Istine i laži o hrani

BigPharma: zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. To je isključivo - zarada

2012-03-08T09:08:00.000+01:00

Pročitajte što o farmaceutskoj industriji, BigPharmi, misli doktorica Lidija Gajski, autorica knjige Lijekoviili priča o obmani, koja poznaje sustaviznutra. Tekst je njezin predgovor knjige Johna Virapena Nuspojava: smrt(Ispovijedi farmacetskog insidera):

“Kao vodeća farmaceutska tvrtka, tražimo odgovore za nekeod najvažnijih svjetskih medicinskih potreba. Otkrivamo i razvijamo proizvodekroz stroga testiranja u skladu s najvišim znanstvenim i etičkim standardima.Naše tri temeljne vrijednosti – čestitost, izvrsnost i uvažavanje ljudi, vodeEli Lilly&Co u svemu što činimo.”

Ove tvrdnje, a sličnima se opisuju sve farmaceutskekompanije, vrijedile su u počecima razvoja industrije lijekova, pa sve do prijenekoliko desetljeća. Danas, međutim, one više ne vrijede. Tjerana imperativomdobiti i rasta, a uz podršku ili ravnodušnost onih koji su joj trebalipostaviti granice, farmaceutska je industrija na plodnom tlu medicine globalnohipertrofirala do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzijeliječiti ljude i istovremeno zarađivati postalo je nemoguće. Stoga su sekompanije, prirodno, usredotočile na svoj primarni interes – profit. I danas nam isporučuju tek simptomatske lijekove ilislabo djelotvorne preventivne preparate, čuvajući tržište kroničnih bolesti. Sdruge strane, perfidnim i teško prepoznatljivim tehnikama kreiraju nove,umjetno stvorene patološke entitete koji zahtijevaju farmakoterapiju. Ukontekstu novog ethosa kojim dominira novac i u uvjetima globalnog slobodnogtržišta, pod pritiskom nezasitne pohlepe dioničara i nesmiljene konkurencije,farmaceutska je industrija sada već spremna izravno štetiti zdravlju ljudi, pai ugroziti živote.

Korisna i kvalitetna roba prodaje se sama od sebe. Da bi seprodao nepotreban, nedjelotvoran i nerijetko škodljiv proizvod, nužno jeuložiti puno više napora. Treba se angažirati u znanstvenom istraživanju,edukaciji, zdravstvenoj politici, medijima i udrugama bolesnika.

U zadnjih nekoliko desetljeća industrija lijekova preuzelaje većinu primijenjene medicinske znanosti. Danas korporacijski odjeliosmišljavaju klinička istraživanja, uključuju znanstvenike, kontrolirajurezultate i njihovo objavljivanje. I jasno manipuliraju kako bi svoje proizvodeprikazali boljima nego što u stvari jesu. Dokazano je da istraživanjaplaćena od farmaceutskih kompanija četiri do pet puta češće proizvode rezultateu prilog sponzoru, u usporedbi s istraživanjim financiranim iz drugih izvora. Uvezi s pripravcima koji su povučeni s tržišta, pokazalo se da su tvrtke skrivalei zataškavale podatke o škodljivosti; neke su zbog toga odgovarale na sudu. Prodorom profitnih kompanija u medicinsku znanost,predmet istraživanja postaju preparati i postupci s brzo ostvarljivomkomercijalnom vrijednošću, a zapostavljaju se dugotrajna i neizvjesna, ali zajavno zdravlje važnija istraživanja uzroka bolesti, nefarmakoloških postupaka,prirodnih lijekova, te bolesti Trećeg svijeta.

Obzirom da su liječnici glavni kupci farmaceutskihproizvoda, industrija lijekova morala je ovladati i profesionalnom edukacijom.Ona danas formulira kliničke smjernice, angažira nastavnike, osmišljava iorganizira stručne skupove, sastavlja medicinske članke i uređuje časopise,šalje svoje predstavnike u liječničke ordinacije. Značajan dio golemih ulaganjau ovo područje, koja iznose nekoliko desetina tisuća dolara godišnje poliječniku, odlazi na osobne poklone liječnicima, odnosno na korupciju. Ostatak služi tomu da se sadržaji opreme iprezentiraju na način koji vodi propisivanju, odnosno prodaji sponzorovihpreparata, dakle odlazi na marketing. Više kompanija sudski je kažnjeno zbogneistinitih tvrdnji u promidžbi svojih proizvoda.

Slično je sa zdravstvenim prosvjećivanjem bolesnika iširoke javnosti. Uz pomoć agencija za odnose s javnošću (PR), medija i udrugabolesnika, farmaceutska industrija, koristeći suptilne marketinške tehnike,uspješno promovira lijekove i bolesti. Zamašnim kampanjama bezopasna ilirijetka stanja pretvaraju se u globalnu prijetnju čovječanstvu, stvarajućisilnu potražnju za lijekovima i cjepivima, koja puni blagajne njihovihproizvođača.

Farmaceutska industrija ima moćne lobije pri zakonodavnimtijelima i utjecajne zastupnike u samom vrhu izvršne vlasti. U agencijama zalijekove i drugim državnim regulacijskim ustanovama njeni su predstavniciuspjeli olabaviti standarde sigurnosti i ubrzati postupak registracijelijekova. Postoje i dokazi o utjecaju farmaceutskog biznisa na pravosuđe. Danas se poslovni projekti farmaceutskih kompanijaizvode kao politički projekti i implementiraju uz pomoć političkihinstrumenata i institucija. Industrija lijekova jedan je od glavnih sponzorapolitičkih stranaka širom svijeta.

Slika o funkcioniranju i praksi farmaceutske industrijezadnjih godina postaje sve jasnija. Predodžba o Big Pharmi temeljena na dojmovima i anegdotalnim podacima,dobiva svoju potvrdu kroz detaljne znanstvene analize ili manje stručne, ali nemanje vjerodostojne prikaze ponuđene u čitavom nizu knjiga koje su preplaviletržište. O golemom i neprimjerenom utjecaju industrije lijekova na medicinui zdravstvene sustave, te o njezinoj sprezi s medicinskim stručnjacima ipolitičarima, kritički pišu i govore znanstvenici, liječnici i istraživačkinovinari. Rjeđe se na to odlučuju zaposlenici farmaceutskih tvrtki,obzirom da ih obvezuje ugovor o šutnji, a vlastitim svjedočenjem riskirajumoralnu osudu, pa i krivični progon. Stoga, a i zbog činjenice da upravo iskaziinsidera najizravnije i najvjerodostojnije demonstriraju što se u farmaceutskim“radionicama” doista događa, knjiga Johna Virapena Nuspojava: smrt ima posebnu vrijednost.

Nakon dugogodišnjeg staža u farmaceutskoj industriji,najduže u tvrtki Eli Lilly&Co ukojoj je obnašao rukovodeću funkciju, Virapen se, revoltiran neočekivanimotkazom, ali i uznemiren grižnjom savjesti i zabrinut za budućnost bolesnika,poglavito djece u zdravstvenim sustavima upravljanim farma-predatorima, odlučiona svojevrsnu ispovijed. Usporedno s vlastitom životnom i profesionalnombiografijom, Virapen priča i “biografiju” uspješnica svoje i drugih tvrtki – benoksaprofena,rofekoksiba, fluoksetina, humanog inzulina, raloksifena, atomoksetina,olanzapina. A ona iznosi na vidjelo mnogoprljavog rublja i zorno ilustrira problematične točke današnje farmaceutskeprakse i prakse državnih regulacijskih tijela. Ono što autora najviše brine ina što posebno želi upozoriti jest činjenica da farmaceutski preparati dolazena tržište nedovoljno ispitani i s podcijenjenim nuspojavama, koje izlaze navidjelo tek po ulasku pripravka u široku primjenu i naravno, ostavljaju zasobom žrtve. “Državna vlast je nesposobna da spasi vas ili mog malog sina odzločinačkih struktura unutar farmaceutske industrije. Vlast je podmitljiva,stručnjaci su podmitljivi, kao i liječnici”, konstatira Virapen.Zorno opisuje “tehnologiju” korupcije na primjeru medicinskog stručnjakaključnog za licenciranje fluoksetina. Izprve ruke doznajemo o tome kako rade i kojim se tehnikama služe farmaceutskipredstavnici, kako se stvaraju i uvode marketinške inovacije, kako se pregovarao cijeni lijeka, pa o pritisku nadređenih i unutrašnjoj konkurenciji koja tjerazaposlenike na dodatne napore i međusobno takmičenje, sve, naravno, s ciljempovećanja prodaje. “Zdravlje pacijenata nikada nije u prvom planu. U prvomplanu je isključivo zarada, koju nekoliko desetaka smrtnih slučajeva ilimoguće sudske tužbe zbog oštećenja zdravlja mogu samo neznatno smanjiti”– kad ovakva kategorična i nedvosmislena izjava dolazi od farmaceutskogdjelatnika, ona ima poseban značaj i težinu. Kao i priznanje o iznevjerenojdruštvenoj zadaći: “Istraživanja pomažu farmaceutskoj industriji da dođe donovih patenata za već postojeće sastojke. Gdje bi danas bila medicina kad bise taj novac investirao u stvarna istraživanja?”

Polazeći od sebe, u svojoj se knjizi Virapen obraćakolegama: “Želio bih pozvati sve ostale farmaceutske menadžere da učine isto.Priznajte sve ... Rezultati koji iz toga proizađu, spasit će ljudske živote.”Knjiga je namijenjena i svima ostalima “... da bolje razumijete sustav. Damožete postavljati pitanja.” Pri tom od nas očekuje i više od toga: “Javnost iVI imate snagu promijeniti stvari. Pomognite zaustaviti to ludilo.”

Red je, dakle, na nama.

dr. Lidija Gajski

Povezani tekstovi: Znanost u službi industrije

Nuspojava: smrt (ispovijedi farmaceutskog insidera)

Aktivatori topivi u mastima

2012-03-06T10:26:00.000+01:00

Preuzeto sa Weston A. Price Hrvatska

Sama bit istraživanja dr. Pricea povezana je s onim što jeon sam nazvao “aktivatori topivi u mastima” a to su vitamini koji se nalaze umasnoćama i iznutricama pašne stoke te u određenim plodovima mora kao što suriblja ikra, školjkaši i rakovi, masna riba i ulje riblje jetre. Tri suaktivatora topiva u mastima: vitamin A, vitamin D te jedan nutrijent koji je onprozvao aktivator X, a za koji se danas smatra da je vitamin K2 – životinjskioblik vitamina K. U tradicionalnim načinima prehrane, količina je ovih ključnihnutrijenata bila oko deset puta veća nego u onima koji se temelje na modernimtrgovačkim namirnicama koje sadrže šećer, bijelo brašno i biljna ulja. Dr.Price je o tim vitaminima govorio kao o aktivatorima jer pri apsorpcijiminerala djeluju katalitički. Bez njih tijelo minerale ne može iskoristitikoliko se god u izobilju ti minerali nalazili u hrani.

Suvremena istraživanja u potpunosti potvrđuju otkrića draPricea. Mi danas znamo da je vitamin A od životne važnosti za metabolizamminerala i bjelančevina, prevenciju porođajnih defekata, optimalan razvoj dojenčadii djece, zaštitu od infekcija, proizvodnju hormona stresa i spolnih hormona,funkciju štitnjače, zdravlje očiju, kože i kostiju. Vitamin A iscrpljuje sestresom, infekcijama, vrućicom, teškim treningom, izlaganjem pesticidima iindustrijskim kemikalijama ali i prekomjernom potrošnjom bjelančevina (iz ovogaproizlaze naša upozorenja protiv potrošnje prekomjernih bjelančevina u oblikuposnog mesa, niskomasnog mlijeka i proteinskih prašaka). Moderna su istraživanjatakođer otkrila i mnoge uloge vitamina D koji je potreban za metabolizamminerala, zdravlje kostiju i živčanog sustava, mišićni tonus, reproduktivnozdravlje, stvaranje inzulina, zaštitu od depresije i zaštitu od kroničnihbolesti kao što su rak i bolesti srca.

Vitamin K igra važnu ulogu u rastu, u razvoju lica, unormalnoj reprodukciji, razvoju zdravih kostiju i zubi, zaštiti odkalcifikacije i upale arterija, stvaranju mijelina i kapacitetu učenja. Suvremenaje zdravstvena literatura krcata pogrešnim informacijama o vitaminima topivim umastima. Mnogi autori tvrde da čovjek može primiti dovoljno vitamina A izbiljne hrane. No karoteni iz biljaka nisu pravi vitamin A. Oni služe samo kaoprekursori koji se u tankom crijevu pretvaraju u vitamin A. Ljudi ne pretvarajuučinkovito ove karotene u vitamin A, osobito kao dojenčad ili ako boluju oddijabetesa, problema sa štitnjačom ili crijevnih poremećaja. Stoga je zaoptimalno zdravlje ljudima potrebna hrana životinjskog podrijetla koja će sadržavativelike količine vitamina A. Jednako tako mnogi tvrde i da se dostatna količinavitamina D može primiti kratkim dnevnim izlaganjem suncu. No, organizam stvaravitamin D samo kad je sunce okomito nad glavom što znači u ljetnim mjesecima,tijekom podneva. Veći dio godine (pa i ljeti – za one koji se nemaju običaj sunčati),ljudima je potreban vitamin D iz hrane. U pogledu vitamina K, većina literatureo zdravlju spominje samo njegovu ulogu u grušanju krvi a ne prepoznaje mnogedruge životno važne uloge koje igra ovaj nutrijent.

Vitamini A, D i K djeluju sinergijski. Vitamini A i D govorestanicama da stvaraju određene bjelančevine; nakon što stanični enzimi tebjelančevine stvore, aktivira ih vitamin K. Ova sinergija objašnjava otkudpojava toksičnosti kod uzimanja vitamina A, D ili K u izoliranom obliku. Svatri u prehrani moraju dolaziti zajedno ili će organizam razviti deficijencijuza onaj aktivator kojeg nema dovoljno. Životno važna uloga ovih vitaminatopivih u mastima i njihova velika količina pronađena u prehrani zdravihtradicionalnih naroda potvrđuje važnost pašne ishrane stoke. Ukoliko domaće životinjene konzumiraju zelenu travu, vitamina A i K će u velikoj mjeri nedostajati unjihovoj masnoći, iznutricama, mlječnoj masti i žumanjcima; ukoliko životinjene borave na suncu, u takvim će namirnicama u velikoj mjeri nedostajativitamina D. Budući da je tako teško iz suvremene prehrane primiti dovoljnu količinuaktivatora topivih u mastima, dr. Price je preporučao ulje jetre bakalara radivitamina A i D, zajedno s izvorom vitamina K, kao što je maslac pašnih životinjaili ono što je nazvao visokovitaminsko maslačno ulje pripremljeno hladnimcentrifugiranjem maslaca krava koje jedu brzorastuću travu. Ukoliko sekonzumiraju u neograničenim količinama tijekom trudnoće, dojenja i razvoja, oviće nutrijenti omogućiti djeci optimalan tjelesni i duševni razvoj; kod odraslihovi nutrijenti štite od akutnih i kroničnih bolesti.

Važno je pomno odabrati ulje jetre bakalara budući da mnogemarke sadrže vrlo malo vitamina D, s potencijalnom toksičnošću vitamina A.Kliknite ovdje za više o ulju jetre bakalara kao i markama koje mi preporučamo.

Povezani tekst : Green Pasture proizvodi u Hrvatskoj

Karika koja nedostaje - temeljac ili juha od kostiju

2012-02-25T15:29:00.000+01:00

Mnogi ljudi i djeca pate od probavnih tegoba i alergije nahranu. No i mnoge druge bolesti za koje vjerujemo da nemaju veze s probavom ialergijama, zapravo su posljedica nepravilne probave i nepodnošenja hrane.Najčešći razlog ovim zdravstvenim problemima je narušena crijevna flora kojauzrokuje sindrom propusnosti crijeva. U našim crijevima stanuje oko 1,5kilogram bakterija. Mlječno-kisele bakterije (laktobakterije ili probiotičkebakterije) koje žive u našim crijevima igraju presudnu ulogu u jačanjuimuniteta i zaštite organizma od raznih bolesnih stanja. Narušena crijevnaflora znači loš bakterijski sastav, prekobrojno množenje određenih patogenihsojeva bakterija i prekomjerno množenje gljivice candida albicans. Ovo uzrokujepropusnost crijeva što znači da hrana nema priliku da se pravilno razgradiprije nego se absorbira kroz oštećenu crijevnu stijenku.

Zbog narušene crijevne flore, neprobavljene komponente hraneprolaze kroz crijevnu stijenku i ulaze u krvotok te izazivaju imunološku ilialergijsku reakciju. Mnogi se muče da otkriju na koju su hranu alergični ali toje zapravo vrlo teško ustanoviti kad je u pitanju propusnost crijeva. Zbogoštećene crijevne stijenke većina se hrane ne probavlja pravilno što možeizazvati trenutnu alergijsku reakciju ali i zakašnjelu reakciju (nakon nekolikodana, čak i nakon nekoliko tjedana). Kako se ove reakcije preklapaju, ne možemonikad biti sigurni koja hrana je uzrokovala koju reakciju. Dr Natasha CampbellMcBride kaže da ako bismo radili alergijske testove dva puta dnevno u tijekudva tjedna, pokazalo bi se da smo alergični na sve što jedemo. Dokle god jecrijevna stijenka oštećena, nećemo stići nikuda samo izbacujući namirnice zakoje mislimo da ne podnosimo. Jedini pravi način za rješavanje problema saalergijama je izlječiti crijevnu stijenku. Kad se to dogodi, tada će se većinahrane pravilno probavljati i većina alergija će nestati.

Nepravilna probava hrane dovodi i do drugih velikih problema– nedovoljno iskorištavanje nutrijenata što znači ozbiljni nedostakesencijalnih vitamina, minerala i drugih vitalnih tvari o kojima ovisi našezdravlje. Hipokrat je smatrao da sve bolesti počinju u crijevima, a danas sesve više liječnika funkcionalne medicine slaže s tim. Nepravilna probava možebiti uzrok i još mnogo ozbiljnijih bolesti. Studirajući zdravstvena stanjastotina pacijenata oboljenih od autizma, poteškoća s učenjem, koncentracijom i poremećaja ponašanja, doktorica Campbell McBride je otkrila da u gotovosvim slučajevima ova djeca i odrasli pate od probavnih tegoba, i to čestoozbiljne prirode. Kroz svoje istraživanje, ustanovila je jasnu korelacijuizmeđu nezdrave crijevne flore, slabe probave i toksičnosti od kemikalijanastalih od neprobavljene hrane, koje mogu ozbiljno ugroziti kemiju mozga. Ovoje nazvala Crijevno psihološki sindrom (Gut and Psychology Syndrome) ili GAPS.Neprobavljeni ugljikohidrati, slaba probava i brojčana nadmoć candiderezultiraju proizvodnjom etanola i acetaldehida u crijevima, što može imati teškeposljedice na kemiju mozga i razvoj mozga, osobito kod djece. I mnogi drugitoksini i bakterije prisutni su kod GAPS pacijenata, mnoge bakterije proizvodeneurotoksine koji mogu imati za posljedicu autistično ponašanje.

Kako izlječiti svoja crijeva - crijevnu stijenku i dovesti uravnotežu crijevnu floru? Prehranom naravno. Kako je kriva prehrana najčešćiuzrok bolesti tako je pravilna prehrana i lijek za tu bolest. O kefiru, najučinkovitijem sredstvu za uspostavljanje normalne crijevne flore već se pisalo naovom blogu, a danas ćemo naučiti koje je najmoćnije sredstvo za zacjeljivanjecrijevne stijenke. To je karika koja nedostaje u modernoj prehrani – juha odkostiju ili temeljac/bujon.

Mesne, kokošje i riblje juhe od kostiju osiguravajugrađevinski materijal za rast i obnavljanje stanica crijevne stijenke i imajuzacjeljujući učinak na upalne procese u crijevima. Kako se u crijevima nalazi80% imunološke zaštite organizma, tako zdrava crijeva osiguravaju općenitodobro zdravlje. Juhe od kostiju pomažu dobru probavu i stoljećima supredstavljale narodni lijek za probavni sistem. U kuhinjama naših baka, kao i uvećini svjetskih tradicionalnih kuhinja, juhe od kostiju imale su važnu ulogu upripremi hrane i smatrane su lijekom za sve. Masna kokošja juha pomaže protivprehlade i uvijek se davala bolesnicima za brži oporavak. Juhe od kostijusadrže minerale, između ostalog kalcij i magnezij, u takvom obliku iz kojeg ihtijelo najlakše može iskoristiti. Juhe od kostiju sadrže tvari iz hrskavica itetiva (chondroitin sulfate i glucosamine)koji se danas prodaju kao skupi suplementi protiv artritisa i bolova uzglobovima. Juhe od ribljih kostiju i glava sadrže jod i tvari koje podržajupravilnu funkciju štitnjače.

Kad se temeljac ohladi, poprima želatinozni oblik. Želatinje vjerojatno najstariji functional food,stoljećima se znalo za njegovu ljekovitost. Sadrži aminokiseline arginin iglicin u velikim količinama što omogućuje da se proteini iz hrane najboljeiskoriste čak i ako je prehrana siromašna proteinima. Najvažnija funkcija želatinaje da pomaže probavu i vrlo uspješno se koristi za tretiranje mnogih probavnihtegoba i crijevnih bolesti, kao i kod viška kiseline u želucu, kolitisa iCrohnove bolest. Mala djeca neće imati probavnih teškoća kad se želatin dodajeu njihovo mlijeko. Pokazalo se da želatin pomaže i kod drugih kroničnihbolesti, kao što su anemija, dijabetes, distrofija mišića, čak i rak. Američkiistraživač Francis Pottenger otkrio je da je želatin hidrofilni koloid, štoznači da privlači i zadržava tekućinu, pa tako olakšava probavu jer privlačiprobavne sokove na hranu u probavnom sustavu.

