Ovdje prenosim predgovor koji sam napisala za hrvatsko izdanje čuvene knjige doktora Williama Davisa "Pšenični trbuh" (Wheat Belly) koja je upravo izašla iz tiska i dostupna je za narudžbe ovdje.
---Od najranijeg djetinjstva mojim je životom upravljao trbuh.
U tinejdžerskim godinama sve je kulminiralo. Stalno mi je trbuh bio napuhan,
bolan, i što je najgore, stolica je bila užasno neredovita (jednom tjedno, uz
pomoć laksativa). Moje raspoloženje direktno je ovisilo o stanju moga trbuha i
probave. Ako bi trbuh bio koliko toliko miran, moj je dan imao šanse da bude
dobar. Kada mi je trbuh bio napuhan, uglavnom bih izgledala kao trudnica u
sedmom mjesecu trudnoće. Kada bi bio bolan, ti su se bolovi prenosili na
ramena, kukove i leđa, tako da sam jednostavno morala leći.
Ne mogu se pohvaliti da sam kao dijete zdravo jela. Mama i
baka kuhale su, naravno, domaća jela, ali ja sam bila vrlo divlje i
tvrdoglavo dijete i odbijala sam kuhanu hranu. Najdraži su mi bili keksi i
mlijeko ili kruh ”udrobljen” u bijelu kavu s dosta šećera. Osim toga, slatkiši
svih vrsta, peciva, sendviči, mlijeko. Zapravo, od tog vremena do danas, malo
se toga promijenilo – prehrana koja se temelji na pšeničnim proizvodima, šećeru
i mlijeku i dalje se smatra normalnom. Pšenica? Pa ona je itekako zdrava,
posebice ona ”integralna”. Nisu li upravo prema službenim prehrambenim
smjernicama žitarice baza zdrave prehrane?
Vjerojatno su moji probavni problemi bili razlog zašto me je
u odraslog dobi jako zanimala prehrana pa sam čitala i proučavala sve do čega
sam mogla doći i revno sam isprobavala sve metode koje bi mi se učinile
logične. Omiljena mjesta za kupovinu bile su mi prodavaonice ”zdrave hrane” gdje
sam kupovala müslije, žitne pahuljice, integralne krekere, vegetarijanske
kolačiće, energetske žitarične pločice i integralnu tjesteninu.
Koliko god sam u odrasloj dobi težila zdravijem načinu
prehrane, zapravo se nisam ni koraka pomaknula od onog keksa i mlijeka i u
bijelu kavu udrobljenog kruha – hrane mog djetinjstva. Cijelo vrijeme zapravo
sam konzumirala pšenicu. Proizvode od pšeničnog brašna. Pod ovim ili onim
imenom, ali uglavnom pšenicu uz dodatak drugih žitarica.
U međuvremenu je medicina priznala to stanje za koje su nam
liječnici ranije govorili da je samo u glavi. Napuhan i bolan trbuh uz
neredovitu stolicu, u izostanku dijagnoze neke teže bolesti kao što je Crohnova
bolest, ulcerozni kolitis ili celijakija, dobio je ime: iritabilni kolon ili IBS
prema engleskom Irritable bowel syndrome.
Prevalencija ovog poremećaja toliko je postala učestala da su mu morali dati
ime. Jupi, nisam jedina koja okolo hoda s napuhanim trbuhom koji jednostavno
tako, kad njemu dođe, odluči da ne mogu zatvoriti patent zatvarač na jeans
hlačama jer se napuhao nekih 20 cm u širinu. Ali to je bilo sve. Stanje je
dobilo ime ali ne i rješenje. Lijekovi se naravno nude ali oni ne rješavaju
uzrok jer uzrok nije ni pronađen. Zašto se zaboga moj trbuh napuhuje i zašto ne
mogu kao sav normalan svijet otići ujutro na toalet?
