga
nam je podarila osjetila MIRISA, OKUSA I ŽELJE za određenom hranom i osjetilo
SITOSTI nakon uzimanja te hrane. Tako, kad vaše tijelo treba određeni sastav
nutrijenata, dat će vam znak željom za određenom hranom koja sadrži baš taj
sastav. Ta određena hrana imat će divan okus i miris i vi ćete se osjećati siti
i zadovoljni nakon što je pojedete. No nakon par sati potrebe tijela će se
promijeniti i ta vam ista hrana više neće biti privlačna, umjesto toga osjetit
ćete želju za drugom vrstom hrane koja će vas nutricionistički poslužiti za baš
taj trenutak.
Dakle, jedini pravi način da osiguramo potrebe našeg tijela
kroz hranu je da budemo u kontaktu s našim osjetilima!
Razmislimo još malo o tome.
ŽELJA za određenom hranom
Za mnoge je riječ ”želja” povezana sa nečim negativnim,
zahvaljujući stoljećima političkog i religioznog uvjetovanja, želja se smatra
nečim čemu se moramo ”oduprijeti” i čemu se ne smijemo ”prepustiti”. Ipak,
želja za hranom je glavni način na koji vam vaše tijelo javlja koje su njegove
trenutne prehrambene potrebe. Zato kad ogladnite, zastanite i upitajte se ”Što
bih sada želio pojesti? Koja mi je hrana najprivlačnija u ovom trenutku?”
Zaboravite sve knjige koje ste pročitali i sve nutricionističke mantre o tome
što trebate jesti u točno određeno doba dana, i samo se upitajte ovo pitanje.
Odgovor će stići odmah, i sama pomisao na tu određenu hranu ispunit će vaša usta
slinom. Poštujte tu želju! Ta želja je unutarnja inteligencija vašeg tijela
koje vam poručuje što mu treba da biste ostali zdravi, energični i sretni. Ako
slušate svoje želje svaki put kad jedete, bit ćete u stanju lijepo probaviti tu
hranu i ona će vam činiti dobro, jer ste je jeli u pravo vrijeme kad je vaše
tijelo to tražilo.
No problem je što se u ovom modernom komercijaliziranom
svijetu manipulira tom ljudskom željom za hranom kroz korištenje sredstava koja
stvaraju ovisnost i kemikalija koje mijenjanju okus hrane u industrijskim
prerađevinama. Da, mnoge vrste
industrijski procesirane tzv ”hrane” sadrži kemikalije specifično dizajnirane
kako bi razvile ovisnost. Zato kad pričamo o slušanju želja svog tijela,
mislimo samo na prirodnu hranu – hranu koju je stvorila priroda a ne tvornice!
Prestanite jesti procesiranu hranu i vaš normalan i prirodan osjećaj želje za
hranom će se vratiti.
Osjetilo NJUHA
Jeste li ikada promatrali životinje? One nikad neće staviti
nešto u usta bez da to prvo onjuše. Zašto? Zato što su divlje životinje u
potpunosti u kontaktu sa svojim instiktom – svojom unutarnjom inteligencijom.
Osjetilo njuha nam daje puno informacija o hrani: da li je sigurna za jelo, da
li je onečišćena kemikalijama ili mikrobima, da li je svježa, i najvažnije, da
li je prikladna za vaše tjelesne potrebe upravo sada? Zato, prije nego stavite
neku hranu u usta, pomirišite je: ako je to prava hrana za vas u danom trenutku
miris će biti vrlo privlačan. Ako nije, miris će biti odbojan. Poštujte svoje
osjetilo mirisa i slušajte ga.
Problem je što mnogi ljudi u našem suvremenom svijetu
imaju oštećeno osjetilo njuha zbog kroštenja sintetičkih parfema. Sve ”mirisne” umjetne kemikalije, kao deterdženti
za rublje, kemikalije za čišćenje kućanstva, tzv osvježivači prostora i parfemi
blokiraju olfaktorne stanice (receptore mirisa) u vašem nosu. Vaš nos ima
ograničen broj olfaktornih receptora i kad se oni jednom zablokiraju zbog
kemikalija, nove molekule tih kemikalija koje pristižu nemaju se za što primiti
i vi više ne osjećate taj miris. Svi smo susreli ljude koji mirišu kao sama
tvornica parfema, a da uopće nisu svjesni koliko pretjeruju s upotrebom
parfema, jer ga više ne osjećaju, pošto su njihovi receptori mirisa u nosu
blokirani kemikalijama. Isto se događa sa deterdžentima za rublje za koje se
koriste vrlo jaki parfemi da bi se prikrio neugodan miris samog deterdženta.