Osim što je izuzetno zdrav, želatin daje hrani izuzetan okusi zato je temeljac u svim poznatim kuhinjama svijeta imao glavnu ulogu upripremi ukusne hrane. No, nakon 1950. želatin pada u zaborav jer industrijapreuzima stvar u svoje ruke. Prehrambena industrija otkrila je kako ulaboratoriju proizvesti umjetne okuse i arome. Otkriven je mononatrijev glutaminat (pojačivač okusa) koji na jeftin način hrani daje jedan više mesni okus. Takosu nastale kocke i koncentrati za juhu, juhe iz kesice, mješavine začina, gotovi umaci i sva gotova i polugotova jela.Domaći temeljac - juha od kostiju bogata hranjivih tvarima, izbačena je s našegjelovnika u zamjenu za jeftine substitute koji sadržavaju izuzetno štetnosredstvo - glutaminate.

Zaključak ove priče - nema nam druge nego uhvatiti sepregače i kuhače i vratiti domaće juhe od kostiju u naše jelovnike.

Juneći/teleći temeljac

Izaberite dijelove sa kostima: koljenicu, zglobove, rebra,dijelove od vrata i sl. Zamolite mesara da koljenicu nareže na manje dijelove,kako biste kasnije mogli lakše doći do koštane srži. Stavite kosti u lonac ipokrijte vodom. Dodajte malo octa (može i jabučni) – ovo pomaže da se mineraliizvuku iz kostiju i ostanu u juhi. Neka sve tako odstoji jedan sat. Dijelove koji na sebisadrže meso, možete u međuvremenu zapeći u pećnici na laganoj temperaturi dokne uhvate boju, ovo daje bolji okus temeljcu ali nije obavezno. Zapečenedijelove i sok koji su pustili dodajte u lonac, i dodajte povrće – mrkve, luk iceler. Zakuhajte. Na vrhu će se skupiti dosta pjene, ovo je nečistoća i trebaje ukloniti žlicom. Zatim smanjite vatru, dodajte svježi timjan i zgnječenipapar u zrnu i ostavite da kuha.

Za pravi, gusti, želatinozni temeljac, kuhajte ovo 12 iliviše sati na tihoj vatri. Prema Sally Fallon, autorici NourishingTraditions: The Cookbook that Challenges Politically Correct Nutrition and theDiet Dictocrats - i do 72 sata. Neposrednoprije završetka kuhanja, dodajte svježi peršin i prokuhajte još 10 minuta.Procijedite temeljac i ostavite da se ohladi. Odvojite meso od kostiju ispremite za kasnije za jelo. Ohlađeni temeljac se pretvara u gustu želatinu, a na vrhu jeskupljena masnoća - ovu masnoću bacite jer nema dobar okus nakon toliko sati kuhanja. Temeljac se može podijeliti u male porcije i zamrznuti pa kasnijekoristiti za kuhanje jela, za variva, umake, gulaše i juhe. Ovako kuhanitemeljac obično je jakog koncentriranog okusa pa se treba razrijediti vodom dabi ga jeli kao juhu ili u drugim jelima. Obratite pažnu da temeljac nijeposoljen već se sol normalno dodaje u jela za koja koristite temeljac.

Drugi način kuhanja juhe od kostiju je kraći, premadoktorici Campbell McBride. U juhu se dodaje sol i kuha se 3 sata, što je pomom mišljenju prekratko - ja je kuham najmanje 6 sati. S ovako kuhane juhe ne treba uklanjati masnoću. Juha se ne razrjeđujevodom već se jede ili pije direktno takva kakva jest. Može se čuvati ufrižideru do 7 dana. Osobe sa probavnim smetnjama i crijevnim bolestima trebajupiti ovu juhu više puta u toku dana. Kad procijedimo juhu vrlo je važno daodvojimo sve one masne i želatinozne dijelove oko kostiju i da izvučemo srž izkostiju, to su najzdraviji dijelovi jer osiguravaju najbolje ljekovito sredstvoza zacjeljivanje crijevne stijenke. Samo gole kosti se bacaju. Podgrijavamosamo onu količinu juhe koju ćemo upotrebiti i to nikad ne radimo u mikrovalnojpećnici jer mikrovalna pećnica uništava hranu. Važno je pojesti sve masne dijelove sa kostiju i srž iz kostiju jer je ona ljekovita. U juhu možemo dodati razmućenižumanjak ili žličicu maslaca ili kokosovog ulja, ako juha nije dovoljno masna.

Kokošji temeljac

Kokošja juha je naročito blaga za osobe sa osjetljivimcrijevima i probavnim tegobama. Upotrebite cijelu kokoš ili dijelove kokoši sakostima: vrat, leđa, prsne kosti, krila. Po mogućnosti dodajte i pileće noge.Najbolje su kokoši iz domaćeg ili organskog uzgoja. Postupak je isti kao sa junećim temeljcem, koristise isto povrće i začini ali kokoš ne treba stavljati u pećnicu da se zapeče.Sve ide direktno u hladnu vodu, sa povrćem i malo octa. Kad zakuha, uklanja sepjena i kuha se na laganoj vatri 6 – 8 sati. Kad se juha procijedi, meso seočisti od kostiju i spremi za kasnije za jelo. Ovo se meso može koristiti zarazne salate ili zapečence s povrćem, ili se može od njega napraviti pašteta.

Riblja juha

Ne koristite plavu ribu za temeljac. Osjetljive višestrukonezasićene masnoće iz plave ribe mogu oksidirati za vrijeme dugotrajnog kuhanjaa osim toga plava riba daje gorak okus juhi. Birajte bijelu ribu, zajedno sakostima i glavama koje su bogate jodom i vitaminima topivim u masti. Juhu možete kuhati od samih kostiju i glava tako da filete odvojite pa ih posebno pripremite za jelo, na neki malo atraktivniji način. Možeteprvo popržiti povrće na maslacu da omekša pa dodati kosti i preliti vodom. Ilistavite sve u hladnu vodu pa dodajte maslinovo ulje. Dodajte malo bijelog vina.Zakuhajte i uklonite pjenu. Dodajte peršin, timjan, papar i sol. Kuhajte natihoj vatri, što duže to bolje.

Ako imate osjetljiva crijeva, probavne tegobe, sindrom iritabilnog crijeva ili druge crijevnebolesti, povrće treba biti dobro raskuhano jer sirovo povrće može iritiratiosjetljiva crijeva. Izbjegavajte jako vlaknasto povrće kao kupus, celer,stabljike cvjetače i brokole, i druge dijelove koji izgledaju previševlaknasto. Povrće jedite sa dosta maslaca i nasjeckanog bijelog luka. Jeditejuhe od kostiju sa kuhanim mesom i svom pripadajućom masnoćom, dodajte žumanjakkao dodatni izvor vitamina i dobrih masnoća. Istovremeno dok koristimo juhe odkostiju koje pomažu da se izliječi crijevna stijenka, trebamo izgrađivatinormalnu crijevnu floru uz pomoć fermentiranih mlječnih proizvoda (domaćijogurt i domaći kefir) ili povrća (domaći kiseli kupus), najbolje za početaksamo sok kupusa bez povrća.

Zdrava crijevna stijenka i normalna crijevna floraosiguravaju dobru probavu a dobra probava osigurava dobro zdravlje. Najvećibroj bolesti počinje u crijevima i zato se tamo treba tražiti njihov uzrok itamo se trebaju liječiti.

Kako se konvencionalna medicina bavi prikrivanjem simptoma bolesti a ne traženjem uzroka (ili zašto je liječenje simptoma recept za katastrofu)

2012-02-22T11:49:00.001+01:00

Tijelo je jedan integrirani sustav, a ne zbirka organapodijeljenih od strane medicinskih specijalnosti. Medicina budućnosti povezujesve.

Dr Mark Hyman

Samo zato što liječite vaše simptome ne znači da ste zdravi.Ako mislite da vaš liječnik ima kontrolu nad vašim zdravstvenim problemima zatošto je prepisao lijek za njih – potpuno ste u krivu! Liječnici su vrlo dobroobučeni za liječenje simptoma bolesti, ali ne i za pronalaženje temeljnoguzroka – neravnoteže koja dovodi do bolesnog stanja. Zašto je ovo problem? Pato je kao da izvadimo baterije iz detektora dima umjesto da pokušamo pronaćigdje je požar.

Liječnici koji rade ispravno, kao npr dr Mark Hyman,zainteresirani su za sve simptome, jer su oni pokazatelji dubljih neravnoteža.Kad se pronađu i isprave te dublje neravnoteže – simptomi nestaju. Ovakavpristup se naziva funkcionalna ili integrirana medicina zato što gleda svedijelove tijela, a ne samo pojedine organe. Nažalost, veći dio konvencionalnemedicine ne radi na ovakav način.

Ako npr astmatičar također ima psorijazu, on se šaljedermatologu. Ako ima sindrom iritabilnog crijeva ili refluks, šalje segastroenterologu. I naravno ako je depresivan ili ima poteškoće skoncentracijom, šalje se ravno psihijatru. I od svakog od ovih liječnika, ondobiva ”savršen” lijek za svaki svoj problem, bez da se itko od njih upita kakosvi ovi simptomi mogu biti povezani, ili kako bi rješavanje uzroka ovihsimptoma moglo popraviti sve odjednom. I tako se na kraju pacijent tretira sanajboljim lijekovima konvencionalne medicine – ali je i dalje bolestan!

Najbolje se primjerom mogu opisati sve zamke ovakvogpristupa liječenju: U 42. godini života, Joe je vjerovao da je zdrav – bezobzira što je uzimao 4 različita lijeka za raspoloženje i psihijatrijskeprobleme, a uz sve to još i lijekove za astmu, psorijazu, refluks, sindromiritabilnog crijeva i kronično curenje nosa! No ovo je bio samo vrh ledenogbrijega. Joe je također imao 12 kilograma viška, a te kilograme je nosio nanajgorem mjestu za svoje zdravlje – oko trbuha. Osim toga je imao trigliceride5,6 (normalno je ispod 1,7).

Njegovi su problemi započeli dosta rano. Tijekom godinauzimao je mnoge antibiotike za astmu, koju je imao od djetinjstva. Kao dijeteje bio hranjen bočicom, alergičan na mlijeko i imao kolike kao beba. Kaoodrasloj osobi, stanje mu se još pogoršalo. Stalno mu je curio nos, imao ježgaravicu i dobivao često čireve na jeziku nakon konzumacije nekih namirnica.Osjećao je snažnu potrebu za šećerom, cravings, i često je osjećao slabost i imao epizode vrlo niskog šećera u krvi(hipoglikemija). Nedavno je razvio i psorijazu. Loše zdravstveno stanje bilo jeprisutno i u njegovoj obitelji: majka i rođaci imali su dijabetes tipa 2, apuno njegove rodbine imalo je refluks i čir na želucu te bolesti srca. Ipak,ovi problemi nisu bili neizbježni. Obiteljska povijest bolesti (u ovom slučajudijabetesa i bolesti srca) predstavlja predispoziciju, ali ne znači da stepredodređeni za te obiteljske bolesti.

Joeov način života zasigurno nije pomagao njegovom stanju.Prehrana mu je bila loša. Dan je započinjao sa pecivom, proteinskom pločicom ikavom. Ručak bi bio puretina u tijestu sa puno sira, čipsa i nekoliko DietCola. Večera bi bila nešto bolja ali je uvijek jeo kruh, krumpir i tjesteninu,te nešto slatko iza večere jer je osjećao snažnu želju za slatkim. Sve u svemu,obično bi popio dvije čaše vina, 3 kave i bezbroj Diet Cola. Osim svega ovoga,Joe je spavao samo 5 – 6 sati tijekom noći. Nije ni čudo da se osjećao takološe.

No, umjesto da gledaju na Joeov način život kao mogući uzroknjegovih zdravstvenih problema, liječnici su jednostavno tretirali njegovesimptome pomoću lijekova – puno lijekova. Zapravo je njegov popis lijekova biopoprilično zastrašujući za jednog mladog čovjeka u ranim 40-tim godinama.Uzimao je 4 psihijatrijske droge: jednu za depresiju (Lexapro), jednu zaporemećaj nedostatka pažnje jer se nije mogao koncentrirati (Concetra), jednuza anksioznost (Xanax) i jednu za spavanje (Ambien). Također je uzimao dvalijeka za astmu (steroid za smanjivanje upale pluća i drugi za otvaranje dišnihputeva), osim toga još i drugi steroidni inhalator za nos protiv kroničnogcurenja nosa. I naravno, njegova zbirka lijekova ne bi bila potpuna bez drugepo redu omiljene droge novog milenijuma, snažnog blokatora želučane kiseline(Protonix).

Nijedan od ovih lijekova nije bio pravo rješenje za njegoveprobleme. Joe je i dalje bio bolestan. Uzmimo na primjer lijekove protivkiseline u želucu. Konvencionalna medicina i moćne farmaceutske industrijeuvjerili su nas da milijuni ljudi trebaju blokatore kiseline da bi se nosili sasvojim simptomima žgaravice, kao da tretiramo neki mutirani soj ljudskih bićakoja odjednom proizvode previše želučane kiseline. Nitko se ne pita ima ližgaravica veze sa nečijim načinom života, prehranom, infekcijom ilineravnotežom crijevne flore, alergijom, ili nedostakom magnezija. Umjesto toga,uzrok problema se skoro nikada ne dovodi u pitanje, nego se uvijek daju droge(ili kako se one fino nazivaju – lijekovi).

Ali ne mora biti ovako! Mi nismo dizajnirani sa greškom, nakorist farmaceutske industrije. Naša su tijela u delikatnoj ravnoteži i našezdravlje ovisi o održavanju te ravnoteže. Ljudi koji trebaju lijekove nisumutirana vrsta, krivo dizajnirana, ovo su ljudi kojima su osnovni tjelesnisustavi izvan ravnoteže.

Da vidimo što je dalje bilo sa Joeom? Joe je posjetiodoktora Marka Hymana. Hymanu nije bila namjera pokušati pronaći bolji koktellijekova za sve Joeove probleme – astmu, curenje nosa, refluks, čireve najeziku, visoke trigliceride, debljinu oko trbuha, depresiju, tjeskobu, nesanicui poremećaj pozornosti. Umjesto toga, Hyman je pitao Joea razna pitanja inapravio testove s kojma je gledao temeljne sustave u tijelu koji su izvanravnoteže – njegov imunološki sustav, njegov probavni sustav, hormonalni sustavi nutritivni status.

Ovo je puno drugačiji način gledanja na zdravlje. Način kakose konvencionalna medicina danas prakticira je isto kao da pokušavamo popravitiauto slušajući zvukove umjesto da pogledamo ispod haube. I to je upravo ono očemu se funkcionalna medicina radi – o gledanju ”ispod haube”. Tako je dr Hymanotkrio da Joe ima nekoliko osnovnih problema. Kao prvo, imao je upalu ucrijevima i imao je parazite. Ovo je dovelo do osjetljivosti na pšenicu i raž(gluten). Također je imao i gen za celijakiju (HLA DQ8). Zbog svih antibiotikakoje je godinama uzimao, u crijevima su mu se razmnožile kvasne gljivice.

Joe je također imao inzulinsku rezistenciju i metaboličkisindrom. Trigliceridi su mu bili jako visoki, ukupni kolesterol visok azaštitni ”dobri” HDL vrlo nizak. Još je imao i visok šećer u krvi i masnu jetruzbog jedenja previše šećera i ugljikohidrata, što je pak dovodilo dohipoglikemije i umora. Dr Hyman je također pronašao da Joe ima neke genetskeneravnoteže što je povećalo njegovu potebu za vitaminom B12 i folnom kiselinom(oba vitamina vrlo važna za kontrolu raspoloženja i kardiovaskularnog rizika).I uzorak krvi potvrdio je nedostatak ovih vitamina.

Joe je još imao i vrlo nisku razinu vitamina D što jepovezano sa depresijom i oslabljenim imunitetom. Zatim je imao vrlo niskurazinu kroma koja je povezana sa inzulinskom rezistencijom i dijabetesom. I nakoncu, omega 3 masnoće su bile vrlo niske a one su potrebne za održavanjedobrog kolesterola i šećera u krvi i kao zaštita protiv dijabetesa.

Pa kako je onda dr Hyman pomogao Joeu? Ne tretirajući svakipojedini simptom, nego vraćajući ravnotežu natrag u njegov život. Prvo mu jepomogao da poboljša svoju prehranu uklanjanjem rafiniranih ugljikohidrata išećera i dodavanjem više omege 3 i vlakana u prehranu. Zatim je isključiogluten i mlječne proizvode koji su Joeu izazivali upalna stanja u crijevima.Izbacio je kavu i alkohol. Joe je počeo trenirati i spavati više sati tijekomnoći. Počeo je uzimati multivitaminski preparat, riblje ulje i probiotike(zdrave crijevne bakterije). Dr Hyman je tretirao Joea sa visokim dozama B12 ifolne kiseline kako bi zadovoljio njegovu genetsku potrebu za ovim vitaminima.Također mu je dao visoke doze D vitamina kako bi se razine ovog vitamina doveleu normalu. Na koncu je dr Hyman tretirao parazite i kvasne gljivice kod Joea uzpomoć kratkorajnih lijekova.

Dr Hyman je ponovo vidio Joea nakon tri mjesea. U ovomkratkom vremenu Joe je izgubio 12 kilograma, trigliceridi su se sa vrtoglavovisoke vrijednosti spustili na normalnu vrijednost, ukupni kolesteol se snizio.Status B12 i folne kiseline vratili su se na normalu. Visoki šećer u krvispustio se na normalu, također i razine inzulina. Testovi jetre pokazali su daJoe više nema masnu jetru.

Joe više nije trebao lijekove za refluks ni za astmu. Tisimptomi su nestali. Joe je, na svoju ruku bez dogovora sa Hymanom, takođerprestao sa uzimanjem sve 4 psihijatrijske droge jer je spavao bolje i više nijeosjećao anksioznost ni depresiju, a više nije imao niti problema sa pažnjom ikoncentracijom.

Samo gledajući ”ispod haube” dr Hyman je pronašaoneravnoteže koje je bio u stanju popraviti. Umjesto da se Joeovi problemitretiraju sa još više lijekova, Joe se uspio riješiti svih tih droga i konačnoozdraviti. Joe nije jedini primjer ovakvog pristupa zdravlju – ovakvih je primjerasve više. Funkcionalna medicina spremna je da preuzme liječničke ordinacije.Ljudima se može pomoći otkrivajući uzroke njihovih problema.

Kao što se vidi iz ovog primjera, astma ili refluks nisunepovratni problemi, a mogu biti posljedica osjetljivosti na hranu kao što sugluten i mlječni prozivodi, ili neravnoteže u probavnom sustavu sa parazitima ikvascima, ili loše prehrane sa previše ugljikohidrata. Depresija nijeuzrokovana nedostatkom Prozaca, ali može biti povezana sa ključnim nutricionističkimčimbenicima kao što je šećer, te nedostatak važnih nutrijenata kao što suvitamin B12, folna kiselina, vitamin D i omega 3 masti.

Dakle, kada imamo bilo koju kroničnu bolest, ili cijelulistu zdravstvenih problema, možemo pokušati pronaći njihove uzroke pratećislijedeće smjernice:

Imajte ne umu da je prehrana najmoćnija stvar koja možestvoriti ili izlječiti bolesti.
Ako ste depresivni ili anksiozni, sjetite se da to nije zbognedostatka Prozaca ili Valiuma, već da može biti povezano sa raznim uzrocimakao što su nedostatak vitamina, nedostatak esencijalnih masti, previše šećeraili stimulansa u vašoj prehrani.
Isprobajte detoksifikaciju tijela tako da jedete prirodnucjelovitu hranu i izbacite kofein, šećer, alkohol, industrijske prerađevine,gluten i mlječne proizvode – pratite koliko vaših zdravstvenih problema ćenestati.
Uzmite mulivitaminski preparat i riblje ulje, kalcij,magnezij i vitamin D – prava količina ovih hranjivih tvari može riješiti mnogeprobleme.
Ako ne bude bolje, potražite pomoć – možda trebate nekogatko zna pogledati ”ispod haube”.
Potražite liječnika koji prakticira funkcionalnu iliintegriranu medicinu.

Radeći na ovakav način, liječnik može svjedočiti o nevjerojatnim transformacijama kod pacijenata jednostavno izbacujući ono što ihčini bolesnima i dajući im ono što im treba da se vrate u ravnotežu. I samimožete isprobati ovakav pristup slijedeći gornje savjete. To je upravo takojednostavno kako zvuči jer sposobnost našeg tijela za samoiscjeljenje radi sveostalo.

Da li ste doživjeli neke velike promjene u svom zdravljujednostavno mijenjajući stil života? Da li vam je promjena prehrane, tjelesneaktivnost ili navike spavanja pomogla za rješavanje nekih tegoba? Ili stefrustrirani svim tim lijekovima koje vam je liječnik prepisao? Da li ste bili ustanju prekinuti sa nekim lijekovima koji su samo prikrivali simptome tako štoste pronašli osnovni uzrok problema? Podijelite svoja iskustva sa drugima,pišite u komentarima.

Izvor: Why Treating Your Symptoms is a Recipe for Disaster

Pogledajte: Dr Mark Hyman na TEDMED konferenciji 2010

Pročitajte: Znanost u službi industrije
Nuspojava: smrt (ispovijedi farmaceutskog insidera)

Intervju za sarajevski Start 07.02.2012.

2012-02-10T22:47:00.000+01:00

Anticandida dijeta i bezglutenska prehrana - iskustvo

2012-02-06T11:57:00.000+01:00

Nedavno sam primila pismo jedne čitateljice koja opisuje svoje iskustvo sa anticandida dijetom, te kako je otkrila da ne podnosi gluten:

Draga Anita!

Obzirom da sam se cijeli život mučila s raznim (na svu srećuna previše ozbiljnim) zdravstvenim tegobama, logično je bilo da počnem čitati itražiti rješenje i na Internetu, osim kod liječnika koji prema mom iskustvu neističu dovoljno jasno i ne uvažavaju vrijednost prehrane.

No, prije 4 godine sam prema preporuci ginekologice otišlana anti candida dijetu i nakon početnih reakcija koje su bile vrlo snažne, alina svu sreću i kratkotrajne (glavobolja, na 2 sata iz čista mira temperaturaoko 38, pa opet sve dobro itd...) po prvi puta u životu sam se osjećala (ali iizgledala) - genijalno.