A onda se sve promijenilo. 2006. godine otvorio se jedan
sasvim novi svijet za mene – svijet učenja potpuno novih stvari. Uz studij
nutricionizma u Švedskoj, uporedo sam čitala i proučavala i druge autore a ne
samo obaveznu studentsku literaturu. Hrpa knjiga na švedskom i engleskom
postajala je sve veća a moja spoznaja sve jasnija. Otkrila sam LCHF, Paleo
prehranu, prehranu bez žitarica i što je najvažnije – bez pšenice i glutena.
Moje probavne tegobe su nestale. Jednostavno su nestale. Trbuh više nije
upravljao mojim životom i raspoloženjem. Više se nije napuhivao, niti je bolio,
a stolica se regulirala. Bez lijekova, izbacivanjem žitarica.
Odavno sam čitala knjigu Wheat Belly dr. Williama Davisa i priželjkivala da se prevede na
hrvatski kako bi postala dostupna svima. Sreća da je Jesenski i Turk nakladnik
sa sluhom za motrišta koja izlaze iz okvira konvencionalnog, jer su knjige ovog
tipa prijeko potrebne za edukaciju svih ljudi. Napokon ćete od A do Ž saznati
zašto su žitarice, a posebno pšenica, štetne za ljudski organizam.
Postoji više skrivenih razloga zbog čega su pšenični
proizvodi glavni uzročnici pretilosti, dijabetesa, bolesti srca, raka,
demencije, depresije i mnogih drugih modernih bolesti. Pšenica uništava naše
zdravlje kroz mnoge mehanizme i povijest ”nove” pšenice ide paralelno s
poviješću kroničnih bolesti i pretilosti diljem svijeta.
Naime, nova pšenica, ova koja je danas nama dostupna, nije
ona ista pšenica od koje su naše (pra)bake mijesile kruh. Nova, tzv. patuljasta
pšenica, Triticum aestivum, proizvod je
genetske manipulacije i hibridiziranja kojima je stvorena kratka, zdepasta,
tvrda, visokootporna biljka s puno većim količinama škroba i glutena nego što
su imale starinske vrste pšenice. Ovo je bio potrebno učiniti iz komercijalnih
razloga usmjerenih na povećanje prinosa i
otpornost na bolesti, sušu i vrućinu. Čovjek najzaslužniji za razvoj
patuljaste pšenice, genetičar Norman Borlaug, vjerovao je da je genetska
modifikacija jedini način da se nahrane milijuni gladnih diljem svijeta, pa je
za svoj angažman i postignuće osvojio i Nobelovu nagradu za mir. No kako ta
nova stvar, koja do prije 50 godina nije postojala, utječe na naše zdravlje
poljoprivredni znanstvenici nisu istraživali. Gladni su i dalje gladni, a
zapadnim se svijetom, u kojem je pšenica stup prehrane, širi epidemija debljine
i drugih modernih bolesti.
Po čemu se nova Triticum aestivum pšenica razlikuje od starinske einkorn sorte pšenice? Prva velika razlika je u tome da nova
pšenica sadrži vrlo visoke razine super brzog škroba pod nazivom amilopektin A,
koji je zapravo štetniji nego šećer. Taj se škrob takvom brzinom razgrađuje u
osnovne molekule – glukozu, da kruh od cjelovitog pšeničnog brašna podiže
razinu šećera u krvi više nego ijedna druga namirnica, više nego šećer sâm.
Ovaj glukozno-inzulinski tobogan dovodi do inzulinske rezistencije,
metaboličkog sindroma, kroničnog umora, dijabetesa, trbušne debljine i mnogih
drugih poremećaja zdravlja.
Nova patuljasta pšenica sadrži i novi modificirani gluten
koji pridonosi stvaranju upala u tijelu. Gluten je onaj ljepljivi protein u
pšenici koji čini da kruh može narasti a pekarske proizvode čini izdašnima,
mekanima i primamljivima. Stara einkorn
pšenica ima najjednostavniji genetski kôd sastavljen od samo četrnaest
kromosoma koji kodiraju za mali broj proteina glutena, za koje je manje
vjerojatno da će izazvati celijakiju, upalu i preosjetljivost. Nova patuljasta
pšenica genetski je kompleksnija jer sadrži četrdesetdva kromosoma i proizvodi
mnoštvo različitih proteina glutena, uključujući i one koji vjerojatnije dovode
do celijakije, upale, preosjetljivosti i bolesti izazvanih imunološkom
reakcijom organizma.