Ljudi koji ih redovito koriste, više ih ne osjećaju, jer su cijelo vrijeme
izloženi njihovom mirisu iz odjeće, ručnika i posteljine. Ovi ljudi ne osjećaju
ni mirise hrane kako treba jer su im receptori nosa stalno zaokupirani
deterdžentom za rublje. Da biste povratili svoje osjetilo mirisa, uklonite sve
parfimirane kemikalije iz svog okruženja: parfimirani deterdžent zamijenite
bezmirisnim prirodnim deterdžentom i ne koristite nikakve parfeme, mirisne
proizvode za osobnu njegu niti osvježivače zraka. Za nekoliko tjedana će se
vaši olfaktorni receptori pročistiti i osjetilo njuha će se vratiti.
Osjetilo OKUSA
Hrana je jedan od najvećih užitaka u životu i tako i treba
biti! Ako hrana nije privlačna, tada je ona za vas pogrešna u tom trenutku (bez
obzira koliko bi trebala biti ”zdrava”). Zato slušaje svoje osjetilo okusa i
poštujte ga! Ono je vaš prijatelj i jedan od kanala komunikacije između
unutarnje inteligencije tijela i vašeg svjesnog uma. Kako bi vam inače tijelo
dalo do znanja da treba određenu kombinaciju hranjivih tvari, nego dajući vam
užitak dok ih konzumirate u obliku hrane?
Problem je ovdje što mnogi ljudi imaju promijenjeno ili
umrtvljeno osjetilo okusa zbog redovite konzumacije prerađene hrane. Mnoge prerađevine sadrže kemikalije koje mijenjaju
okus i koje se zbog toga namjerno dodaju u hranu. Ove kemikalije ne samo da su
otrovne, nego i mogu dugotrajno promijeniti vašu percepciju okusa i zato je
neophodno da prestanete konzumirati prerađevine kako bi povratili svoje
normalno čulo okusa. Također i nedostatak hranjivih tvari može promijeniti
percepciju okusa (naročito je cink poznat po tome). Kad počnete jesti prirodnu
cjelovitu hranu nedostatak hranjivih tvari će se smanjiti i osjetilo okusa
vratiti. I toksini u ustima mogu promijeniti osjetilo okusa. Isprobajte četkati
zube hladno prešanim maslinovim uljem (ili nekim drugim hladno prešanim uljem):
ovaj Ayurvedski postupak učinkovit je za detoksifikaciju usta. Važno je i da
vaš zubar ima holistički pristup jer su mnogi zubni materijali toksični i mogu
promijeniti osjetilo okusa.
Osjetilo SITOSTI nakon jela
Ako ste pojeli obrok prikladan potrebama vašeg tijela,
osjećat ćete sitost i zadovoljstvo. Neće biti nikakvih žudnji za nečim drugim,
samo lijep ugodan osjećaj zadovoljstva, koji će vam omogućiti da se
usredotočite na druge stvari u životu i zaboravite na hranu na neko vrijeme.
Važno je ne prejedati se, tako da se ne osjećate
”prenapunjeno”. Međutim, ako slušate svoje osjetilo zadovoljstva od hrane, tada
se nećete prejesti jer ćete prestati jesti onaj trenutak kad hrana prestane
biti užitak.
Zaključak: Ljudska
su bića svejedi, evoluirali smo na ovoj planeti jedući hranu koju smo mogli
naći u svom okruženju, kako onu iz biljnog tako i iz životinjskog svijeta.
Životinjska hrana uglavnom hrani i izgrađuje dok biljna hrana uglavnom čisti i
detoksificira. Čista biljna prehrana (veganska) je na duže staze neprikladna za
ljudsku fiziologiju; ona se samo može koristiti kao privremeni postupak
pročišćavanja tijela. Majci Prirodi trebale su miljarde godina da stvori
ljudsko tijelo i ono je nevjerojatno inteligentan uradak! Kako je i prirodna
hrana stvarana istovremeno kad i čovjek, naša unutarnja tjelesna inteligencija
zna njezin sastav i zna koju vrstu hrane treba izabrati za svoje specifične
potrebe. Jedino što mi trebamo činiti je odnositi se prema toj inteligenciji s
poštovanjem. Koristite svoja osjetila mirisa, okusa, želje za jelom i sitosti
nakon jela, što će vas voditi u donošenju odluka: kada jesti, koju vrstu i koju
kombinaciju hrane. I zapamtite: vi ste jedinstveni, tako da ono što odgovara
vašem susjedu možda uopće ne paše vama.