Anti candida dijeta koju su mi preporučili nije smjelasadržavati puno žitarica, nego samo malo, minimalno tzv "stiropora"bez glutena, onih iz DM-a...i ja sam ih jela zaista minimalno uz napomenu liječniceda je za zdravlje bitno jesti jako puno svježeg povrća, naročito zelenihlisnatih salata. Bila sam ugodno iznenađena kada mi je moja ginekologica istaknulavažnost zdrave prehrane za razliku od svih prethodnih liječnika koji su miuvijek govorili da prehrana nije važna!!?!??!?

No, kako to već obično biva - nakon cca 6 mjeseci rodbina,prijatelji, ali i liječnici su me počeli uvjeravati da "to tako na dugestaze ne ide" te da moram jesti ugljikohidrate iako mi je krvna slika bila- savršena!

Ubrzo je tada moja savršena linija nestala, no iako nitisada nisam loša s kilažom (koja ionako nikada nije bila moj veći problem)nestao je i taj visoki nivo moje osobne energije, fizičke snage i jednog općegosjećaja zadovoljstva i psihičke smirenosti a naravno smanjio se i brojkomplimenata koje sam dobivala u odnosu na vrijeme kada nisam konzumirala šećer,gluten, laktozu - tada kada je je moj unos UH iznosio od 0 - 50 grama UH dnevno sbeskonačnom količinom maslinovog i bučinog ulja - intuitivno.

Ono na čemu Vam se želim zahvaliti je da je Vaš blog pomogaomeni, ali i članovima moje obitelji da prihvate moj način prehrane te ste injima podigli svijest o štetnosti konzumiranja pšenice.

Mene ste potaknuli da i sama provjerim svoju toleranciju nagluten - te sam na testu u Centru za celijakiju na probirnom testu ispalapozitivna, a na laboratorijskim testovima mi je sve OK (uključujući IGa) osimIGE koji mi iznosi 154, a normalna vrijednost je >100. Sada sam u dogovoru sliječnikom specijalistom na prehrani bez glutena i zapisivanju simptoma, zbogdijagnosticiranja da li celijakije dali alergije na gluten, još niti on ne znasigurno. Moja bezglutenska dijeta je zapravo LCHF, te se dobar osjećajentuzijazma i poleta vraća :).

Brine me jedino da me zbog dijagnostike ne stavena glutensko opterećenje i za sada mi se čini da neću pristati na to (ako gazatraže) - upravo zbog zdravog razuma i krvnih testova koji ukazuju da mojimuni sustav reagira na gluten, a s druge strane na to koliko mi bude loše kadagluten slučajno pojedem. To se od izbacivanja glutena iz prehrane dogodilo 3puta i simptomi su mi bili trenutni svrbež cijelog tijela, 2 od 3 puta osip,urtikarija, 15-tak minuta nakon toga bi me počelo smetati svijetlo i buka,imala bi osjećaj da ću iskočiti iz kože, te sat - dva kasnije bol u želucu acca 4-5 sati kasnije napuhanost i vjetrovi.... iduće jutro bi mi oči bilemutne, kao da sam bolesna a za cca 24 sata bi mi postalo OK.... Uopće neželim niti pomisliti što je moje tijelo moralo trpiti dok sam"normalno" jela...

Jučer smo nabavili i knjigu Life without bread - te jošjednom Vam hvala i na blogu i na preporukama literature - jer meni ste dalimene natrag, u punoj snazi i formi i sa smješkom na licu - Vaš blog me ohrabrioda se hranim na način na koji meni i mome tijelu paše.

Lijepi pozdrav i uspješan nastavak rada i sve najbolje i uprivatnom životu,

Sanja

Pročitajte nadopunjeni tekst o anticandida dijeti: Gljivica candida - pošast modernog doba

Problemi s glutenom: Osjetljivost na gluten iz žitarica - učestalija nego što smo mislili

Nepodnošljivost glutena - uzrok mnogih kroničnih bolesti

Prehrana djece

2012-01-26T11:13:00.000+01:00

Za svako novorođenče prva je hrana majčino mlijeko i kao takvo sigurno daje najbolji mogući start u životu. Sa svom modernom tehnologijom industrija ne može ni blizu proizvesti nešto tako dobro. Majčino je mlijeko uvijek spremno i djetetu na raspolaganju kad god mu treba, sigurno spakovano, pravilne temperature i optimalnog sastava. 8% kalorija u majčinom mlijeku su proteini što je dovoljno da dijete naraste 50% svoje dužine prvu godinu života (sa 50 cm na 75 cm). Mlijeko sadrži punovrijedne proteine kakve nalazimo samo u hrani životinjskog porijekla, što omogućava visok sadržaj životno važnih aminokiselina od kojih se proteini sastoje.

36% kalorija u majčinom mlijeku sačinjavaju ugljikohidrati tj mliječni šećer. Ova količina ugljikohidrata potrebna je da bi dijete utrostručilo svoju težinu u toke prve godine života (od u prosjeku 3,3 kg na ca 10 kg). Naveći udio kalorija u majčinom mlijeku, točnije 56%, sačinjavaju masnoće koje su potrebne da bi se djetetov mozak mogao normalno razvijati jer se ljudski mozak većim dijelom sastoji upravo od masnoća. Osim toga mlijeko sadrži sve vitamine i minerale koji djetetu trebaju. Jedino što mlijeku vjerojatno nedostaje su dovoljne količine D-vitamina zbog nedovoljnog izlaganja suncu pa se zato malim bebama preporučuje dodatak D-vitamina, najbolje iz ribljeg ulja.

90% majčinog mlijeka je voda, pa se ni po najvećim vrućinama dojenom djetetu ne treba posebno nadodavati tekućina. Priroda je mislila na sve i mi je ne trebamo popravljati. Majčino mlijeko je optimalna hrana za djetetovu prvu godinu života ali tada nastupa veliko pitanje: Što će dijete jesti kad se dojenje završi? (Dojenje se naravno ne treba prekinuti sa godinu dana, ali do tada smo već uveli i drugu hranu). Idealno bi bilo da dijete nastavi jesti isti sastav hranjivih tvari kakve je dobivalo u majčinom mlijeku, znači ca 10% proteina, 35% ugljikohidrata i 55% masnoće. Ovo je idealan sastav prehrane za djecu koja rastu i razvijaju se. Mi odrasli ne trebamo ovoliko ugljikohidrata jer više ne rastemo u visinu a nema potrebe ni da "rastemo u širinu”, ali trebamo nešto više proteina (ca 15%) radi održavanja mišićne mase i drugih važnih funkcija u tijelu gdje su potrebni proteini.

Međutim važeće prehrambene smjernice kažu da svi trebamo uzimati 50-60% potrebnih kalorija iz ugljikohidrata te najviše 30% iz masnoće, od čega samo 10% iz zasićenih masnoća. Kako već znamo, ove smjernice su dovele do epidemije debljine u zapadnim zemljama, a istovremeno i do neuhranjenosti jer je hrana bogata ugljikohidratima (šećer i škrob) izuzetno siromašna hranjivim tvarima i sprečava njihovo iskorištavanje. Način prehrane koji se bazira na žitaricama i krumpiru a ograničava masnoće dovodi i do nedostatka masnoće u tijelu. Ljudi su od pamtivjeka najviše cijenili upravo masnoću životinjskog porijekla, koja se sastoji od otprilike polovice zasićenih i polovice jednostruko nezasićenih masnih kiselina, te malom procentu (oko 2%) višestruko nezasićenih masnih kiselina (omege 3). Upravo ovakav sastav masnoća trebaju naše stanične membrane (opne koje drže tjelesne stanice na okupu) da bi normalno obavljale svoje važne funkcije. Prehrana kakva nam se od medicinskih autoriteta savjetuje - bogata žitaricama, biljnim uljima i margarinom - sadrži preveliki udio višestruko nezasićenih masnoća koje lako oksidiraju i pridonose stvaranju upalnih procesa i raznih bolesnih stanja.

Često se može vidjeti kao djeca ližu maslac sa kruha a kruh bacaju, ili da jedu maslac direktno sa žlicom iz pakovanja. Ovo je znak akutnog nedostataka masnoće. Danski sendvič sadrži 20% kruha i 80% sadržaja na kruhu. Švedski sendvič sadrzi 80% kruha i 20% sadržaja na kruhu (pošto švedska služba za prehrambene namirnice plaćena od instituta za kruh preporučuje da se dnevno treba pojesti 6-8 šnita kruha!) Zato u Švedskoj imamo rastući broj djece sa prekomjernom tjelesnom težinom. Mršavijoj djeci se može dati više ugljikohidrata da se malo popune, dok djeci sa prekomjernom tjelesnom težinom nema potrebe davati previše hrane bogate ugljikohidratima.

Osnovu prirodne i zdrave prehrane za djecu treba sačinjavati prava izvorna hrana: jaja, maslac, riba i meso pripremani sa prirodnim masnoćama (maslac, svinjska mast, hladno prešano kokosovo i maslinovo ulje), povrće i voće, te punomasni mliječni proizvodi (vrhnje, kefir, jogurt, sir) i pravo mlijeko. Iz ovih namirnica dijete će dobiti sve potrebne hranjive tvari koje treba za normalan rast i razvoj i dobar imunitet. Žitarice i druga hrana bogata škrobom daje samo prazne kalorije/energiju i treba sačinjavati nadopunu prehrane a ne njezinu bazu. Idealno je birati namirnice iz organskog ili domaćeg uzgoja jer takva hrana sadrži optimalan sastav hranjivih tvari. Najbolje je izbjegavati industrijske prerađevine (hrenovke, salame, pahuljice, musli, peciva i sl) i brzu hranu (McDonald's i slično) jer su nutritivno osiromašene i sadrže brojne umjetne dodatke i štetne kemikalije. Žitarice se trebaju pravilno pripremati da bi bile manje štetne a upotreba šećera svesti na minimum. Umjesto kupovnih slatkiša i grickalica koji su puni štetnih kemikalija djeci se mogu dati orasi, bademi i drugi orašasti plodovi, popržene i malo posoljene bučine i suncokretove sjemenke, pokoja kockica tamne čokolade i naravno voće koje je slatkiš iz prirode. Djeci se može napraviti ukusni domaći "voćni jogurt" od kefira ili jogurta, žumanjaka i voća. Uglavnom, najpametnije je uzeti pregaču i kuhaču i pripremati domaća kuhana jela za cijelu obitelj.

Povezani tekst: Masna hrana je prirodna i zdrava!

Recepti za djecu:

Zdrav dorucak za djecu

Najbolji sladoled od cokolade

Kruh sa ljesnjacima i grozdjicama

Weston A. Price Foundation u Hrvatskoj!

2012-01-20T10:59:00.000+01:00

Zaklada Weston A. Price Foundation je neprofitna dobrotvornaustanova izuzeta od plaćanja poreza utemeljena 1999. radi širenja rezultataistraživanja pionira nutricionizma dra Westona Pricea čije su studije izoliranihneindustrijaliziranih naroda postavile parametre ljudskog zdravlja i odredileoptimalne značajke ljudske prehrane.

Zaklada je posvećena vraćanju nutritivno bogatih namirnica uameričku prehranu putem edukacije, istraživanja i aktivizma a podržava i niz pokretakoji doprinose ovom cilju uključujući točne savjete o prehrani, organskom ibiodinamičkom uzgoju, ispaši stoke, farmama potpomognutim od zajednice,iskrenom i informativnom označavanju hrane, pripremljenom roditeljstvu injegujućim terapijama. Konkretni ciljevi uključuju uspostavu univerzalnogpristupa čistom, higijenski ispitanom sirovom mlijeku putem Kampanje za pravomlijeko (Real milk) te zabranu uporabe dječje hrane od soje putemprojekta Upozorenje o soji (Soy Alert!)

Zaklada će se zalagati za osnivanje laboratorija radiispitivanja sadržaja hranjivih tvari u namirnicama, osobito maslacuproizvedenom pod različitim uvjetima; za provođenje istraživanja Faktora X,kojega je otkrio dr. Price; te će nastojati ustanoviti kakvi su učincitradicionalnih metoda pripreme na sadržaj nutrijenata i njihovu dostupnost izcjelovitih namirnica.

Odnedavno Weston A. Price Zaklada ima svoje predstavništvo iu Hrvatskoj! Stvari se ipak kreću na bolje! Zastarjeli mitovi o tome kako jeprirodna masnoća štetna a ugljikohidrati zdravi i neophodni polako se alisigurno ruše. Sada i građani naše male zemlje imaju priliku da se sami educirajupo pitanjima zdrave prehrane. Dosta je bilo ispiranja mozga ”političkikorektnim” prehrambenih smjernicama, vrijeme je da saznamo pravu istinu o hrani.

Čitajte i uživajte!

WESTON A. PRICE FOUNDATION HRVATSKA

Njegovo veličanstvo - maslac

2012-01-10T13:02:00.005+01:00

Mnoge kulture širom svijeta tisućljećima su cijenile maslac. Osim što je božanstvenog okusa i može se koristiti uz svako jelo i za pripremu svih jela, maslac ima brojna zaštitna svojstva za naše zdravlje. Istraživanja tradicionalnih grupa naroda otkrivaju nam da je maslac često bio osnovna namirnica mnogih iznimno zdravih naroda. U izoliranim švicarskim alpskim selima tako su npr. postavljali zdjelu maslaca u crkvu, u njemu bi upalili fitilj i ostavili ga da gori kao znak božanstva u maslacu. Arapski su narodi također cijenili maslac, posebice onaj duboke žuto-narančaste boje dobiven od životinja koje su pasle po zelenim livadama u proljeće i jesen. Američka narodna predaja svjedoči kako su djeca podignuta na maslacu bila robusna i čvrsta, dok su djeca koja su pila obrano mlijeko bila blijeda i slabašna.

Maslac i srčana oboljenja

Početkom prošlog stoljeća srčane su bolesti bile rijetkost, a onda je polovicom 20-tog stoljeća incidencija srčanih bolesti počela strmoglavo rasti. U istom razdoblju potrošnja maslaca je drastično opala zbog kampanje protiv zasićenih masnoća koja se od 60-tih godina naovamo provodila u zapadnim zemljama. Medicinski autoriteti naučili su nas da je maslac opasan za srce i da ga, kao i druge prirodne masnoće životinjskog porijekla, trebamo izbjegavati. Tada je jeftini substitut – margarin – postao općeprihvaćen kao «bolji».

Srećom moderno istraživanje došlo je do najnovijih saznanja prema kojima zasićene masnoće životinjskog porijekla, poput maslaca, nemaju nikakve veze sa srčano-žilnim i drugim oboljenjima. Štoviše, dokazano je da maslac sadrži mnoge hranjive tvari koje nas od tih bolesti čak i štite. Prva je vitamin A koji je potreban za zdravlje štitnjače i nadbubežnih žlijezda, koje igraju ulogu u održavanju pravilnog funkcioniranja srca i krvožilnog sustava. Abnormalnosti srca i većih krvnih žila javljaju se u djece čije majke imaju nedostatak vitamina A. Maslac sadrži lecitin, tvar koja pomaže u pravilnoj asimilaciji i metabolizmu kolesterola i drugih komponenti masnoća. Također sadrži niz antioksidanata koji nas štite od određene vrste slobodnih radikala koji oslabljuju arterije. Vitamin A i vitamin E, kao i selen, iz maslaca igraju snažnu antioksidacijsku ulogu.

Maslac je dobar izvor kolesterola. Kolesterol je, kao i zasićene masnoće, neosnovano optužen kao opasan, a zapravo ima brojne zaštitne funkcije u tijelu. Kolesterol između ostalog ima moćno antioksidacijsko djelovanje protiv štetnih slobodnih radikala, koje unosimo kroz oštećene i užegnute masnoće iz margarina i drugih industrijskih proizvoda koji sadrže hidrogenizirane masnoće. Istraživanje Medical Research Councila pokazalo je da ljudi koji jedu pravi maslac imaju upola manji rizik od razvijanja srčanih bolesti, nego ljudi koji umjesto maslaca biraju margarin.

Maslac i rak

Često nam se neke (općeprihvaćene) tvrdnje tumače kao rezultati istraživanja koje ustvari nitko ne preispituje. Tako su i istraživanja iz 1940-tih ukazivala da povećani unos zasićenih masnoća izaziva rak. Ono što nam je tisak zaboravio istaknuti je činjenica da "zasićene masnoće" u ovim istraživanjima nisu bile prirodne zasićene masnoće već djelomično hidrogenizirane ili očvrsnute masnoće u industrijskim proizvodima kojih u maslacu nema. Znanstvenici su tvrdili da nema razlike između prirodnih zasićenih masnoća u maslacu i kemijski stvrdnutih masnoća u zamjenskim proizvodima. Danas je moderna nauka međutim pokazala da maslac, upravo suprotno od zastarjelog vjerovanja, ima snažna antikancerogena svojstva. Maslac je bogat kratkim i srednjim lancima masnih kiselina koje imaju snažne učinke protiv tumora. Maslac također sadrži CLA (konjugiranu linolensku kiselinu) koja pruža izvrsnu zaštitu protiv raka i koja je osim toga i snažan antioksidant te jača imunološki sustav. Sadržaj CLA je međutim 3 do 5 puta veći u maslacu onih životinja koje pasu travu, nego u maslacu životinja koje se hrane žitaricama. Vitamin A te antioksidanti u maslacu – vitamin E, selen i kolesterol – štite protiv raka kao i protiv srčanih bolesti.

Maslac i imunološki sustav

Maslac jača imunološki sistem, a za to je zaslužan vitamin A, kao i kratki i srednji lanci masnih kiselina. Za razliku od njega, hidrogenizirane masnoće i višak dugolančanih masnih kiselina u višestruko nezasićenim uljima imaju štetan učinak na imunološki sistem.

Maslac i artritis

Wulzen faktor (anti-stiffness factor), tzv. faktor protiv ukočenosti, jedinstvena je komponenta u maslacu. Nizozemski naučnik Wulzen otkrio je da ovaj faktor štiti od kalcifikacije u zglobovima, degenerativnog artritisa, kao i od stvrdnjavanja arterija. Nažalost, ova vitalna supstanca uništava se pasterizacijom i nalazi se samo u svježem nepasteriziranom mlijeku i maslacu.

Maslac i osteoporoza

Vitamini A i D koje nalazimo u maslacu esencijalni su za pravilnu apsorpciju kalcija i stoga neophodni za jake kosti i zube. Pošast osteoporoze u zemljama gdje se pije puno mlijeka posljedica je toga što ljudi biraju obrano mlijeko s manje mliječne masti vjerujući da je to bolje za njihovo zdravlje. Činjenica je da se kalcij iz mlijeka ne može iskoristiti bez masti i vitamina topivih u mastima. Maslac ima također antikariogeni učinak, tj. štiti zube od propadanja.

Maslac i štitna žlijezda

Maslac je dobar izvor joda u takvom obliku koji se dobro apsorbira. Zato maslac sprečava gušavost u planinskim područjima u kojima nisu dostupni morski plodovi. Osim toga, vitamin A iz maslaca neophodan je za pravilno funkcioniranje štitne žlijezde.

Maslac i gastrointestinalno zdravlje

Mlječna mast sadrži glikosfingolipide, specijalnu kategoriju masnih kiselina koja štite od gastrointestinalnih infekcija, osobito u vrlo mladih i starijih osoba. Iz tog razloga djeca koja piju obrano mlijeko imaju proljev u tri do pet puta većoj mjeri nego djeca koja piju punomasno mlijeko. Kolesterol u mliječnoj masti promiče zdravlje crijevne stijenke i štiti od karcinoma kolona. Kratki i srednji lanci masnih kiselina štite od patogena i imaju jaki antigljivični učinak, zato maslac igra važnu ulogu u liječenju Candide.

Maslac za rast i razvoj

Mnogi čimbenici u maslacu osiguravaju optimalan rast djece. Glavni među njima je vitamin A. Djeca koja su kao bebe u majčinoj utrobi bile lišene dovoljne količine vitamina A često imaju uska lica i koštanu strukturu, mala nepca i zbijene zube. Ozbiljni nedostatak vitamina A dovodi do sljepoće, skeletnih problema i drugih urođenih malformacija. Djeca koja su od začeća imala dovoljne količine A vitamina imaju lijepo razvijene široke kosti lica, snažne i zdrave zube i odličnu koštanu strukturu. Vitamin A također ima značajnu ulogu u razvoju spolnih obilježja.

Faktor X, kojeg je otkrio doktor Weston Price, i za kojeg se danas vjeruje da je to vitamin K2, neophodan je za optimalan rast. Prisutan je samo u mliječnoj masti krava sa zelenih pašnjaka. Kolesterol koji se nalazi u maslacu igra važnu ulogu u razvoju mozga i živčanog sustava. Majčino mlijeko puno je kolesterola i sadrži preko 50% kalorija iz mliječne masti. Prehrana s niskim udjelom masnoće povezuje se sa slabim napredovanjem djece, a ipak se takva prehrana preporučuje mladima! Za optimalan rast i razvoj djeci trebaju upravo mnoge tvari koje se nalaze u maslacu i drugim životinjskim masnoćama.

Maslac i debljanje

Ideja da maslac uzrokuje debljanje tužna je zabluda. Kratki i srednji lanci masnih kiselina ne pohranjuju se u masnom tkivu već se koriste za brzu energiju. Masno tkivo kod ljudi uglavnom se sastoji od dužih lanaca masnih kiselina koje dolaze iz višestruko nezasićenih ulja, a također se stvaraju iz ugljikohidrata. Budući da je maslac bogat hranjivim tvarima on daje dobar osjećaj sitosti, za razliku od nutritivno siromašnih prerađevina i umjetnih tvorevina kao što je margarin, koje tijelu ne daju što tijelo treba pa tako izazivaju glad i potrebu za prejedanjem.

USA je, kao što je poznato, zemlja light proizvoda. Rezultat nacionalnog straha od masnoće epidemija je debljine u toj zemlji. Dvije trećine svih Amerikanaca pati od pretilosti ili prekomjerne tjelesne težine. Slična situacija, iako u blažoj formi, mogla se do nedavno pratiti i u Švedskoj. Od 1980-tih godina otkada je krenula agresivna kampanja za light proizvode i otkada je potrošnja maslaca pala za skoro 60%, pretilost i prekomjerna tjelesna težina povećala se za 50% (s 30% na 45% ukupnog stanovništva). Međutim, kako je Švedska napredna zemlja otvorenog uma, Šveđani su se puno prije Amerikanaca osvijestili i shvatili da masnoća nema veze sa debljinom, tj. ima, ali u obrnutoj proporciji. Od 2005. godine potrošnja maslaca je ponovo porasla za 15%, svaki četvrti Šveđanin jede prema LCHF principu (Low Carb High Fat = manje ugljikohidrata, više masnoće) i rezultat je da se tendencija povećanja broja pretilih zaustavila.