Pšenica sadrži i opijate – supstance koje izazivaju ovisnost
i dovode do prejedanja. Proteini iz pšenice se u probavnom sustavu razgrađuju
na polipeptide – tzv. egzorfine – koji iz krvotoka prelaze krvno-moždanu
barijeru i djeluju na receptore u mozgu kao opijati, stvarajući osjećaj
trenutnog kratkotrajnog zadovoljstva i neodoljivu želje za još, kao kod
konzumiranja droge. Ovi polipeptidi se još nazivaju gluteomorfini ili ”morfiju
srodni spojevi iz glutena”, jer se u mozgu vezuju za moždani receptor za
morfij, isti onaj za koji se vezuju i opijati. Pšenica je dakle namirnica s
vrlo snažnim djelovanjem na živčani sustav i može izazvati mnogostruke
probleme, od ovisničke potrebe za hranom i prejedanja, do neuroloških bolesti i
poremećaja ponašanja. Pšenica je i glavni uzročnik debljine zbog svog
stimulativnog djelovanja na apetit, pa kad se jednom riješite pšenice,
osigurali ste put prema vitkoj liniji i mršavljenju bez gladovanja.
Svjedočeći tisućama slučajeva pacijenata koji su odustajući
od pšenice povratili zdravlje, dr. William Davis napravio je najveće
istraživanje po pitanju djelovanja pšenice na ljudsko zdravlje i stoga je ova
knjiga obavezno štivo za svakoga tko je imalo zainteresiran za prehranu i
zdravlje. Bilo da vas muči pretilost, metabolički sindrom, visoki trigliceridi
u krvi, sitne čestice LDL kolesterola, dijabetes, bolesti jetre, autoimune
bolesti, neurološki poremećaji, demencija, nutritivna deficijencija (npr
anemija), osteoporoza, bolovi u zglobovima, probavne tegobe ili kožne bolesti
kao psorijaza, akne i dermatitis, u knjizi ćete naći poveznicu s pšenicom. Ako
ste i potpuno zdravi, ipak će vas zanimati kako usporiti starenje i zadržati
lijepu kožu, visoku razinu energije i vitalnost u svim razdobljima života.
”Unatoč dramatičnim promjenama u
genetskoj strukturi pšenice i drugih usjeva, na novostvorenim genetskim
sojevima nije provedeno nijedno istraživanje o tome jesu li sigurni za zdravlje
životinja ili ljudi. Nastojanja da se povećaju prinosi bila su toliko
intenzivna, biljni genetičari bili su toliko sigurni da hibridizacijom nastaju
proizvodi sigurni za ljudsku prehranu, problem gladi u svijetu bio je toliko
hitan, da su spomenuti proizvodi poljoprivrednih istraživanja ubačeni u lanac
ljudske prehrane a da se pritom nije vodilo računa o tome koliko su sigurni za
ljude.”
Ova stvar danas čini preko 70% sadržaja naših obroka.
Cjelovita ili necjelovita, pšenica je jedna od najgorih pošasti moderne
prehrane. Možda se na prvu čini teško zamisliti život bez kruha, tjestenine i
pekarskih proizvoda, ali vjerujte, lakše je nego što se čini jer postoji
zdravija i ukusnija alternativa. Pšenični trbuh nudi, između ostalog, i plan jelovnika, recepte i praktične savjete
kako najlakše sprovesti promjenu prehrane. Neka vam ova knjiga bude inspiracija
i priručnik za jedan sretniji, zdraviji, i vitalniji život bez pšenice!---
Podaci o knjizi:
- 294 stranice, dimenzije 15×23 cm
- meki uvez
- Izdavač Jesenski i Turk
- Tisak Znanje Zagreb
- ISBN 978-953-222-772-7
- Cijena 149,00 kn