Maslac ili margarin

Više nije tajna da su margarin i hidrogenizirane masnoće iz keksa, kolača, peciva i drugih industrijskih proizvoda, glavni uzrok pošasti raka i srčano-žilnih bolesti. Ali mainstream i dalje ocrnjava maslac i preporučuje margarin kao zdraviju alternativu. Navodno margarin više ne sadrži hidrogenizirana masnoće, ali ipak se sastoji od visoko procesiranih užegnutih biljnih ulja, izolata sojinog proteina i mnoštva kemikalija. Tko ima koristi od propagande protiv maslaca? Lista je duga i uključuje ortodoksnu medicinu, bolnice, farmaceutsku i prehrambenu industriju, te agrobiznis. Sve što donosi najveći profit kao soja, kukuruz i slične monokulture, agresivno se propagira kao zdrava hrana.

Maslac i obiteljsko gospodarstvo

Narod koji troši maslac je narod koji održava obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Ako bismo bili voljni platiti dobru cijenu za visokokvalitetni maslac i vrhnje, od krava uzgajanih na prirodnim zelenim pašnjacima, tada bi i svaki vlasnik manjeg ili srednjeg gospodarstva mogao imati koristi od posjedovanja boljih pasmina krava, npr. Jersey, koje daju ekstra masno mlijeko. Kako bi im osigurao zelenu ispašu, on bi naravno trebao rotirati usjeve, ostavljajući različite dijelove farme za krave da pasu istovremeno pružajući zemlji koristan odmor i visokokvalitetno gnojivo. Polja koja se obrađuju na ovaj način daju vrlo kvalitetno povrće i žitarice u kasnijim sezonama bez dodavanja dušičnih gnojiva i s minimalnom upotrebom pesticida. Kokoši koje trče po dvorištu i kljucaju crviće daju jaja vrhunske prehrambene kvalitete, koja obiluju vitaminom A i korisnim masnoćama. Želimo li obnoviti prosperitetno gospodarstvo i dobru tradiciju, kupovat ćemo organski maslac, vrhnje, punomasno mlijeko, punomasni jogurt i jaja koja nisu iz objekata zatvorenog tipa. To će proizvođaču donijeti dobru i poštenu dobit, a nama potrošačima osigurat će nutritivno bogate visokokvalitetne prehrambene namirnice.

Izvor: WAPF

Maslo (pročišćeni maslac, ghee)

Veliki broj ljudi imaju alergiju ili netoleranciju na mliječne proizvode. Ono što kod njih izaziva alergiju, mliječni je protein kazein iz pasteriziranog mlijeka, a netolerancija se ustvari odnosi na mliječni šećer laktozu, što znači da takvoj osobi nedostaje enzim laktaza pomoću kojeg se razgrađuje mliječni šećer laktoza. Maslac sadrži 80% mliječne masti, ali i manji postotak mliječnog proteina i mliječnog šećera. Ako napravimo maslo, uklanjamo protein i laktozu i ostaje nam samo 100 % čista mliječna mast. Maslo je tekuće kao ulje i može se čuvati u hladnjaku ili na sobnoj temperaturi. Ima dugu trajnost i stabilna je masnoća koja prilikom prženja dobro podnosi visoke temperature.

Postupak:

Kilogram maslaca rastopite u posudi na laganoj temperaturi. Ostavite ga da lagano kuha (struji) oko 20 minuta, na najnižoj temperaturi i bez miješanja. Uklonite bijelu pjenu koja se taloži na rubovima posude, to je mliječni protein. Zatim maslo ostavite 15 minuta da se hladi, bez da ga dirate ili mičete posudu. Za to vrijeme ostatak proteina past će na dno posude. Pažljivo izlijte maslo u drugu posudu bez taloga. Eventualno ga možete procijediti kroz filter za kavu. Maslo izlijte u staklenku i koristite ga za kuhanje po potrebi. Ako je sasvim prozirno, tada znate da ste uspjeli.

Sirovojelstvo i da li je čovjek biljojed ili voćojed?

2012-01-08T21:43:00.000+01:00

Nedavno sam dobila slijedeće pitanje/komentar:

Naišavši na istine-i-laži-o-hrani, shvatio sam da je ipak došlo do toga da netko malo dublje razmišlja o činjenici da smo mi ono što jedemo i da je hrana osnovni faktor koji određuje naše zdravlje i duševno stanje, "vijek trajanja", ponašanje i sve ostalo. "Tko ne poznaje hranu, taj ne može niti liječiti", ili "NEKA TI HRANA BUDE LIJEK, A LIJEK NEKA TI BUDE HRANA". To je još tako davno izjavio Hipokrat, međutim, ljudi su činili sve da to zaborave.

Teorija o živoj i mrtvoj hrani je ispravna, jedino se treba pozabaviti činjenicom da je čovjek svojim probavnim sistemom i traktom od Boga (?) ili svojim postankom predodređen da bude biljojed, sa težištem na voću i orašastim plodovima. Nema kandže, nema očnjake, nema enzime za prehranjivanje mesom i mlijekom (bio bi jedini sisavac koji nakon doba kad prestaje sisati i dalje koristi mlijeko majke druge vrste koje svojim sastavom nije ni približno stvoreno za čovjeka). Također čovjek je jedina "životinja" koja termički obrađuje hranu i začinima popravlja njen loš okus koji mu termička obrada pridodaje. Dakle, po svojoj konstituciji, čovjek je gotovo 100% frutarijanac (frugivor) ili- voćojed.Volio bih sa Vama prodiskutirati ovaj moj stav.

Evo mog odgovora:

Vi ste kao i mnogi ljudi na dobrom tragu - sirova hrana jest najzdravija hrana. Zbog svojih netaknutih vitamina, minerala, antioksidanata, probiotičkih bakterija i možda najvažnije - enzima. Većina ovih važnih hranjivih sastojaka se uništavaju zagrijavanjem i zbog toga zdrava prehrana treba sadržavati jedan dio sirovih namirnica.

Iako je krenuo dobrim tragom, pokret sirovojelstva je zbog agresivne vegetarijanske propagande zastranio na stramputicu, pa se pretvorio u pokret jedenja voća i povrća. Međutim sirova hrana nije samo sirovo voće, povrće i orašasti plodovi, sirova hrana su i sve one druge namirnice koje su prirodna čovjekova hrana i koje sadrže puno vrijednije sastojke u sirovom stanju nego samo voće i povrće.

sirovo mlijeko (nepasterizirano) i proizvodi od sirovog mlijeka, kao kefir, vrhnje i maslac pašnih životinja
sirova jaja, naročito žumanjci
hladno prešano maslinovo ulje
hladno prešano kokosovo ulje
sirova riba i plodovi mora, kao škampi, kozice, ili jela kao carpaccio
sirovo meso kao npr tartar biftek
sušeno meso
slana srdela
orašasti plodovi i sjemenke
i na kraju sirovo povrće
sirovo voće baš i nije neki izbor jer je većina današnjeg voća manipulirana i sadrži previše šećera. bobičasto voće je bolji izbor

Čovjek nikako nije biljojed. Čovjek je svejed s tom razlikom da kao svejed može preživjeti i zadržati izvrsno zdravlje samo na hrani životinjskog porijekla, dok vrlo teško može sačuvati zdravlje samo na hrani biljnoj porijekla. Previše je toga što nedostaje.

Osim vitamina, minerala i antioksidanata koje nalazimo u voću i povrću, čovjek treba i građevinski materijal za svoje tijelo a to su proteini i masnoće. Ugljikohidrati (šećer i škrob) nisu esencijalni, njih ne trebamo, ali proteini i masnoće su esencijalni što znači da ih moramo unositi hranom. U biljnoj hrani nema visokovrijednih proteina koji sadrže sve aminokiseline, niti u biljnoj hrani ima masnoća koje su esencijalne za čovjeka, npr EPA i DHA (omega 3). Jedini pravi izvor ovih masnoća je riba i meso pašnih životinja.

Probavni sistem čovjeka nije građen kao kod biljojeda: preživači, npr krave imaju 4 želuca u kojima predprobavljaju i fermentiraju celulozu iz biljne hrane. Čovjek ovo nema, već ima želudac sa jakom želučanom kiselinom koja služi upravo za razgradnju proteina iz namirnica životinjskog porijekla, te ima žuč da bi mogao razgraditi masnoću. Škrobasta hrana i žitarice su vrlo teško probavljive za čovjeka a vlakna iz žitarica se upravo i nazivaju neprobavljiva vlakna.

Naša su crijeva puno kraća nego u biljojeda. Kao u životinja mesojeda, naša crijeva su 5-6 puta duža od našeg tijela, dok su crijeva u biljojeda 20 puta duža od tijela, npr u ovce su crijeva 28 puta duža od tijela. Ovakva duga crijeva su potrebna za probavljanje biljne hrane i sve životinje biljojedi imaju tako duga crijeva ali mi ih nemamo.

Jako puno ljudi ima problema sa probavom: napuhanost, bolove u trbuhu, gasove i neredovitu stolicu, ali često i inflamatorne crijevne bolesti. Kada su ovi ljudi promijenili prehranu, izbacili žitarice te bazirali prehranu na mesu, ribi, jajima i povrću, njihove su stomačne tegobe potpuno nestale.

Prehrana samo voćem i povrćem može se povremeno provoditi kao neka kura za detoksifikaciju tijela. Ali to nikako nije dobra prehrana za čovjeka. Nedostaje previše važnih hranjivih elemenata. Osim toga je ”novo” voće izmanipulirano na Bog zna kakve načine, da bi bilo veće i slađe. A šećer iz voća u većim količinama ne samo da dovodi do podizanja šećera u krvi i stimulacije izlučivanja inzulina (koji potiče upalne procese u tijelu), nego fruktoza još pridonosi stvaranju masne jetre i općenito stvaranju masnoće oko organa u trbušnoj šupljini.

Istraživanja koja su provedena među izoliranim grupama naroda kojih je još bilo početkom 20. stoljeća, pokazala su vrlo interesantne stvari. Ti su se ljudi hranili tradicionalno, onako kako su to radili od pamtivjeka, prije nego li je industrijska hrana (šećer, škrob, brašno, tjestenina, rafinirana ulja itd) prodrla i u te najzabačenije krajeve. Najviše od svega su cijenili – ne voće niti povrće - nego masnoću iz životinja. Ono što je fascinantno je da su ti ljudi imali savršeno zdravlje i 100%-tni imunitet protiv raznih bolesti. Molim pročitajte ovaj tekst za više informacija Priča iz davnina - ili gradivo koje su nas trebali naučiti u osnovnoj školi.

Termička obrada hrane se tradicionalno koristila u svim poznatim ljudskim kulturama. Ali ljudi su uvijek neke namirnice koristili sirove. Kandže i očnjake nemamo jer smo se kao vrsta rano naučili koristiti oruđem i oružjem, iako očnjake ipak još uvijek imamo, dakako manje.

Sirovojelci tumače kako je kuhana hrana – ”mrtva hrana”. Još jedan mit, još jedna dezinformacija. Termički obrađena hrana, mesna i riblja jela koja mi kuhamo u svojim kućama od kvalitetnih sirovina nisu mrtva hrana. Začini se ne koriste da bi se prekrio loš okus hrane nego da bi se obogatio okus, te da bi se pojačala hranjiva vrijednost namirnica. Nećemo valjda zaboraviti da su mnogi biljni začini ljekoviti? Češnjak djeluje antibakterijski, antivirusno i antifungalno, kurkuma, đumbir i kajen papar djeluju antiinflamatorno, morska sol sadrži esencijalne minerale itd.

Mrtva hrana su zapravo INDUSTRIJSKE PRERAĐEVINE. Industrijski prerađene namirnice su toliko osiromašene, izmanipulirane i zagađene raznim kemikalijama da se one uopće ne mogu nazvati hranom. Ovdje mislim na sve od hrenovki, kobasica i sličnih mesnih prerađevina, preko gotove i brze hrane, slatkih pića i grickalica do margarina, sojinog mlijeka, sojinih kobasica, komadića i ostalih vegetarijanskih izmišljotina. Ove stvari ne sadrže nikakve hranjive sastojke koje čovjek treba da bi imao zdravo i snažno tijelo. Ova nazovi-hrana zadrži stotine kemikalija nepoznatih našem tijelu, od kojih su mnoge dokazano kancerogene i izazivaju cijeli niz drugih bolesti. Ovdje se koriste ”začini” kao npr glutaminati - pojačivači okusa, da bi prekrili odvratan okus ovih zapravo nejestivih stvari.

Prirodna i zdrava hrana kojoj je čovjek genetski prilagođen je meso i masnoća iz životinja, ribe i jaja, te plodovi prirode kao voće, povrće i orašasti plodovi. Mlijeko i mlječni proizvodi nisu iskonska čovjekova hrana ali ipak je kroz povijest bilo grupa naroda koji su isključivo živjeli na mlječnoj hrani, npr Masai u Keniji. Ali naravno, pričam o sirovom - svježem neobrađenom mlijeku iz krave ili koze, a ne o industrijski uništenom pasteriziranom, homogeniziranom, odmašćenom substitutu koji se pod nazivom svježe mlijeko nalazi na policama naših prodavaonica.

Mislim na meso i masnoću životinja koje slobodno pasu travu, a ne životinja koje se tove žitaricama, sojom, anibioticima i hormonima rasta. Mislim na jaja koja su snijele kokoši koje slobodno trčkaraju i kljucaju travčice i crviće po dvorištu, a ne kokoši koje žive zbijene u kavezima i koje se tove koncentratima. Mislim na ribu koja slobodno pliva po morima i rijekama a ne ribu iz uzgajališta gdje se riba hrani sojom i pliva u vlastitom izmetu. Životinje koja žive u svom prirodnom okruženju i hrane se onom hranom za koju su i same genetski prilagođene daju meso, masnoću, mlječne proizvode i jaja takvog sastava koji je optimalan za čovjeka.

Industrija je ta koja je uništila našu prirodnu hranu. Nikakvo jedenje voća i povrća nam tu ne može pomoći. I voće i povrće je genetski manipulirano i uništeno umjetnim gnojivima, pesticidima, herbicidima i drugim otrovima. Ubire se nezrelo i transportira preko polovice zemaljske kugle te sazrijeva na umjetan način pod utjecajem raznih plinova i kemikalija. Sastav hranjivih tvari u ovakvom voću i povrću ne može se ni usporediti sa sadržajem hranjivih tvari u voću i povrću iz domaćeg ili organskog uzgoja, koje je sazrijelo na suncu.

Umjesto da kritiziramo jedni druge i dokazujemo tko je u pravu a tko u krivu, trebali bi smo se svi (vegetarijanci, vegani, sirovojelci, mesojedi i svi drugi koji vode računa o tome što stavljaju u usta - a to bi trebali biti svi ljudi) fokusirati na važnije stvari a to je da zahtijevamo da nam se vrati naše osnovno ljudsko pravo na prirodnu, nezagađenu i zdravu hranu. Trebali bismo bojkotirati najgore procesirane proizvode te se angažirati i poduprijeti lokalnu proizvodnju na malo, organski i biodinamički uzgoj koji ne samo da pogoduje čovjeku nego i čuva okoliš, ravnotežu u prirodi i biološku raznolikost na zemlji.

Šećer uzrokuje masnu jetru

2012-01-03T18:27:00.002+01:00

Coca cola, Fanta i druga slatka pića i sokovi, doprinose stvaranju tzv masne jetre. To smo znali i ranije, ali sada su danski naučnici napravili jedno istraživanje koje su publicirali u American Journal of Clinical Nutrition.

”Jedna litra zaslađenog pića dnevno u periodu od 6 mjeseci dovodi do dvostruko veće količine masnoće u jetri i trbušnoj šupljini, pokazalo je dansko istraživanje u kojem je sudjelovalo 47 osoba. U American Journal of Clinical Nutrition znanstvenici su konstatirali da osobe koje su pile slatka pića nisu deblje od ostalih ali se dramatično povećalo gomilanje masnoće u njihovoj jetri, što može dovesti do dijabetesa i ciroze jetre. ”

Dakle, nije samo debljina mjerilo koliko smo zdravi. Mršave osobe koje konzumiraju šećer mogu se naizgled činiti zdrave jer su vitke, a zapravo njihova jetra može biti u punom gorem stanju nego kod debljih osoba.

Vrlo veliki procenat stanovništva ima masnu jetru koja nije uzrokovana alkoholom - NAFLD (Nonalcoholic Fatty Liver Disease). Odavno je u znanstvenim krugovima poznato da šećer uzrokuje masnu jetru i nakupljanje masnoće u trbušnoj šupljini što dovodi do metaboličkog sindroma[1], razvoja dijabetesa, srčano žilnih bolesti i Bog zna čega još. Zašto medicinski autoriteti pacijentima oboljelim od ovih bolesti još uvijek savjetuju smanjenji unos masnoće, iako je poznato da masnoća iz hrane nema nikakve veze sa razvojem ovih oboljenja?

Usprkos nebrojenim istraživanjima koje pokazuju da je ketogena prehrana ili prehrana sa niskim udjelom ugljikohidrata dobra za tijelo, mozak i unutrašnje organe – ipak se nastavlja propaganda protiv prirodne masnoće. Prehrana bazirana na jeftinim šećerima i škrobovima te hidrogeniziranim biljnim uljima i kemikalijama svih vrsta na sve se načine nameće kao zdrava. Tko ima koristi od ovakvog dezinformiranja? Prehrambena industrija ostvaruje najveći profit upravo na jeftinim ugljikohidratima, a farmaceutska industrija ostvaruje najveći profit na lijekovima za prikrivanje simptoma nastalih zbog neprirodne prehrane jeftinim ugljikohidratima. Slučajnost ili očigledna veza?

Za kraj jedan zanimljiv podatak vezan za masnu jetru: znate li kako se dobija guščja pašteta? Da bi se dobila što veća i masnija jetra, koja je osnovni sastojak ovog vrhunskog delikatesa, guske se pred klanje tove žitaricama, dakle ugljikohidratima.

[1] Metabolički sindrom predstavlja skupinu metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik za razvoj srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tip 2. Ti poremećaji su povišen krvni tlak, povišeni šećer u krvi i/ili inzulinska rezistencija, poremećena vrijednostmasnoća u krvi (povišeni trigliceridi i nizak HDL kolesterol) te abdominalna pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području trbuha).

Sretan Božić!

2011-12-24T13:07:00.004+01:00

Poštovani čitatelji!

Blagdani su opet tu! Vrijeme obiteljskih okupljanja, darivanja i čestitanja... Vrijeme dobrih nakana i radosti...

Želim vam svima sretan Božić i sve najljepše u predstojećim blagdanima! Neka nam Nova 2012. godina donese ljubav i mir, sreću i zdravlje, istinu i mudrost, blagostanje i buđenje... Dolazi nam jedno novo i lijepo vrijeme, gledajte na budućnost s radošću!

Za blagdane uživajte u svečanom jelovniku i tradicionalnim blagdanskim jelima okruženi obitelju i dragim ljudima. Uživajte u pravoj hrani bez straha i loše savjesti. Svečanost i gozba oduvijek su bili dio ljudske kulture, a bogati praznički stol simbol obilja, sreće i blagostanja - neka tako ostane i dalje!

Feast Without Fear - on Real Food!

Božićni kolačići LCHF

2011-12-22T19:44:00.010+01:00

Recepti sa bloga Marianns LCHF mat & bak

Fotografije sa bloga Kakboken

Lješnjakove kuglice

Sastojci za kuglice:

1 dl slatkog vrhnja

50 g tamne čokolade, najmanje 70% kakaa

25 g maslaca ili kokosovog ulja

1 žličica vanilije

3 dl fino mljevenih lješnjaka

Kuglice se valjaju u:

2 žlice kakao praha

1 žličica zaslađivača na bazi stevije i eritritola*

Postupak:

Zagrijte vrhnje i u njemu otopite čokoladu, dodajte maslac ili kokosovo ulje i miješajte dok se sve ne spoji u glatku smjesu. Dodajte vaniliju i mljevene lješnjake. Ako je smjesa prerijetka dodajte još malo mljevenih lješnjaka. Oblikujte kuglice i uvaljajte ih u mješavinu kakaa i zaslađivača. Čuvati u hladnjaku.

*Zaslađivači

Stevija i Eritritol su dozvoljeni prema LCHF. Stevija je ljekovita biljka slatkog okusa od koje se proizvodi zaslađivač u tableticama, prahu ili tekućini. Međutim mnogima se stevija ne sviđa jer ostavlja određeni aftertaste, ovisno koja vrsta se koristi i sa čime se miješa. Meni je stevija u prahu okej kad je koristim za kolače ili sladoled koji sadrže tamnu čokoladu, jer čokolada prikriva okus stevije.

Eritritol je šećerni alkohol koji se dobiva fermentacijom šećera. Ne sadrži kalorije, ne šteti zubima, ne podiže razinu šećera u krvi niti izaziva izlučivanje inzulina. Izgleda kao šećer i ima skoro isti okus kao šećer pa je pogodan za pravljenje kolača. Norveška doktorica Sofie Hexeberg koja u svojoj klinici liječi mnoga oboljenja pomoću LCHF prehrane, preporučuje eritritol kao sredstvo za zaslađivanje. U Norveškoj i Švedskoj se eritritol prodaje pod imenom Sukrin. Mnogi proizvođači miješaju steviju i eritritol, kao npr SteSweet koji se može nabaviti u Hrvatskoj.

Za steviju sam sigurna da je zdrava i nije štetna. Za eritritol mnogi tvrde isto ali ja ga još uvijek uzimam sa određenom rezervom jer nemam dovoljno znanja o tome kako se metabolizira. Moje mišljenje je da ovi zaslađivači nikako nisu za svakodnevnu upotrebu i da je najbolje odvići se od slatkog okusa koji mnoge dovodi u napast i izaziva želju za jelom. Ali svakako je pozitivno da postoji alternativa za slatko u specijalnim prilikama kao što su Božićni blagdani.

Čokoladne kocke

Sastojci:

2 dl slatkog vrhnja

50 g maslaca

30-40 g tamne čokolade, najmanje 70% kakaa

Postupak:

Zakuhajte vrhnje i dodajte čokoladu da se otopi. Dodajte maslac da se i on otopi i sve miješajte dok ne zakuha. Smanjite vatru i ostavite da lagano kuha bez poklopca 20-30 minuta. Često promiješajte i pazite da ne zagori. Kad se zgusne izlijte smjesu u manji pleh obložen papirom za pečenje. Ostavite u hladnjaku preko noći i slijedeći dan narežite male kocke. Čuvajte u hladnjaku.

Bounty čokoladice

Sastojci:

150 g omekšalog maslaca

2 žlice eritritola i prstohvat stevije u prahu

150 g kokosovog brašna

0,5 žličice vanilije

1 žumanjak

100 g tamne čokolade, po mogućnosti 90% kakaa ili najmanje 70%

Postupak:

Pomiješajte maslac, zaslađivač, vaniliju, žumanjak i kokosovo brašno. Izradite tijesto da bude glatko i stavite ga u hladnjak na sat-dva. Zatim oblikujte duguljaste valjčiće, stavite ih na pladanj i opet u hladnjak 1 sat. Otopite čokoladu na pari pa u nju uvaljate valjčiće. Čokoladice složite na pladanj obložen papirom za pečenje i opet u hladnjak na par sati. Kad se stisnu možete ih prebaciti na pladanj bez papira.

Ledene čokoladice

Osnovni sastojci:

100 g tamne čokolade najmanje 70% kakaa

100 g kokosovog ulja

0,5 žličice vanilije

Dodaci za okus:

1 žličica ribane narančine kore

1 žličica cimeta

0,5 žličice kardamoma

1 žlica nescafe

1 žlica konjaka ili whiskeya

Postupak:

Rastopite kokosovo ulje i čokoladu, dodajte vaniliju i neki od predloženih dodataka za okus. Ulijte u male aluminijske forme i stavite u hladnjak.

Kokosove kuglice

Čokoladna torta sa orasima i narančom

Beethoven torta

Recepti sa foruma

Još recepata s foruma

Umirati da bi znali

2011-12-18T09:17:00.003+01:00

Dr Max Gerson

Umirati da bi znali (Dying To Have Known) dokumentarni je film Stevea Kroschela o njegovom 52-dnevnom putovanju kako bi pronašao dokaze o učinkovitosti Gerson terapije – prirodne terapije protiv raka. Kroschel je putovao preko Atlantika i Tihog oceana, od New Yorka do San Diega i Aljaske, od Nizozemske i Meksika do Japana. Posjetio je klinike koje primjenjuju Gerson terapiju i intervjuirao brojne pacijente, znanstvenike, kirurge i nutricioniste koji svjedoče o djelotvornosti terapije u liječenju raka i drugih degenerativnih bolesti te iznio dokumentirane dokaze koji potvrđuju ovu teoriju. Gerson metoda je jedna vrsta detoksifikacijske dijete koja djeluje tako što potiče čiščenje tijela od toksičnih tvari, potiče metabolizam, jača imunološki sistem u tijelu i aktivira vlastitu sposobnost tijela da se samo izliječi.

Međutim, moja preporuka da se pogleda ovaj film nije reklama za Gersonovu metodu liječenja raka. Premalo o tome znam da bih mogla preporučiti bilo koju metodu. Ovaj film preporučujem jer vrlo dobro otkriva kako službena medicina i farmaceutska industrija funkcioniraju – pomoću monopola koji omogućuje kontrolu nad ljudima i njihovim zdravljem.

Ovaj dokumentarni film se radi i o tome kako industrija raka – farmaceutska industrija – ignorira prirodne načine liječenja ove bolesti kao što je promjena prehrane. Zašto? Carolyn Dean, doktor medicine i autorica knjiga The Magnesium Miracle i Death by Modern Medicine, kaže da je razlog vrlo jednostavan: ”Prehrana kao tretman liječenja raka se ne može patentirati. Nije skup, ne zahtjeva primjenu lijekova i na njemu se ne može zaraditi. Zato se ne uklapa u naučni medicinski model službene medicine”. Dr Dean je kroz svoj rad Death by Medicine otkrila da u Americi 784 000 ljudi godišnje umire preuranjeno zbog moderne medicine.

Marcia Angell, doktor medicine i bivša glavna urednica medicinskog časopisa New England Journal of Medicine te autorica knjige The Truth About the Drug Companies: how they deceive us and what to do about it, u svom posljednjem uvodnom članku NEJM časopisa postavila je retoričko pitanje: ”Da li je akademska medicina na prodaju?”. Odgovor koji je dala u istom članku je da su farmaceutske kompanije do te mjere korumpirale institucije, istraživače i publikacije da je medicinsko istraživanje doslovce reklama za lijekove a ne traženje istine.

”Ako liječnici znaju da postoji lijek, i šalju pacijente kući da umru, to je okrutnost veća od holokausta” kaže 84-godišnja Charlotte Gerson, kćer pokojnog doktora Gersona. Ja ne mislim da većina liječnika ovo rade namjerno. Problem je neznanje i potpuno krivi pogled na ljudsko tijelo jer se fokus stavlja na bolest a ne na zdravlje kao prirodno stanje ljudskog organizma te se zanemaruje samoiscjeljenje kao urođena sposobnost ljudskog tijela. Ovo je posljedica propagande industrije raka i općenito industrije bolesti (farmaceutske industrije) kojoj je glavni cilj profit i potpuna kontrola radi zaštite profita.

Film traje 1 sat i 19 minuta i preveden je. Jako je dobro napravljen i kako ide prema kraju ima sve veću težinu. Kroschel posjećuje Japan gdje intervjuira doktora Yoshihiko Hoshino koji je prije 16 godina i sam obolio od raka debelog crijeva koji je metastazirao na jetru. Dr Hoshino uspješno se izlječio Gersonovom metodom i otada ovu metodu primjenjuje u svojoj klinici za liječenje pacijenata gdje je sva službena dokumentacija o izlječenju i oporavku pacijenata dostupna. Neznam, ako ste kao ja, možda će vam trebati paketić-dva papirnatih maramica da ovo odgledate do kraja.

Pogledajte film na YouTube Umirati da bi znali

Više o Gerson terapiji http://www.gerson.org/

Kako je poljoprivreda uništila zdravlje ljudske populacije

2011-12-04T23:31:00.006+01:00

Evo što o žitaricama misli Mark Sisson, američki fitness i nutricionistički autoritet, autor bestsellera Primal Blueprint i bloger Mark's Daily Apple.

Većina odraslih osoba u zapadnim zemljama ima prekomjernu tjelesnu težinu, veliki dio su pretili, a dječja debljina sve je prisutnija. Polovica stanovništva uzima lijekove, stariji uzimaju najmanje tri vrste lijekova. Zar to zvuči normalno? Zar su kronične bolesti i debljina normalno stanje egzistencije za čovjeka? Zar smo genetski tako neispravni da se ne možemo održati živima bez tableta i liječnika? Međutim, nije uvijek ovako bilo…

Prvi veliki zaokret dogodio se prije 10 000 godina sa poljoprivrednom revolucijom. Upravo prije nekih 10 000 godina, kada su lovci/sakupljači počeli saditi žitarice u uredne organizirane redove, nešto se dogodilo. Stanovništvo je ekspandiralo, jer smo tada dobili stalan izvor kalorija. Sela i gradovi su nicali, jer se više nismo trebali seliti za hranom, mogli smo je jednostavno uzgajati tamo gdje smo živjeli. Ovo zvuči poprilično dobro, više hrane i trajno sklonište - to je dobro zar ne?

Da, ali dogodilo se i nešto drugo. Generacija tih ranih farmera rastom je bila niža nego što su bili lovci/sakupljači prije poljoprivrede. Farmeri nisu živjeli toliko dugo kao lovci/sakupljači i imali su manji mozak. Više su obolijevali od zaraznih bolesti i karijesa. Ukratko, farmeri nisu bili tako zdravi kao lovci/sakupljači. Isti geni, isti homo sapiens, različito okruženje – lošije zdravlje.

Ali, zar nisu žitarice zdrave? Svaka državna institucija preporučuje da cjelovite žitarice budu veći dio naše prehrane. Kako je moguće da su žitarice uzrokovale sve te zdravstvene probleme kod naših predaka? Stvar je u tome što je zrno pšenice njezin plod, koji još nije gotova biljka. Da bi zrno postalo pšenica mora ući u zemlju, proklijati i narasti u biljku. Kao što kokoš sjedi na jajetu i tako čuva jaje koje nije gotovo tako i pšenica štiti svoj plod - zrno. Kako žito nema noge, zube, krila ni kandže ne može se fizički boriti i pobjeći od grabežljivaca. Ali žito ipak nije tako bespomoćno kako izgleda dok sjedi na slabašnoj stabljici pšenice.

Žito je razvilo kemijsku obranu. Zrno žitarice sadrži razne kemikalije za svoju obranu. Sadrži lektine, gluten, fitinsku kiselinu, i druge spojeve. Ove tvari ometaju probavu, uzrokuju upalu, sprečavaju apsorbiranje hranjivih tvari i minerala. Sve žitarice sadrže neke ili sve ove antinutrijente, pa kad su naši preci počeli uzgajati žitarice i žitarice postale njihovi redovni obroci, u skladu s tim je slijedilo pogoršanje njihovog zdravlja.

Uz pomoć fosilnih nalaza moguće je dokazati da je poljoprivreda donijela bolest i slabije zdravlje ljudskoj populaciji, ali ne znamo da li su ti rani farmeri bili pretili. Vjerojatno nisu. Kad gledamo stare slike sa početka 20-tog stoljeća, skoro svi su bili vitki, kako to?

Drugi veliki zaokret u načinu prehrane dogodio se krajem 70-tih godina. Prije toga nije bilo puno debljine. Ali početkom 80-tih odjednom je stopa pretilosti počela rasti i još uvijek raste. Dvije trećine zapadnog svijeta ima prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost. Zar je ovo normalno? Naravno da nije normalno. Upravo 70-tih godina stručnjaci su proglasili da masnoća deblja i kolesterol ubija. Ludilo nemasnih dijeta je počelo… E sad, da bi izbjegli jedenje te "strašne" masnoće, počelo se jesti više žitarica, ugljikohidrata i procesirane hrane.

Žitarice se sastoje uglavnom samo od ugljikohidrata (škroba). Škrob kao i šećer podiže razinu inzulina u tijelu. Inzulin je potreban da bi se hranjive tvari kao ugljikohidrati i proteini unijeli u stanice. Kad jedemo ugljikohidrate izlučuje se inzulin i sprema taj šećer gdje treba. Ali, kad jedemo previše ugljikohidrata - jer nam je rečeno da su masnoće opasne i da ne smijemo jesti masno nego da trebamo jesti žitarice, a pri tome ne vježbamo kao sumanuti - tada naše tijelo neprestano pumpa previše inzulina i tako postajemo rezistentni (otporni) na inzulin.

Kad postanemo rezistentni na inzulin, više ne toleriramo ugljikohidrate i oni se pretvaraju u mast i talože na tijelu, a što više imamo masnoće na tijelu to smo više rezistentni na inzulin. Što smo više rezistentni na inzulin to manje hranjivih tvari ulazi u naše stanice što znači da ostajemo gladni iako jedemo, pa onda jedemo još više ugljikohidrata koje ne podnosimo. I to je taj začarani krug, koji nas je doveo do ovog nereda u kojem se nalazimo.

Da bi stvari bile još gore, mnogo ugljikohidrata koje jedemo dolaze od šećera ili njegove jeftine zamjene visokofruktoznog kukuruznog sirupa. Oba ova oblika šećera sadrže visoki udio fruktoze, koju jetra pretvara u glikogen, zalihu energije. Ova zaliha je ograničena i brzo se popuni, a slabo se prazni, jer većina nas ne koristi taj glikogen pošto sjedimo po cijele dane u uredima, automobilima ili pred TV-om, a sav višak unesene fruktoze pretvara se u mast.

Prehrana bogata šećerima i rafiniranim žitaricama, i siromašna mastima, dovela je do pretile, bolesne populacije koju danas vidimo. I to su loše vijesti. Ali srećom ima i dobrih vijesti. Rješenje je poprilično jednostavno, barem na individualnom nivou. Izbacite žitarice. Smanjite unos ugljikohidrata. Povećajte unos zdravih masnoća. Zvuči poznato?

Big Fat Lies
Paleo in a Nutshell Part 1: Food

Povezani tekst: Kako nas kruh, tjestenina i pizza polako ubijaju

Keksi od sjemenki i eggmjolk

2011-11-26T15:44:00.003+01:00

Okej, krekeri od sjemenki vam vjerojatno zvuče kao nešto poznato, ali što je sad eggmjolk? Na švedskom äggmjölk, na engleskom egg milk, u prevodu mlijeko od jaja! I da znate odmah da je puno ukusnije nego što zvuči! Odlično rješenje za one koji ne podnose mlijeko a vole bijelu kavu, ali i za sve ostale naravno - ukusan i hranjiv napitak.

Sastojci:
1 cijelo jaje
1 žumanjak
1 žličica maslaca
1 žličica kokosovog ulja
1,5 - 2 dl kipuće vode

Postupak:
Mikserom istucite jaje i žumanjak dok voda zakuha. U jaje dodajte maslac i kokosovo ulje (ako nemate kokosovo ulje možete dodati 2 žličice maslaca). Zatim polako ulijevajte vruću vodu u jaja neprestano miksajući. Voilà, gusto fino pjenasto mlijeko je gotovo!

Ja obično dodam 1-2 žlice slatkog vrhnja i malo prave vanilije u prahu, a može se dodati cimet ili kardamom. Ovo mlijeko se može koristiti kao mlijeko ili vrhnje koje dodajete u kavu - u tom slučaju višak mlijeka spremite u hladnjak za kasniju upotrebu. Ili ako koristite Nescafé možete je direktno umiješati u svježe pripremljeni eggmjolk i tako dobiti gusti pjenasti Nescafé cappuccino! Ako volite čokoladno mlijeko dodajte u eggmjolk kakao u prahu i steviju, te po želji malo tučenog slatkog vrhnja.

Recept za kekse od sjemenki sam dobila od Birgitte Höglund, koja kuha, peče, fotografira i piše za svoj fantastičan blog Birgitta Höglund's Mat a nedavno je izdala i knjigu recepata. Pregledajte njezin blog, iako ne razumijete jezik obećavam da ćete uživati u fotografijama!

Sastojci:
1 dl sjemenki suncokreta
1 dl sjemenki sezama
0,5 dl sjemenki lana
1,5 žlica psyllium praška
2 žlice kokosovog ulja
2,5 dl kipuće vode
0,5 - 1 žličica morske soli

Možete upotrebiti začine po želji, ja sam dodala malo timjana i crvene paprike, a može se dodati cimet, kardamom, đumbir... eksperimentirajte!

Postupak:
Pomiješajte suhe sastojke. U kipućoj vodi otopite kokosovo ulje, prelijte preko sjemenki i dobro promiješajte. Smjesu ostavite da odstoji sat vremena. Zatim na pleh obložen papirom za pečenje razvucite smjesu u tanki sloj uz pomoć gumene lopatice za tijesto. Pecite na 150 stupnjeva oko 45 minuta. Izvadite iz pećnice i izrežite kekse pomoću noža za pizzu. Ostavite kekse vani da se dobro osuše prije nego ih spremite u posudu ili vrećicu. Predobri su!

Dajte djeci da grickaju ove zdrave kekse uz čokoladni eggmjolk. Zgodni su i za ponijeti sa sobom, "za svaki slučaj"...

Zašto LCHF i što nije u redu s ugljikohidratima

2011-11-17T17:06:00.025+01:00

Slika Birgitte Höglund: Piletina i povrće pečeno na maslacu

LCHF je naziv koji je nastao u Švedskoj, a zahvaljujući izvjesnom blogu :)) ovaj pojam je sada poznat i u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše nam domovine. Low Carb High Fat – prehrana sa smanjenim udjelom ugljikohidrata i povećanin udjelom masnoće. Koliko ”malo” ugljikohidrata je ”sniženi” unos ili low carb? Nema strogog pravila ali svakako dosta niži od preporučenog. Prehrambena piramida kaže da 60 % svojih kalorijskih potreba trebamo zadovoljiti iz ugljikohidrata (škroba i šećera iz žitarica, kruha, tjesterine, riže, kukuruza i sl). Ako je moja kalorijska potreba oko 2000 kcal dnevno to znači da dnevno trebam uzimati 1200 kalorija iz šećera i škroba tj jesti 300 grama šećera i škroba!

Zašto je ovo loše? Pa, razloga je više: Ugljikohidrati su šećer i škrob, koji se brzo razgrađuju u osnovne molekule šećera: šećer u glukozu i fruktozu, mlječni šečer u glukozu i galaktozu a škrob u čistu glukozu. Glukoza zatim ulazi u krvotok. (Fruktoza ne ide u krvotok, ona ide direktno u jetru i tamo se pretvara u trigliceride te pridonosi stvaranju tzv ”masne jetre”). Normalna količina glukoze u našem krvotoku je 5 grama (otprilike jedna žličica). Povišen šećer u krvi opasan je i otrovan za tijelo. Zato gušterača odmah izlučuje inzulin koji šećer-glukozu čisti iz krovotka i šalje ga u stanice. Zamislite kad unosimo 300 g šećera kroz prehranu i neprestano pumpamo svoj krvotok sa glukozom. Stalno povišeni šećer i stalno povišeni inzulin dovode do upalnih procesa u tijelu, metaboličkih poremećaja i kroničnih bolesti. Šećer nije građevinski materijal za tijelo, nije esencijalna tvar kao što su proteini i masti. Šećer jedino daje brzu energiju, s naglaskom na brzu, jer ono što trenutno ne stignemo potrošiti za energiju, tijelo pretvara u mast i sprema u masnim zalihama kao rezervu energije ”za kasnije”. Tako se debljamo.

Grupa namirnica koja sadrži najviše ugljikohidrata (tj škroba = glukoze) su žitarice. Prema LCHF se ne jedu ni žitarice niti bilo koji proizvodi od brašna – kruhovi, tjestenina, peciva… Međutim žitarice nisu problematična namirnica samo zbog svog visokog sadržaja šećera. Većina žitarica sadrži teško probavljivi protein gluten kojeg većina ljudi uopće ne podnosi i koji je uzročnik mnogih autoimunoloških bolesti. Žitarice sadrže i tzv antinutrijente, spojeve koji sprečavaju absorpciju tj iskorištavanje minerala kalcija, magnezija, željeza, bakra i cinka. Nedostatak ovih minerala dovodi do teških bolesti. Mnogo je razloga za izbjegavanje žitarica i u tome se slažu svi zagovornici sve raširenijeg i sve popularnijeg low carb pokreta širom svijeta.

Nazivi su mnogi – Paleo – Primal – Optimal – LCHF. Zajedničko za sve je low carb – manje ugljikohidrata. Ovdje ne ubrajam neke low carb visokoproteinske dijete kao npr Dukan ili Protekal ili slične. Dijeta sa niskim udjelom ugljikohidrata a povećanim udjelom proteina nije zdrava. Smanjeni unos kalorija iz ugljikohidrata treba se nadoknaditi povećanim unosom zdravih prirodnih masnoća a ne povećanim unosom proteina. Masnoća je najbolji izvor energije za čovjeka ali i izvor važnih hranjivih tvari kao npr esencijalnih masnih kiselina i vitamina topivih u masti (A, D, K, E) bez kojih se ne bi mogle odvijati važne funkcije u našem tijelu. Kako masnoća sadrži dvostruko više kalorija nego ugljikohidrati tako mi na LCHF zapravo sa manjom količinom hrane nadoknađujemo kalorijski deficit kad smanjimo unos ugljikohidrata.

Prehrambena piramida kaže da trebamo jesti

55 – 60 % kalorija iz ugljikohidrata

30 % kalorija iz masti

10 – 15 % kalorija proteina

Ako uzmemo na primjer dnevnu potrebu od 2000 kalorija, to bi bilo:

1100 – 1200 kalorija iz UH ili 275 – 300 grama UH (1 g UH ima 4 kcal)

600 kalorija iz masti ili 67 g masti (1 g masti ima 9 kcal)

200 – 300 kalorija iz proteina ili 50 – 75 g proteina (1 g proteina ima 4 kcal).

300+67+50= ukupno 417 grama ugljikohidrata, masti i proteina. (Ovo nije cjelokupna težina hrane koju dnevno pojedemo, jer sve namirnice osim UH, M i P sadrže i veći postotak vode. Dakle ovo je težina makronutrijenata bez vode.)

Prema LCHF unosimo uglavnom između 20 - 80 g ugljikohidrata dnevno (osobe koje trebaju smršaviti unose oko 20-50, ostali 50-80). Uzmimo primjer zdrave osobe koja se hrani prema LCHF, ne treba mršaviti (ili lako mršavi) i uzima 50 g UH dnevno.

50 g UH je 200 kalorija ili 10 % dnevne potrebe od 2000 kalorija.

75 g proteina (isto kao prema piramidi) je 300 kalorija ili 15% dnevne potrebe od 2000 kalorija.

Ostale kalorije ćemo nadoknaditi iz masnoće, 75 % od 2000 kalorija je 1500 kalorija iz masnoće ili 167 grama masnoće.

Dakle za unos 2000 kalorija prema LCHF trebamo 50+75+167=292 grama makronutrijenata UH, P i M (težina bez vode). Usporedimo li sa 417 grama u gornjem primjeru vidimo da na LCHF količinski jedemo 30% manje hrane, što je blagotvorno za stomak i crijeva, i odlično za okoliš jer štedimo resurse.

Još jedna napomena: 167 g masti ne znači da se jede 167 g maslaca ili svinjske masti dnevno. Masnoća se prirodno nalazi u namirnicama: mesu, ribi, jajima, mlječnim proizvodima, orašastim plodovima, avokadu, sjemenkama. Obratite pažnju na donji primjer jelovnika.

Mitovi o low carb prehrani su razni. Protivnici tvrde da ne jedemo voće ni povrće, te da se trpamo špekom, čvarcima i majonezom. Razni dušobrižnici misle da ne unosimo dovoljno hranjivih tvari i da nam jelovnici nisu balansirani. Ovo naravno nema nikakve veze sa istinom. Upravo izbacivanje tone ispraznih kalorija iz ugljikohidrata omogućava nam unos više kvalitetnih nutritivno bogatih namirnica koje nam osiguravaju sve potrebne hranjive tvari.

Ja se ne zamaram previše raznim "alatima" za računanje unosa vitamina i minerala jer oni ne uzimaju u obzir stvarnu biološku iskoristivost vitamina i minerala iz hrane. Jer iako u prehrambenim tablicama stoji da žitarice sadrže mnoštvo minerala, ovi zapravo nisu dostupni. Antinutrijenti u žitaricama, kao što je fitinska kiselina, vezuju minerale za sebe radi čega ih mi ne možemo iskoristiti. Osim toga, sadržaj vitamina, minerala i antioksidanata puno je veći u organski uzgojenim namirnicama nego u onima iz konvencionalnog uzgoja. Sadržaj hranjivih tvari jako varira i u odnosu na sezonu, klimatske uvjete i vrijeme berbe (nezrelo ubrano voće i povrće ima puno manje hranjivih tvari). Prema LCHF nastojimo što je moguće više birati prirodne namirnice iz organskog ili domaćeg uzgoja, lokalno proizvedene i što manje prerađene. Ovo nažalost prehrambene tablice i "alati za izračun unosa nutrijenata" ne uzimaju u obzir. A da ne govorim o važnom omjeru omega 3 i omega 6 masnih kiselina: meso, mlijeko i jaja životinja sa paše sadrže puno više esencijalne omege 3, dok meso, mlijeko i jaja životinja iz konvencionalnog uzgoja koje se tove žitaricama i sojom, sadrže prevelik udio omege 6 koja djeluje inflamatorno. Niti ovaj problem prehrambene tablice ne uzimaju u obzir.

LCHF prehrana je raznovrsna, sastoji se od voća, povrća, mesa, jaja, ribe, prirodnih masnoća, mlječnih proizvoda i orašastih plodova. Količinski se pojede manje nego kad se jede kruh, tjestenina, riža i krumpir, a tako je iz više razloga:

Budući da ugljikohidrati ne sadrže dovoljno hranjivih tvari, ne daju zadovoljavajući osjećaj sitosti i tijelo traži "još".
Ugljikohidrati se razgrađuju na šećere koji djeluju na osjetljivu kemiju mozga kao opijati i mozak traži "još".
Inzulin koji se izlučuje brzo nakon obroka bogatog ugljikohidratima djeluje na nagli pad šećera u krvi što dovodi do brze ponovne gladi.
Masnoća je hranjiva i daje dugotrajni osjećaj sitosti. Šećer u krvi ostaje stabilan, ne izaziva izlučivanje inzulina, pa ne dolazi ni do previsokog ni do preniskog šećera u krvi.

.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.Menu alla LCHF .•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.

Doručak: 2 jaja pečena na 2 žličice maslaca (10 g), 100 grama žute paprike i 1,5 dl kefira ili jogurta sa 3% mm

Ručak: salata sa tunjevinom: 100 g rajčice, 100 g zelene salate, 80 g tunjevine iz konzerve, 2 žlice maslinovog ulja (30 g) i limunov sok

Desert: 100 g malina sa 0,5 dl tučenog slatkog vrhnja

Večera: janjeći kotlet (120 g) i tikvica (150 g) pečeno na 2 žličice svinjske masti (10 g) sa češnjakom

Desert: jabuka 120 g

Međuobrok: jedna šaka (50 g) badema i oraha. U toku dana 2 – 3 kave sa 0,5 dl slatkog vrhnja ukupno.

Ukupno 1970 kcal

Proteini 76 g ili 16 %

Masti 161 g ili 74 %

Ugljikohidrati 51 g ili 10 %

Da li biste rekli da nešto nedostaje u ovom jelovniku ili da su obroci "premasni"?

Pročitajte: O čemu se radi ovaj blog?

Manje šećera - više beba: Trudnoća i LCHF

2011-11-15T22:33:00.013+01:00

U Švedskoj svaka četvrta odrasla osoba jede prema LCHF principu. Većina trudnica ne prekida sa ovim načinom prehrane kad saznaju da su trudne. Najbolje što jedna trudnica može učiniti za sebe i svoju bebu je da jede prirodnu i zdravu hranu i da izbaci industrijske prerađevine. Mnogo je primjera da su žene bile na ”normalnoj” prehrani za vrijeme prve dvije trudnoće a treću su prošle sa LCHF. U Švedskoj je uobičajeno imati troje djece, a kako popularnost LCHF prehrane u zadnje vrijeme brzo raste tako je naravno sve više onih koji prelaze na ovaj način prehrane i ostaju na njemu i za vrijeme trudnoće.

Djeca se lijepo razvijaju, rađaju se normalne tjelesne težine, mame ne dobivaju masu suvišnih kilograma za vrijeme trudnoće, ne nakupljaju vodu u tijelu, izbjegavaju trudnički dijabetes a one koje su ga ranije imale, drže šećer pod kontrolom i ne trebaju inzulinske injekcije.

Genetski smo predodređeni na određenu vrstu hrane. Nazovimo je mi kako hoćemo - ako se nekima ne sviđa naziv LCHF i ako nekome to zvuči kao još jedna fad diet, možemo upotrebiti i druge nazive popularne širom svijeta kao Paleo, Low Carb, Primal, Optimal - sve su ovo nazivi jednog te istog načina prehrane koji je najsličniji prehrani naših davnih predaka. Ili možemo naći hrvatsku riječ pa ovaj način prehrane nazvati Izvorna čovjekova prehrana… Kako god, čovjek je od svog postanka bio lovac/sakupljač i jeo meso i masnoću životinja, povrće, voće, orašaste plodove i sjemenke. Nisu postojale žitarice, brašno, šećer, peciva, torte, kolači, pahuljice, kruh, tjestenina, slatkiši, sokići, coca cola, fanta, margarin, soja, GMO hrana, glutamati, umjetne boje i arome i razne druge kemikalije u hrani i da ne nabrajam dalje sva ”moderna” čuda prehrambene industrije.

Prehrambena piramida kaže da trebamo 60% svojih kalorijskih potreba zadovoljiti iz ugljikohidrata (šećera i škroba). Uzmemo li npr neku minimalnu potrebu od 2000 kcal dnevno, to znači da bismo 1200 kalorija trebali uzimati iz ugljikohidrata tj 300 grama ugljikohidrata dnevno. Ugljikohidrati nisu esencijalne tvari, nisu građevinski materijal za tijelo, hormone, mišiće, mozak, kao što su to proteini i masnoće - otkud ćemo dobiti građevinski materijal za naše tijelo ako dnevno unosimo 1200 kalorija u obliku nutritivno praznih ugljikohidrata?

Nema nekog strogog pravila koliko ”malo” ugljikohidrata je low carb. U svakom slučaju dosta niže od ovog preporučenog unosa, obično između 20 - 80 g. Ovisi sve o tjelesnim potrebama svakog pojedinca i osjetljivosti na ugljikohidrate. Kako sam već pisala, mnogi su vrlo osjetljivi na ugljikohidrate što znači da izlučuju veću količinu inzulina nego nekakav prosjek. Zato se ove osobe lako debljaju, jer inzulin onemogućuje trošenje masnoće za energiju i pridonosi spremanju energije u obliku masnih zaliha na tijelu. Ove osobe teško mršave i moraju strogo paziti na unos UH da bi imale rezultate. Drugi koji nisu ovako osjetljivi mogu unositi veću količinu ugljikohidrata i neće se debljati u tolikoj mjeri kao oni osjetljiviji te će lakše i mršaviti.

Strogi LCHF znači unos oko 20 - 30 g UH dnevno za osobe koje trebaju smršaviti. Ovih 20 - 30 grama unosi se uglavnom iz povrća, i nešto malo orašastih plodova. Za mlječne proizvode ovdje nema puno prostora, ali koja žlica vrhnja i malo naribanog sira u pripremi hrane, te koja žličica slatkog vrhnja u kavi može proći. Međutim ni ovo 20 – 30 ne treba doslovno shvatiti, opet sve ovisi od osobe do osobe, i svoju granicu unosa UH uz koju ćete mršaviti morate pronaći sami.

Nešto opušteniji LCHF je oko 50 - 80 g UH dnevno, za one koji su postigli željenu tjelesnu težinu, ali koji se i dalje ne mogu do kraja opustiti i jesti UH koliko im padne na pamet, jer ako to učine kilogrami će se vraćati. Ovaj unos UH omogućuje raznovrsniji izbor povrća i manje slatkog voća, kao i više orašastih plodova i mlječnih proizvoda. Međutim i ovdje je potrebna kontrola, i da se nađe ”zlatna” sredina unosa UH s kojom nećete ni mršaviti niti se debljati. Opet važi ono – slušajte svoje tijelo i pratite kako reagira.

Osim ova dva, već diskutirana pojma, imamo i nešto što bismo mogli nazvati ”ležerni” LCHF (imam problem s definicijama, dajte slobodno svoje prijedloge boljeg naziva) tj prehrana sa sniženim udjelom ugljikohidrata za osobe koje imaju normalnu tjelesnu težinu i koje ne trebaju mršaviti već se jednostavno žele zdravo hraniti. Ove osobe nemaju potrebe zbrajati ugljikohidrate i mogu ih unositi u slobodnijoj količini - naravno misli se na zdrave ugljikohidrate iz voća, povrća, mlječnih proizvoda te orašastih plodova i sjemenki. Čak i unos od 100 pa i do 150 g UH (prema Marku Sissonu, autoru knjige Primal Blueprint) još se uvijek smatra sniženim unosom UH u odnosu na ono što preporučuje piramida prehrane gdje su osnova prehrane žitarice, brašno, tijesto, šećer, krumpir, riža i sl. iz kojih bismo trebali unositi preko 300 g UH dnevno.

Kako sam uopće od priče o trudnicama došla do definiranja LCHF prehrane. Pa tako što ne želim da se krivo shvati da trudnice trebaju biti na nekoj ”dijeti”. Ja vjerujem (a moje vjerovanje nije zamjena za medicinski savjet) da trudnice slobodno mogu biti na ležernijem ili slobodnijem LCHF što znači da uz meso, ribu, jaja i prirodne masnoće slobodno jedu razno povrće i voće u željenim količinama kao i orašaste plodove i mlječne proizvode (ako ih podnose – a ne podnose svi mlječno). Nema razloga za zbrajanje ni vaganje hrane. Ovo su prirodne, nutritivno bogate namirnice koje sadrže obilje hranjivih tvari potrebnih i mami i bebi. Da se razumijemo, poznato je da su mnoge skupine naroda kao npr Eskimi živjeli sa 0 UH jer u snijegu i ledu nisu imali gdje naći biljnu hranu a ipak su rađali izuzetno zdravu djecu. Međutim nema razloga da i mi to radimo jer smo ipak svi prilagođeni podneblju iz kojeg potječemo, klimi i lokalno uzgojenim namirnicama prema sezoni. Ono što nam priroda pruža u određeno doba godine u podneblju u kojem živimo optimalna je hrana za nas. Zato npr nema potrebe jesti lubenicu i rajčicu tokom cijele godine, zna se kad je i gdje njihova sezona… Ne moramo jesti 30 vrsta povrća da bismo dobili sve vitamine i minerale. Svako godišnje doba donosi svoje plodove a oni koji su ubrani zreli imaju puno višu nutritivnu vrijednost nego prerano ubrano voće i povrće koje se transportira preko polovice zemaljske kugle ili tamo neka plastična rajčica iz Holandije koja niti ne raste iz zemlje.

Prehrana sa smanjenim unosom ugljikohidrata LCHF – Paleo – Primal – Low Carb – Optimal zdrava je prehrana za sve, pa tako i za trudnice. Žitarice, kruh i tijesto nutritivno su siromašne namirnice i ne gubimo ništa kad ih izbacimo iz prehrane. Upravo suprotno, kad jedemo manje praznih kalorija iz žitarica, tada unosimo više nutritivno bogatih namirnica koje su građevinski materijal za naše tijelo čime osiguravamo bolje zdravlje i jači imunitet organizma. Osim vrste namirnica i njihova kvaliteta igra vrlo važnu ulogu: zdravije je meso, mlijeko i jaja životinja iz organskog uzgoja, domaćeg uzgoja ili divljači nego meso životinja iz masovnog uzgoja gdje se životinje hrane koncentratima i sojom i gdje se tretiraju hormonima rasta i antibioticima. Zdravija je riba iz mora koja slobodno pliva i jede svoju prirodnu hranu nego riba iz uzgajališta koja se tovi žitaricama i pliva u vlastitom izmetu. Suhomesnati proizvodi nisu nezdravi i kancerogeni zato što su napravljeni od mesa, nego zato što je industrija u njih nadodala kancerogene konzervanse i pojačivače okusa kako bi ih što više mogla razvodniti i produžiti im rok trajanja.

Da prehrana sa smanjenim udjelom ugljikohidrata ne predstavlja nikakav rizik za trudnoću, govori i činjenica da se u mnogim zemljama upravo neplodnost liječi low carb prehranom. Evo izdvajam dio iz jednog članka o danskom ginekologu Bjarne Stygsby – prevod:

Mnogi parovi bez djece mogu ispuniti svoj san da dobiju dijete bez bolnih hormonskih terapija. Ključ je promjena prehrane, gdje je šećer zabranjen… Nova istraživanja pokazuju da je prehrana čest uzrok neplodnosti. A prema danskom ginekologu Bjarne Stygsby postoji jednostavan način da se neplodnost izliječi… Tek zadnjih godina su naučnici primjetili povezanost između inzulina i plodnosti. No do sada je pažnja bila usmjerena na snižavanje inzulina pomoću lijekova. U knjizi ”Spis dig gravid” (Jedi da zatrudniš) Bjarne Stigsby zajedno sa dijetistkinjom Charlotte Hartvig piše kako se šanse da se zatrudni mogu povećati uz pomoć metode koju on naziva KISS (”Klinisk InSulin Sænkende kost” - Prehrana za snižavanje inzulina). Radi se o tome da se jede manje ugljikohidrata. Previše ugljikohidrata dovodi naime do visoke razine inzulina koji može pogoršati funkcije jajnika i smanjiti fertilitet.

Prema statistici koju ginekolog Bjarne Stigsby vodi u svojoj klinici od 56% žena koje su zatrudnile, više od polovice su to uspjele uz pomoć promjene prehrane koja snižava razinu inzulina – potpuno bez hormonske terapije ili potpomognute oplodnje. Dr Stigsby izvještava da svaka sedma žena koja posjeti njegovu kliniku ima tako visoke razine inzulina da je to direktan uzrok njihove neplodnosti. Ove žene zato dobivaju upute da drastično smanje unos šećera, brašna, krumpira, te da umjesto toga jedu više proteina i masnoće kroz meso, perad, ribu, jaja, povrće i orašaste plodove. Nakon promjene prehrane ove žene često dobiju normalnu menstruaciju i ovulaciju čime se omogućava prirodno začeće, kaže Stigsby… Istom metodom dr Stigsby liječi PCOS - Sindrom policističnih jajnika. (Eto još jedna LCHF prehrana, ovaj put pod nazivom KISS).

Na slici je supruga švedskog doktora Andreasa Eenfeldta, autora knjige Matrevolutionen (Prehrambena Revolucija), u devetom mjesecu trudnoće. Iako je Andreas švedski LCHF guru, njegova ga supruga Kristin baš i nije najozbiljnije shvaćala (tipično) pa je u trudnoću krenula sa ”balansiranom” prehranom koja se bazira na ugljikohidratima. Kao i mnoge trudnice, i nju je mučilo nakupljanje vode u tijelu i jaka natečenost, naročito u potkoljenicama. Preokret se dogodio na low carb cruisingu, kad je Kristin srela doktora Michael D. Foxa, specijalistu za fertilitet koji, kao i danac Stigsby, liječi neplodnost i PCOS uz pomoć promjene prehrane - na low carb naravno. Dr Fox je objasnio Kristin da će natečenost nestati kad smanji unos ugljikohidrata i da je to sasvim bezopasno. On smatra da su trudnice još više osjetljive na šećer i škrob nego ne-trudnice. Kada je izbacila sav šećer, kruh, tjesteninu, rižu i krumpir iz prehrane otečenost je nestala u roku dva dana. Nastavila je do kraja trudnoće sa LCHF i sve je bilo u redu. Početkom rujna rodila se Klara 3610 grama i 51 cm, savršena beba koja lijepo raste i napreduje.

Napomena: Ovaj post nije zamjena za medicinski savjet trudnicama.

Sigurnost upotrebe nepasteriziranog mlijeka

2011-10-30T17:27:00.008+01:00

Zagovornici pasterizacije imaju pravo u jednoj stvari: određene vrste mlijeka ne treba piti nepasterizirane. Kao i općenito kad se tiče naše hrane, to ima veze sa kvalitetom proizvoda i njegovim karakteristikama. Mlijeko koje se proizvodi za pasterizaciju češće je lošije kvalitete nego mlijeko koje se proizvodi da bi se konzumiralo nepasterizirano. ”Ionako će pasterizacija uništiti sve bakterije” – misle često proizvođači/uzgajivači.

Krava je jedna fantastična biološka čarobnica koja pretvara zelenu travu u bijelo mlijeko. Krava je kao što je poznato preživač. Preživači su kopitari sa genijalnim sistemom od 4 želuca, tj jednim želucem koji se sastoji od 4 različita dijela želučanog sistema. Kao i ostali preživači, krava vraća hranu i žvače je, ponovo je vraća i žvače – preživa. Ovo radi da bi se biljna vlakna razgradila u manje i lakše probavljive komponente. Da bi ovo napravila, krava proizvodi preko 50 litara pljuvačke dnevno. Pljuvačka je bazična i pridonosi održavanju povoljne ph vrijednosti za probavu hrane. Osim čina preživanja, u razgradnji teško probavljivih tvari iz biljne hrane – celuloze, sudjeluju mikroorganizmi naseljeni u probavnom sistemu preživača.

Prirodna hrana za krave je paša trave i biljaka. U vrijeme kad je ispaša nemoguća, krave se hrane drugom vrstom krmiva - sijenom i silažom. Sijeno je pokošena i osušena trava, a silaža se dobiva tako da se pokošena trava, i razno drugo bilje prirodno konzerviraju uz pomoć mlječno-kiselih bakterija u silosima. Koristi se još i sjenaža (silirano sijeno).

Međutim, kako je proizvođačima mlijeka glavni cilj da životinje brže rastu i daju što više litara mlijeka, tako se kravama daje i druga vrsta krmiva, naime koncentrati (koncentrirana krmiva). Koncentrati se dobivaju od žitarica, nusproizvoda nastalih njihovom preradom, te od zrna soje. Ovi koncentrati izuzetno su bogati lakoprobavljivim škrobom što dovodi do pretjeranog debljanja, lošije kondicije i lošije reproduktivne sposobnosti životinja. Ovi koncentrati dovode i do poremećenog tijeka fermentacije hrane u probavnom sustavu krava što uzrokuje dopovećanu kiselost u probavnom sistemu, a posljedica svega ovoga je lošija kvaliteta mlijeka kao i poremećaj općeg zdravstvenog stanja životinja.

Premalo koncentriranog krmiva znači da krava daje manje mlijeka. Svaka mljekara naravno želi doseći maksimum što se tiče količine proizvedenog mlijeka ali krava nije stvorena da jede soju ni žitarice. Jedna velika EU-studija je nedavno analizirala uzorke sa raznih farmi krava i došlo se do zaključka da je mlijeko krava koje pasu travu mnogo zdravije od mlijeka krava koje žive u zatvorenom prostoru i žvaču koncentrate. Pašne životinje daju mlijeko koje je bogatije antioksidantima te ima bolji omjer važnih masnih kiselina omega 3 i omega 6. Ovo mlijeko sadrži više E vitamina i karotenoida. Mlijeko pašnih životinja također sadrži i 60 % više konjugirane linolne kiseline CLA kojoj se pripisuju brojni pozitivni učinci na zdravlje.

Za nepasterizirano mlijeko dodavanje koncentriranog krmiva znači da se prirodni imunološki sistem mlijeka ugrožava. Brojne antibakterijske komponente koje štite nepasterizirano mlijeko su ugrožene zbog toga što se ph vrijednost u kravljem stomaku mijenja i postaje nepovoljna za određene korisne bakterije. Čak se i udio masnoće i hranjivih tvari mijenja. Krave koje se hrane koncentratima jednostavno daju mlijeko lošije kvalitete koje bi se zapravo trebalo izbjegavati, bilo pasterizirano ili nepasterizirano.

Industrijski otpad koji se koristi kao krmivo za životinje još je jedan dodatni problem. Nerijetko su u prošlosti destilerije alkohola u zadnjim dvorištima držale krave koje su hranili otpadnim tvarima od proizvodnje alkohola. Ovakva loša prehrana i općenito loši i nehigijenski uvjeti uzgoja životinja dovodili su do bolesnih stanja životinja a mlijeko činili toliko lošim da je lako dolazilo do njegove zaraze opasnim bakterijama. Ovo loše mlijeko je jedan od glavnih razloga što se u prvoj polovici prošlog stoljeća uopće uvela pasterizacija. Iako su se vremena promijenila i danas su uvjeti uzgoja krava drugačiji i bolji, nažalost se još uvijek koriste otpadne tvari od proizvodnje alkohola kao hrana za životinje. Destilerije imaju velike količine otpada od proizvodnje alkoholnih pića i rado žele i taj otpad unovčiti, tako da ga prodaju uzgajivačima životinja kao krmivo. Ovaj industrijski otpad sadrži brojne ostatke opasnih kemikalija koje se koriste u proizvodnji alkohola što naravno sve utječe na pogoršano zdravlje krava i lošiju kvalitetu mlijeka.

Ispaša je ključna za zdrave životinje i kvalitetno mlijeko kao i boravak na suncu, jer kao što danje svjetlo ima pozitivne učinke na hormonsku ravnotežu kod ljudi, tako djeluje i na životinje.

Koje je onda nepasterizirano mlijeko sigurno za upotrebu?

Mlijeko koje dolazi direktno od životinja koje pasu travu i bilje u ljetnoj polovici godine i koje dobivaju sijeno i silažu zimi.
Po mogućnosti mlijeko sa ekoloških farmi.
Mlijeko sa farmi gdje se vodi dobra briga o životinjama i gdje su životinje zdrave.
Drugim riječima, krava kojoj su omogućeni uvjeti da živi kao krava, daje najbolje mlijeko.

Naravno da trebamo misliti i na farmere. I oni trebaju, kao i svi ljudi, biti plaćeni za svoj rad. Kako pašne životinje daju manje mlijeka nego životinje hranjene koncentratima, logično je da cijena takvog mlijeka treba biti viša. Ja vjerujem da bi većina nas bila voljna platiti nekoliko kuna više po litri mlijeka ako znamo da je to pravo mlijeko – jedna od najsavršenijih prehrambenih namirnica koje nam je priroda osigurala. Ne mislite li i vi tako?

Povezani tekstovi: Mliječna revolucija!

Istine i laži o mlijeku

Rođendanski meni

2011-10-23T21:38:00.005+02:00

I tako je došlo vrijeme za proslaviti još jedan rođendan. Kako drugačije nego uz drage prijatelje, dobar zalogajčić i čašu (ili dvije) dobrog vina.

Evo što je bilo na meniju. Zapravo sve vrlo jednostavne stvari jer se meni ne da raditi komplicirana jela i ukrašavati kolače do besvijesti. Ali bilo je fino.

punjena jaja sa kozicama
narezani sir parmigiano reggiano, domaća kuvana slanina i sremska kobasica
sir brie
kiseli krastavci, masline
dimljeni losos
grčka salata
zelena salata
kruh od sjemenki i badema
marinirani pečeni svinjski kare
šampinjoni u vrhnju
marinirani pečeni pileći bataci
umak od creme fraiche i ajvara

čokoladna torta sa orasima i narančom
kokosove kuglice
bounty čokoladice

crno ekološko vino
za dojilje cider - fermentirano piće od kruške
cappuccino

Naravno da je sve bilo LCHF. Sjedili smo satima i jeli bez onog osjećaja težine u želucu i napuhanih stomaka što je neminovno nakon hrane koja se sastoji od tijesta – šećera, brašna, margarina, rafiniranih ulja i ostale anti-hrane.

Evo recepata:

Punjena jaja sa kozicama

Skuhati jaja utvrdo. Prepoloviti, izvaditi žumanjke, izmrviti ih pa ih pomiješati sa creme fraiche, majonezom, malo senfa, limunovog soka, sol, papar i svježe kozice. Smjesom puniti polovice bjelanjka, ukrasiti sitno narezanim peršinom.

Grčka salata

Krastavac, rajčice, paprike, crveni luk, crne (neobojane) masline i feta sir. Začiniti sa maslinovim uljem, limunom, sol, papar.

Šampinjoni u vrhnju

Očistiti i narezati šampinjone, popržiti ih na maslacu. Dodati sol, papar i creme fraiche.

Čokoladna torta sa orasima i narančom

(Ovo je torta po Vladkinom receptu, definitivno najbolja LCHF torta do sada)

Sastojci:

8 jaja

250 g tamne čokolade 70 %

250 g mljevenih orasa

1 veća ili 2 manje naranče

zaslađivač na bazi stevije i eritritola u količini koja zamjenjuje 200 g šećera

500 ml slatkog vrhnja

Postupak:

Istući snijeg od bjelanjka. Istući žumanjak sa sladilom. Dodati ribanu ili mljevenu čokoladu, mljevene orase i koricu naranče. Na kraju dodati snijeg od bjelanjka. Peći u kalupu za tortu na 200 stupnjeva 30 – 40 minuta. Kad se ohladi preliti iscijeđenim sokom naranče. Namazati tučenim slatkim vrhnjem i posuti narezane listiće čokolade. Torta se može ukrasiti i narezanim ploškama naranče.

Bounty čokoladice

Sastojci:

250 g maslaca

1 dl slatkog vrhnja

250 g kokosovog brašna

zaslađivač na bazi stevije i eritritola u količini koja zamjenjuje 200 g šećera

200 g tamne čokolade 70 %

Postupak:

Na laganoj vatri otopiti maslac, vrhnje i sladilo. Kad zakuha maknuti sa vatre i umiješati kokosovo brašno. Izliti u pleh obložen sa papirom za pečenje. Staviti u frižider da se stisne, oko 2 sata. Izvaditi iz frižidera. Preokrenuti kolač na dasku za rezanje obloženu papirom za pečenje. Narezati kolač na kocke. Otopiti čokoladu u posudi uronjenoj u kipuću vodu. U pomoć dvije viljuške uvaljati svaku kocku u čokoladu i odložiti je na pladanj obložen papirom za pečenje (inače se čokolada zalijepi za pladanj). Ostaviti u frižideru da se stisne.

Kokosove kuglice recept na blogu

Ma hrana je zapravo manje bitna. Ono što me veseli je okupljanje dragih prijatelja, uz pokoji zalogajčić, čašu dobrog vina i laganu glazbu u pozadini…

Hvala društvo, baš nam je bilo super :)

Pozdrav hrvatskom društvu Croatia - Katarina Zrinski - Geteborg

2011-10-09T13:19:00.001+02:00

Ovo moram podijeliti s vama. Jučer 8. listopada sam bila pozvana da održim predavanje na jesenjem seminaru Hrvatica u Švedskoj. To je odbor žena povezanih preko Saveza hrvatskih društava u Švedskoj. Tradicionalno se okupljaju jednom godišnje i provode vikend zajedno, ovaj put je to bilo u Geteborgu u organizaciji hrvatskog društva Croatia – Katarina Zrinski. Između ostalog na svoj seminar pozivaju i nekog predavača pa je ove godine izbor pao na mene i temu Istine i laži o hrani.

Ja sam relativno kratko u Švedskoj i nisam uključena u socijalna zbivanja hrvatskih iseljenika tako da ni članove ovog društva ranije nisam poznavala. Utoliko mi je bilo veće zadovoljstvo biti njihov gost jer se takva dobra atmosfera ne nailazi baš posvuda.

Predavanje je bilo odlično, iznad svih očekivanja. Intenzitet je bio jako visok sa velikim angažmanom svih prisutnih. Pitanja su stizala jedno drugo i pokazala su veliku zainteresiranost publike. Sve je trajalo nešto preko 2 sata sa jednom kraćom pauzom nakon prvog sata. Drugi dio je završio degustacijom Dobrog jutarnjeg kruha sa maslacem. Diskusija se nastavila i dalje za vrijeme ručka: domaće punjenje paprike, pečeni losos sa hladnim umakom od vrhnja i salata.

Ovim putem se želim još jednom zahvaliti za jučerašnji dan.

Mliječna revolucija!

2011-10-01T09:40:00.015+02:00

Mljekomati iz Zagreba premješteni u Jastrebarsko? Zašto? Zbog loše prodaje svježeg nepasteriziranog mlijeka? Zar Zagrepčani ne bi trebali svaki dan stajati u redovima pred mljekomatima, sretni i zahvalni što imaju mogućnost kupiti ovu najsavršeniju prirodnu hranu koju mogu dati svojoj djeci?

Mliječna industrija tvrdi da se hranjiva vrijednost mlijeka ne mijenja pasterizacijom. Naravno da to kažu kad se radi o njihovom vlastitom profitu. Pitanje je da li ćemo se mi, u svom izboru hrane koja direktno utječe na naše zdravlje, oslanjati na tvrdnje jedne profitabilne industrije? Činjenica je da zagrijavanje mlijeka uslijed pasterizacije uništava ovu savršenu namirnicu na toliko mnogo raznih načina da se ove dvije namirnice ne bi ni trebale nazvati istim imenom. Mliječna industrija oduševljeno u svojim reklamama koristi naziv ”svježe” mlijeko što je otprilike isto kao da kažemo da je kuvana riba ”svježa” riba i da su jagode u džemu ”svježe” jagode.

Evo nekih znanstveno potvrđenih činjenica o tome što se događa sa mlijekom kad se pasterizira:

Veći dio vitamina B6, B12, tiamin, folna kiselina, C-vitamin i D-vitamin se uništavaju.
Životno važni enzimi se deaktiviraju. Enzimi su bi0loški katalizatori neophodni za absorpciju hranjivih tvari iz mlijeka.
Enzim fosfataza, koji je neophodan za absorpciju kalcija, potpuno se deaktivira. Ova dekalcifikacija pasteriziranog mlijeka može, posebice kod djece, uzrokovati osteoporozu.
Enzim lipaza, potreban za razgradnju masnoće iz mlijeka, uništava se.
Laktobakterije se uništavaju. Istraživanja pokazuju da laktobakterije čak i same pomažu u proizvodnji enzima laktaze koji nedostaje osobama koje ne podnose mlječni šećer laktozu. Ovo je objašnjenje zašto većina netolerantnih na laktozu mogu piti nepasterizirano mlijeko bez problema.
Proteini u mlijeku mijenjaju svoju strukturu što dovodi do alergija i kod djece i kod odraslih.
Laktoza (mlječni šećer) pretvara se u betalaktozu koja brže podiže šećer u krvi. Ovo dovodi do prekomjerne tjelesne težine. Upravo obrnuto od onoga u što se vjeruje, nemasno mlijeko lakše dovodi do debljine nego punomasno nepasterizirano mlijeko.
Betalaktoglobulin, koji pomaže iskorištavanje A vitamina u tijelu, uništava se.
Wulzen faktor (anti-stiffness factor) tzv faktor protiv ukočenosti, nalazi se samo u nezagrijavanom mlijeku. Ovo je substanca koja i životinje i ljude štiti od ovapnjenja zglobova – artroze.
Jedna četvrtina joda iz mlijeka se uništava. Jod je neophodan za sintezu hormona štitnjače koja između ostalog regulira metabolizam.
Prirodna antibakerijska svojstva mlijeka kao i svojstvo jačanja imuniteta uništavaju se. Drugim riječima, mlijeko postaje lako prijemčivo za loše bakterije.

Osim toga istraživanja pokazuju da:

Konzumacija pasteriziranog mlijeka povezuje se sa dijabetesom tip 1. Naučnici su pronašli jedan protein u pasteriziranom mlijeku koji ”okida” autoimunološku reakciju koja uništava stanice koje proizvode inzulin.
Pasterizirano mlijeko se povezuje sa rakom jajnika. Žene koje konzumiraju pasterizirano mlijeko imaju tri puta veći rizik od oboljenja raka jajnika.
Pasterizirano mlijeko povezuje se sa multipla sklerozom i nepolodnošću kod žena.
Pasterizirano mlijeko sadrži kolesterol-epoxid i kolesterol-oxid (oksidirani kolesterol). Istraživanja su pokazala da oksidirani kolestrol pridonosi razvoju raka i ovapnjenja žila.

Želite li i dalje piti pasterizirano mlijeko? Bojite se ”mikrobiološkog onečišćenja” tj da će se mlijeko pokvariti?

Mlijeko ima vlastiti imunološki sustav!

Nepasterizirano mlijeko jedina je namirnica koja ima vlastiti ugrađeni zaštitni mehanizam. Može se reći da mlijeko ima vlastiti imunološki sustav. Mlijeko koje izađe iz krave sadrži više tvari koje zapravo ubijaju strane bakterije koje dospiju u mlijeko! Da nabrojim neke od njih: laktoperoksidaza, laktoferin, leukociti, makrofagi, neutrofili, antitijela, masne kiseline i lisozim. Da bi se spriječio prodor stranih bakterija kroz želudac i criijeva, brinu se polisaharidi, oligosaharidi, mucini, fibronektini i glikomakropeptidi. Da bi ojačali imunološki sistem aktivni su limfociti, imunoglobulini, antitjela, hormoni i faktori rasta.

Više nego dovoljno razloga da industrija mlijeka osigura svježe nepasterizirano mlijeko svaki dan u našim trgovinama. Ili mljekomate u svakom kvartu. Ali, što je sa tvrdnjom da se mlijeko pasterizira radi "zaštite" potrošača? Ova propaganda je samo još jedan mit a istina je da se mlijeko pasterizira jedino radi zaštite mliječne industrije koja profitira na produženoj trajnosti mlijeka, a nas prisiljava da pijemo proizvod loše kvalitete. Pasterizacija maskira loše mlijeko, jer se onečišćeno mlijeko koje sadrži patogene bakterije "pročišćava" pasterizacijom.

Priroda je stvorila savršen sistem i jedinstvenu prehrambenu namirnicu koja se potpuno uništava pasteriziranjem. Budite svjesni i angažirani konzumenti i zahtijevajte svoje pravo na izbor kvalitetnih prehrambenih namirnica. Vratite mljekomate sa svježim mlijekom u Zagreb.

Povezani tekst: Istine i laži o mlijeku
Sigurnost upotrebe nepasteriziranog mlijeka

Individualno prilagođen plan prehrane i jelovnici

2011-09-26T12:06:00.009+02:00

Ne jedi prerađeno smeće - Biraj pravu hranu

Izgladnjujuće dijete za mršavljenje, koje se baziraju na manjem kalorijskom unosu hrane i većoj tjelesnoj aktivnosti, sve su se odreda pokazale neuspješne. Teorija o ”kalorijama unutra” i ”kalorijama van” jedna je iskrivljena slika funkcioniranja ljudskog organizma. Stručnjaci, liječnici i dijetisti zanemaruju činjenicu da je čovjek biološko biće a ne motor sa unutrašnjim sagorijevanjem. Zaboravljaju da je ljudsko tijelo genetski uvjetovano i evolucijom prilagođeno određenoj vrsti hrane, koja se stotinama tisuća godina uvijek nalazila spremna u prirodi u svom cjelovitom obliku, dostupna čovjeku da zadovolji sve njegove biološke potrebe.

Prehrambene preporuke - da se smanji unos životinjskih masnoća te poveća unos voća i žitarica - najveći su fiasko zadnjih desetljeća koji je doveo do epidemije debljine, dijabetesa, autoimunoloških bolesti, raka, srčano-žilnih i brojnih drugih civilizacijskih bolesti. Fokus se postavlja na količinu hrane i količinu tjelesne akivnosti, a zanemaruje se vrsta hrane koja direktno djeluje na hormonalnu ravnotežu ljudskog organizma. S druge strane imamo prehrambenu industriju koja sustavno uništava namirnice da bi bile isplativije jer je jedini cilj industrije profit, a ne briga za ljudsko zdravlje.

Kriva prehrana dovodi do brojnih poremećaja i bolesnih stanja koje rijetko povezujemo s onim što stavljamo u usta. Ova bolesna stanja liječe se lijekovima koji najčešće djeluju tako što suzbijaju simptome nečega što je u tijelu pošlo krivo, umjesto da se traži i uklanja uzrok tih simptoma. Činjenica je da je neprirodna prehrana najčešći uzrok naših problema a promjena prehrane znači veliki korak u poboljšanju svoga zdravlja. Kada izbacimo namirnice koje ne čine dobro našem tijelu, i kad uključimo namirnice koje su građevinski materijal za to tijelo, pomažemo našem organizmu da se dovede u ravnotežu i svoje prirodno zdravo stanje. Ne postoji dijeta za mršavljenje, niti ”kura” koja će se provoditi ograničeno vrijeme nakon kojeg ćemo se vratiti starim prehrambenim navikama. Postoji samo promjena načina prehrane – promjena načina života. Svjesnost i znanje o svom tijelu i utjecaju prehrane na zdravlje daju nam oružje uz pomoć kojega preuzimamo odgovornost za svoje zdravlje u svoje ruke.

Nije uvijek jednostavno odrediti koje namirnice su dobre za nas, što smijemo jesti a što ne. Koliko god da svi funkcioniramo na istom principu ipak smo svatko jedinka za sebe sa različitim tjelesnim predispozicijama, zdravstvenim stanjem, prehrambenim navikama i stilom života. Neki od vas imaju specifične potrebe i probleme, alergije i netoleranciju hrane, autoimunološke bolesti, osjetljiva crijeva, gljivična oboljenja, dijabetes, prekomjernu tjelesnu težinu ili drugo. Neki od vas jednostavno ne znaju kako bi osmislili svoje jelovnike niti što bi birali u svoju košaricu kada idete u kupovinu. Neki vole i imaju vremena za kuhanje, dok drugi ne žele niti stižu provoditi puno vremena u kuhinji. Što ponijeti na posao, kako se ponašati u kafiću i u restoranu, što nositi na put, kako izdržati proslave, rođendane i slično? Neki ne znaju odrediti koje količine hrane bi trebali pojesti a drugi jednostavno ne vole ili ne žele jesti određene namirnice.

Ako osjećate da trebate pomoć da biste kvalitetno odredili plan prehrane i osmislili svoje jelovnike, mogu vam ponuditi uslugu izrade individualno prilagođenog plana prehrane u skladu sa vašim potrebama, vašim tjelesnim predispozicijama i zdravstvenim stanjem kao i vašim prehrambenim navikama. Ako ste zainteresirani za ovu vrstu usluga, obratite mi se za upit o cijenama i više detalja na mail istineilaziohrani@gmail.com.

Zašto Low Carb mora biti High Fat a ne High Protein

2011-09-01T22:53:00.003+02:00

Dosada nam je već poprilično jasno da trebamo jesti low carb – malo ugljikohidrata. Međutim nije se lako snaći u džungli informacija i reklama za razne dijete: low carb, paleo, low carb-high protein, low carb-high fats ili low carb-high”good”fats. Postavlja se pitanje: što jesti umjesto ugljikohidrata: proteine ili masnoće? I u slučaju masnoća – koje vrste masnoće? Zato odmah na početku da razjasnimo – ugljikohidrate treba zamijeniti masnoćama a te bi masnoće trebale biti uglavnog zasićene masnoće životinjskog porijekla. Naša tijela koriste ugljikohidrate samo za jednu svrhu: energiju, pa kad ograničimo unos ugljikohidrata, energija potrebna našem tijelu mora doći iz nekog drugog izvora. Izbora su dva: proteini ili masnoće.

”Gorivo” koje naše tijelo troši za energiju zapravo nisu ni glukoza (koju dobivamo iz ugljikohidrata šećera i škroba) niti masnoća, već kemijski spoj koji se zove adenozin trifosfat (ATP). Jedna tipična ljudska stanica može u svakom momentu sadržavati milijardu molekula ATP-a koje se troše i ponovo stvaraju svake tri minute. Ova ogromna potreba za ATP-om i evolucijski razvoj čovjeka rezultirali su time da je naše tijelo razvilo nekoliko različitih načina proizvodnje ove važne molekule. Postoje tri izvora iz kojih naše stanice mogu proizvesti energiju:

glukoza, koja dolazi iz ugljikohidrata (ali se u nedostaku drugog izvora može dobiti i iz proteina)
masnoće, iz hrane kao i one iz masnih naslaga na tijelu
ketoni, koji nastaju iz metabolizma masnoće

Ne upotrebljavaju sve stanice u našem tijelu isto gorivo. Neke stanice mogu koristiti sva tri izvora: glukozu, masnoću i ketone a ako imaju izbora, najradije biraju masnoce. Druge stanice ne mogu koristiti masnoću, već trebaju ili glukozu ili ketone, od cega se radije prebacuju na potrošnju ketona. I na kraju imamo stanice koje su potpuno zavisne o glukozi. Ovo znači da kad limitiramo unos ugljikohidrata, najveća količina energije proizvodi se iz masnoća i iz ketona koji se dobivaju iz masnoća, a jedan manji dio energije proizvodi se iz glukoze.

Otkud nam onda glukoza ako smo ograničili unos ugljikohidrata? Nema brige, izvora je nekoliko. Tokom evolucije, čovjek nije uvijek imao pristup hrani kako to mi danas imamo, već je glad ili nedovoljno hrane bila česta pojava. Da nismo razvili mehanizme pomoću kojih naše tijelo dolazi do potrebne glukoze, odavno bi izumrli.

Glukozu koje trebaju naše stanice, dobivamo razgradnjom glikogena iz jetre i mišića (ograničene rezerve glukoze u tijelu) kao i proizvodnjom glukoze iz proteina iz našeg mišićnog tkiva u procesu koji se naziva glukoneogeneza. Tijelo radije štedi proteine vlastitog mišićnog tkiva i troši proteine iz hrane, ali u nedostatku hrane, kod dugoročne gladi, troše se mišići. Proteini iz hrane se pretvaraju u glukozu sa 58% učinkovitosti što znači da trebamo 100 grama proteina da bi proizveli 58 grama glukoze. Za vrijeme duže gladi, tijelo koristi i glicerol iz masnih kiselina za proizvodnju glukoze. Masnoće na našem tijelu pohranjene su u obliku triglicerida, molekula koje se sastoje od tri masne kiseline i jednog glicerola. Masne kiseline se upotrebljavaju direktno kao gorivo a glicerol se koristi za stvaranje glukoze.

Sada znamo da se iz masnoće može proizvesti sva energija koja je tijelu potrebna, bilo kao masne kiseline ili kao ketoni. Energija se može u krajnjem slučaju - u nedostatku masnoće i ugljikohidrata, proizvesti i iz proteina, ali to nije zdravo na duže staze. Ugljikohidrati su načinjeni od samo tri elementa: ugljika, vodika i kisika. Masnoće su također načinjene od ova tri elementa. Proteini međutim sadrže i dušik i neke druge elemente. Kad se proteini koriste za dobivanje energije, tijelo se na neki način mora riješiti dušika i drugih elementa i upravo to opterećuje tijelo, naročito jetru i bubrege.

Višak dušika u kratkom vremenskom razdoblju dovodi do hiperamonemije do koje dolazi od amonijaka u krvotoku koji je toksičan za mozak. Mnoge tradicionalne kulture preživljavale su i održavale izvrsno zdravlje sa hranom pretežno životinjskog porijekla jer je ta hrana uvijek sadržavala visoki udio masnoće. S druge strane, nemasna mesna prehrana se ne može tolerirati i vrlo je opasna za zdravlje.

Još jedan razlog zašto ne trebamo ugljikohidrate zamijeniti proteinima kod low carb dijete, je mršavljenje. Uzimamo li previše proteina i premalo masnoće, tijelo će višak proteina pretvarati u glukozu, i neće koristiti vlastite masne naslage za energiju. Normalna količina proteina koju dnevno trebamo unositi za održavanje mišićne mase i drugih proteina u tijelu je 1–1,5 gram proteina po kilogramu tjelesne težine bez masnog tikva. Po gruboj računici, to bi za ženu visoku 160-170 cm bilo nekih 50-80 grama proteina, sve preko ovoga je višak. Zato naša prehrana treba sadržavati visoki udio masnoće a ne visoki udio proteina. Jasno je da je priroda čovjeku namijenila upravo masnoću kao izvor energije, s obzirom da ljudsko tijelo sprema višak energije baš u obliku masnoće.

Vitamin C i ketogena dijeta?

2011-08-31T01:12:00.004+02:00

Mnogi koji provode ili planiraju ketogenu dijetu zabrinuti su da li će ova dijeta dovesti do nedostatka C vitamina. Međutim više znanstvenih studija je potvrdilo da je ovaj strah bezrazložan.

Naime ugljikohidrati i C vitamin konkuriraju na istim metaboličkim putevima u tijelu. To znači ako uzimamo puno hrane koja sadrži šećer i škrob moramo uzimati više hrane koja sadrži vitamin C da bi vitamin C ”pobijedio” šečer. Dakle potreba za vitaminom C je visoka samo kad jedemo ”standardnu” prehranu sa puno ugljikohidrata i žitarica. Smanjimo li unos šečera i škroba, smanjuje se naša potreba za vitaminom C. Životinje su, za razliku od čovjeka, sposobne stvoriti vitamin C i njihovo meso sadrži male količine ovog vitamina. Izbacimo li ugljikohidrate iz prehrane, dobivamo dovoljno vitamina C iz lagano kuhanog mesa i masnoće.

Antropolog Vilhjalmur Stefansson proučavao je početkom 20-tog stoljeća Eskime na Aljasci te je dokumentirao činjenicu da se njihova prehrana sastojala 90% od mesa i ribe. Za vrijeme svog boravka sa Eskimima, i sam je prihvatio njihov način prehrane, te je sa cijelom svojom ekipom jeo samo meso i ribu u trajanju od 6–9 mjeseci svake godine. Ovo je bila čista ”zero carb” ketogena dijeta (bez imalo ugljikohidrata) i tako se Stefansson hranio svih 9 godina dok je živio sa Eskimima. Kad se vratio u gradski život i opisao svoje iskustvo, liječnici su ostali zapanjeni nad činjenicom da njegovo zdravlje niti malo nije bilo narušeno.

Kako se i sam Stefansson pitao kakve posljedice je ova prehrana mogla ostaviti na njegovo zdravlje, pristao je da napravi eksperimentalnu studiju. Plan je bio da provede cijelu jednu godinu dana u bolnici Bellevue u New Yorku gdje neće jesti ništa drugo osim mesa i masnoće. Liječnici uključeni u ovo istraživanje koji su došli sa Harvarda, Cornella i drugih prestižnih organizacija, bili su uvjereni da će Stefansson i još jedan njegov kolega dobrovoljac Dr. Karsten Anderson, razviti ozbiljne zdravstvene probleme ili u najmanju ruku ozbiljne nedostatke vitamina.

Njihov unos hrane pratio se uz strogu znanstvenu provjeru i varanje nije dolazilo u obzir. Sva hrana koju su uzimali se analizirala i na kraju studije zabilježeni su prosječni unosi:

Dnevni unos kalorija: 2000–3100

Dnevni unos proteina: 100–140 grama (15–25% kalorija)

Dnevni unos masnoće: 200-300 grama (75-85% kalorija)

Dnevni unos ugljikohidrata 7-12 grama (1-2% kalorija)

Na kraju eksperimenta, Stefansson i Anderson imali su perfektno zdravlje – nije došlo ni do nedostatka vitamina niti do drugih zdravstvenih problema. Rezultati ove studije objavljeni su u Journal of Biological Chemistry 1930 godine.

Za vrijeme svog boravka medju Eskimima početkom 20-tog stoljeća, Stefansson nije vidio niti jedan slučaj debljine, dijabetesa niti drugih bolesti koje danas nazivamo ”zapadnjačke” ili civilizacijske” bolesti. Nažalost su i Eskimi odavno odustali od svoje tradicionalne prehrane i prihvatili jeftinu zapadnjačku hranu punu šećera i škroba. Stefansson, koji je umro 1962 godine, ne bi danas prepoznao ovaj narod među kojem je zavladala epidemija debljine i dijabetesa, i gdje su uobičajene srčano-žilne bolesti, rak, demencija, giht i žučni kamenci, baš kao i u ostalom ”civiliziranom” svijetu. Još jedan dokaz što nam je donijela ”balansirana” prehrana koja se bazira na ugljikohidratima i žitaricama.

Povezani tekst: Ketoza kod prehrane sa niskim udjelom ugljikohidrata

- 32 kilograma i jedan sasvim novi zivot sa LCHF

2011-08-18T19:45:00.003+02:00

Oduvijek sam bila bucka, i do prije 5 godina sam nakupila 93 kg. Kako mi se priblizavala svadba i htjela sam biti lijepa mlada, krenula sam sa gladovanjem i smrsavila na 69 kg. Bilo je strasno, vrtoglavice, iznemoglost do kolapsa, energije nisam imala uopce a da ne govorim koliko sam bila zivcana i cangrizava. No svadba mi je bila jak motiv i izdrzala sam. Medjutim ubrzo nakon svadbe opet sam pocela jesti i tada se vise nisam mogla zaustaviti. Vrlo brzo sam ponovo nakupila 20 kila viska. Da pitate mog muza rekao bi vam da sam mu draza ”debela i dobra” nego onakva kakva sam bila dok sam gladovala, mucila sam i sebe i druge. Nisam se mirila sa debljinom i stalno sam pokusavala i trazila rjesenja, ali rjesenja nisam nalazila. Gladovanje se jednostavno ne moze izdrzati! Uskoro smo dobili dijete i ja sam nakon trudnoce imala 103 kilograma.

Prije tocno godinu dana, sa 25 godina i preko 100 kila, i dalje sam trazila izlaz iz mojih muka i tada sam naisla na Anitin blog. Njezine rijeci kao da su otjerale maglu i odmah sam shvatila da je to to, jer uz malu bebu i dojenje nikakvo gladovanje vise nije bila opcija. Sa nevjericom sam citala blog i sve vise citajuci i razmisljajuci, te gledajuci mog muza koji je mrsav a glavna namirnica mu je spek, pomislila sam ”Spas je tu!” Odlucila sam da cu pokusati jer mi se sve cinilo vrlo logicno i zaista nisam imala sto izgubiti, osim kila!

Kada sam vidjela prve predivne rezultate, val energije, cisti, blistavi i sjajni ten a onda ubrzo i par kila dolje, shvatila sam da nema sanse da se ostavim LCHF-a. I tako se zivot promijenio… Citajuci tekstove sa bloga, u drustvu mojih veselih forumasica s kojima rado tipkam, odjednom je sve postalo lako. Kilogrami su polako nestajali, a ja nisam bila gladna! Jela sam sir, maslac i spek, namirnice koje sam godinama izbjegavala! Moj osmijeh je postajao sve veci kad sam na vagi vidjela kako brojke lagano klize prema dolje, a muzevoj sreci nije bilo kraja jer kako je on sam rekao, nisam vise bila ljuta i „grizla“ sebe i sve okolo sebe, nego bas suprotno, postala sam jedna sretna i energicna zena.

Sretna, puna energije za cjelodnevne borbe s klincem, napokon sam zadovoljna sa sobom i svojim zivotom i nema one nervoze kao kada si na dijeti, jednostavno opusteno zivis i radis svoje i ides nekim svojim tokom, a kilogrami klize prema dolje onako usput, nesto kao bonus na to sve! A tek koliko sam si poboljsala zdravlje! Nisam vise depresivna osoba kao ranije, bolova u nogama i grceva vise nema, bolovi u ledjima kao rukom odneseni, nisam napuhnuta, nema pms-a i svih tegoba vezanih uz pms, nema one „tezine“ u tijelu i sve obavljam s lakocom, jednostavno prstim od energije!

Najvise mi je drago sto sam se uspjela izvuci iz kruga depresije u kojem sam bila zaglavila duzi period i imala nagle promjene raspolozenja. Bila sam vec na rubu ocaja uvjerena da cu citav zivot provesti kao debeljuca. Zatvorena u zacarani krug depresije i secera, nisam vidjela kraj, misleci kako je jedini nacin da budem vitka gladovanje i patnja. Ne mogu opisati kako mi je drago sto ja opet mogu biti ja!

Za kraj evo i mojih slika. Laksa za 32 kilograma i sretna, a tek koliko se zgodno osjecam i kako uzivam u shoppingu i odjeci! Ne mogu opisati koje je to olaksanje da mogu jesti dorucak, rucak i veceru a pri tome izgledati lijepo i ”biti komad” :)) Da napomenem: nema celulita, nema mlohavosti koze, misici ulalala! Bas zato sto smatram da su misici tezi od sala, ja se radije izmjerim centrimetrom. Evo moje sadasnje mjere i u zagradama koliko sam cm izgubila:

Struk 66 (- 21)

Bokovi 89 (- 32)

Trbuh 77 (-48)

Grudi 93 (- 25)

Bedro 54 (- 25)

Nadlaktica 31 (- 6)

Vrat 32 (- 4)

Zakljucak: nastavljam sa LCHF ne samo ja nego i moje dijete i obitelj, koja se - primjetivsi pozitivne promjene na meni - odlucila pridruziti. Otkako smo na LCHF, nitko nije bio bolestan, niti jednog jedinog dana, doktorima idemo samo na obavezne kontrole. LCHF je definitivno nacin zivota i toplo ga preporucam svakoj osobi kojoj je stalo do sebe, svoje obitelji i svog zdravlja!

Draga Clatka, hvala ti sto si napisala svoje iskustvo sa LCHF a posebno veliko hvala sto si odlucila podijeliti svoje slike sa svima!

Veličanstveni magnezij

2011-08-15T00:02:00.018+02:00

Napisala Katherine Czapp
S engleskog prevela Olja Prelec

Zanemareni mineral, bez kojeg ne možemo živjeti

Magnezij je zemnoalkalijski metal, osmi najzastupljeniji mineral nađen u Zemljinoj kori. Zbog lake topljivosti u vodi magnezij je treći najzastupljeniji mineral u morskoj vodi, nakon natrija i klorida. U ljudskom je tijelu magnezij, prema masi, jedanaesti najobilniji element – ima ga otprilike 57 grama. Najveći dio magnezija sadržanog u tijelu nađen je u kosturu i zubima – najmanje 60 do 65 posto ukupne količine. Gotovo čitava preostala količina nalazi se u mišićnim tkivima i stanicama dok je samo jedan posto sadržan u krvi.

Teško je pretjerati u pridavanju važnosti ionima magnezija za svaki oblik života kao i za cjelokupno optimalno zdravlje. Magnezij je potreban kako bi dao „iskru života“ metaboličkim funkcijama koje sudjeluju u stvaranju energije i njenom prijenosu (prijenos ATP-a, osnovne energetske valute tijela), te pri stvaranju bjelančevina – te kemije života nukleinskih kiselina – RNK i DNK, u svim poznatim živim organizmima. Kod biljaka se ion magnezija nalazi u središtu svake molekule klorofila, važne za proizvodnju energije od Sunčeve svjetlosti. Magnezij je prijeko potreban element i za životinje i za biljke i uključen je u doslovno stotine enzimskih reakcija koje utječu na gotovo sve životne pojave.

Svaka pojedina stanica ljudskog tijela zahtijeva dovoljno magnezija jer u suprotnom propada. Čvrste kosti i zubi, uravnoteženi hormoni, zdrav živčani i kardiovaskularni sustav, dobro funkcioniranje detoksifikacijskih puteva i još puno toga ovisi o dostatnoj količini magnezija u stanicama. Meka tkiva koja sadrže najveće koncentracije magnezija u tijelu uključuju mozak i srce – dva organa koja stvaraju veliku električnu aktivnost te koji mogu biti osobito osjetljivi na nedostatak magnezija.

Magnezij djeluje usklađeno s kalcijem pri upravljanju električnim impulsima u stanici – koncentracija magnezija u zdravoj je stanici deset tisuća puta veća od one kalcija, te postoje važni razlozi za ovu zaštitnu mjeru. Stanični kanali kalcija dozvoljavaju tom mineralu ulazak u stanicu samo toliko dugo koliko je potrebno za provođenje impulsa; u trenutku kada je njegov zadatak ispunjen, magnezij ga odmah izvodi van. Ovaj je oprez potreban kako bi se spriječilo nakupljanje kalcija u stanici, što bi moglo uzrokovati opasnu prekomjernu neuravnoteženost, kalcifikaciju, staničnu disfunkciju, pa čak i staničnu smrt. Kada u stanicu zbog manjka magnezija uđe višak kalcija stezanje mišića se predugo podržava pa u blažim slučajevima trpimo primjerice trzaje i grčeve,. Kada nedostatak magnezija postane kroničan, patimo od simptoma srčane bolesti, kao što je angina pectoris, hipertenzija i aritmija ili napadaja i grčeva karakterističnih za astmu, migrenu ili bolne menstrualne grčeve.

Magnezij djeluje kao prirodna barijera kalcijevog kanala i odgovoran je - za opuštanje – nasuprot kalcijevu učinku stezanja. Prema tome, magnezij je iznimno važan za zdravo funkcioniranje našeg parasimpatičkog živčanog sustava. Može biti teško povjerovati, ali naše je tijelo zapravo prije konstruirano za djelovanje u pretežito mirnom, opuštenom parasimpatičkom stanju, nego u stanju u kojem je lupanje srca te prezamorenost stresom i adrenalinom dominantan režim simpatičkog živčanog sustava, što je u današnjici u velikoj mjeri konstanta za mnoge od nas koja crpi velike količine magnezija.

Magnezij je važan za toliko mnogo vitalnih tjelesnih funkcija, a njegov je manjak upleten u toliko mnogo bolesti da su istraživači magneziju više puta pripisali čudotvornost zbog njegove moći u otklanjanju ili poboljšanju brojnih poremećaja. Trenutno, popis poremećaja koji imaju izravnu i potvrđenu vezu s kroničnim i akutnim nedostatkom magnezija je dugačak te uključuje mnoge bolesti čije se ustaljeno medicinsko liječenje obično ne usmjerava na manjak magnezija (vidi ispod). Ovo će istraživanje otkriti daljnje poveznice između nedostatka magnezija i drugih bolesti.

Manjak magnezija je endemičan

Nažalost, teško je pouzdano opskrbiti tijelo dostatnom količinom magnezija, čak i dobro uravnoteženom, cjelovitom prehranom. Prije svega, moderni poljoprivredni postupci podupiru opću uporabu NPK gnojiva (dušik, fosfor i kalij). I kalij i fosfor predstavljaju suparnike magneziju u tlu te na vapnenastim tlima stvaraju razmjerni manjak magnezija (prisutni magnezij je vezan i stoga, nedostupan usjevima). Na pješčanim ili glinastim tlima koja su blago kisela često postoji stvarni manjak magnezija jer se magnezij ispire iz tla i zbog toga je također nedostupan usjevu. Ovo se otjecanje događa i kao posljedica kiselih kiša. Magnezij je zapravo jedan od najiscrpljenijih minerala u obradivim tlima. Kao sol na ranu, neprekidno nam se uvode nove hibridne biljke koje su uzgojene kako bi preživjele na tim mineralno iscrpljenim tlima. Naravno, kada životinje ili ljudi jedu mineralima siromašne plodove, to će prije ili kasnije uzrokovati bolest. Iako bi s aspekta hranjivosti organski uzgojeni usjevi trebali biti bolji ulog, to nije uvijek tako a dok ne saznate kako vaš farmer nadoknađuje minerale na svojim poljima, plaćate vlastitim zdravljem.

„Da li znate da danas većina nas pati od određenih opasnih nedostataka u prehrani koje se ne može ukloniti sve dok se iscrpljena tla s kojih naša hrana potječe u potpunosti mineralno ne uravnoteže? Uznemirujuća je činjenica da nas hrana (voće, povrće, žitarice) koju se u ovom trenutku uzgaja na milijunima jutara zemlje a koja više ne sadrži dovoljno pojedinih minerala izgladnjuje – neovisno o tome koliko je pojedemo. Istina je da se naše namirnice vrijednosno silno razlikuju te neke od njih, kao hrana, nisu vrijedne konzumiranja.“ Ove upozoravajuće riječi potječu iz senatskog dokumenta br. 264 s druge sjednice 74. zasjedanja iz 1936. Uistinu je otrežnjujuće doznati da je pad mineralne ravnoteže tla bio predmet ozbiljne nacionalne zabrinutosti prije više od sedamdeset godina, te da je taj manjak imao utjecaj na nas – u međuvremenu postepeno bivajući gorim – još od naraštaja naših djedova.

Magnezij i ostale hranjive tvari smanjuju se ili gube iz ploda nakon žetve rukovanjem, hlađenjem, prijevozom i skladištenjem čak i ako se svi ovi koraci „pravilno“ provedu. Višednevnim pohranjivanjem proizvoda u hladnjaku nakon kupovine nastavlja se gubitak hranjivih tvari neovisno o tome potječe li proizvod iz supermarketa ili s obližnje tržnice.

Prerada namirnica kao što su lisnato zeleno povrće, orašasti plodovi, sjemenke i cjelovite žitarice uzrokuje golemi gubitak magnezija premda su u pravilu njegov vrlo dobar izvor. Najveća količina magnezija iz žitarica – koja se nalazi u mekinjama i klicama – gubi se u procesu mljevenja cjelovitih žitarica radi bijelog brašna, koje se gotovo isključivo koristi u stotinama beživotnih prerađenih prehrambenih artikala. Kada pržimo orašaste plodove i sjemenke ili ekstrahiramo njihova ulja, magnezij se gubi. Kuhanje zelenog povrća uzrokuje izdvajanje zaliha magnezija u vodu za kuhanje bez obzira na njihovo obilje. Namirnice su podložne gubiti manje kalcija nego magnezija navedenim postupcima obrade, što doprinosi zabrinjavajućem prehrambenom preopterećenju kalcijem, o čemu ćemo uskoro govoriti.

Fluor iz pitke vode veže se s magnezijem čime se stvara gotovo netopljiv mineralni spoj koji završava pohranjen u kostima gdje njegova krhkost povećava rizik prijeloma. Voda bi zapravo mogla biti izvrstan izvor magnezija – kada bi potjecala iz dubokih bunara na čijem je izvoru prisutan magnezij ili iz ledenjačkih potoka koji su bogati mineralima. Gradski izvori vode za piće obično potječu iz površinskih voda, kao što su rijeke i potoci koje imaju nisku količinu magnezija. Čak i mnoge boce mineralne vode imaju prilično nisku količinu magnezija ili imaju vrlo visoku koncentraciju kalcija, ili oboje.

Prehrana prerađenim, sintetičkim namirnicama, visoki udio šećera, alkohol i gazirana pića, svaki zasebno „rasipaju“ magnezij pošto je za metabolizam i detoksikaciju od tih većinom umjetnih namirnica potrebno puno magnezija. Prema dr. Natashi Campbell-McBride, tijelu treba najmanje dvadeset i osam molekula magnezija da bi preradilo jednu molekulu glukoze. Fosfati u gaziranim pićima i prerađenom mesu (narescima i hrenovkama) spajaju se s magnezijem čime nastaje netopivi magnezij-fosfat koji je tijelu neupotrebljiv.

I tanini i oksalati i fitinska kiselina, svaki pojedinačno, spajaju s magnezijem čineći ga nedostupnim tijelu ukoliko se pri pripremi hrane posebno ne pripazi na neutraliziranje nekih od spomenutih sastojaka. Zanimljivo je spomenuti da namirnice koje općenito sadrže magnezij (uz pretpostavku da su uzgojene na tlu bogatom mineralima) također sadrže i mnogo ovih antinutrijenata kao što su špinat (oksalati) i cjelovite žitarice (fitati).

Mnogi često propisivani farmaceutski lijekovi poticanjem mokrenja uzrokuju gubitak magnezija u tijelu, kao što su diuretici za hipertenziju; kontracepcijske pilule; inzulin; digitalis; tetraciklin i neki drugi antibiotici; te kortikosteroidi i bronhodilatori za astmu. Gubljenjem magnezija svaki simptom koji navedeni lijekovi „liječe“ s vremenom postaje teži.

Korištenje dodataka željeza ometa apsorpciju magnezija. Ako uzimate dodatke kalcija, vaša potreba za magnezijem raste i štoviše, kalcij neće biti pravilno apsorbiran niti probavljen ako nedostaje odgovarajuća količina magnezija te će uglavnom završiti opasno pohranjen u mekim tkivima. Magnezij je odgovoran za pretvorbu vitamina D u aktivni oblik koji dozvoljava apsorpciju kalcija te također upravlja otpremom kalcija do čvrstih tkiva gdje i pripada. Laktoza je još jedna prepreka apsorpciji magnezija (mlijeko prije svega nije dobar izvor tog minerala), zajedno s viškom kalija, fosfora i natrija.

Duševni i fizički stres i pripadajuća neprekidna proizvodnja adrenalina brzo iscrpe magnezij pošto adrenalin utječe na srčani ritam, krvni tlak, suženje krvnih žila i mišićnu kontrakciju – funkcije koje zahtijevaju stalne zalihe magnezija za rad bez teškoća. Živčani sustav ovisi o dostatnoj količini magnezija zbog njegovog umirujućeg djelovanja, uključujući miran san. Usput rečeno, hibernirajuće životinje održavaju vrlo visoke zalihe magnezija. Manjak magnezija ubrzat će začarani krug te proširiti učinke kroničnog stresa što dovodi do daljnje anksioznosti, razdražljivosti, umora i nesanice – mnogih simptoma adrenalinske iscrpljenosti – kao i do povišenog krvnog tlaka i srčanih bolova – simptoma srčane bolesti.

Depresija je također povezana sa stresom i manjkom magnezija. Za ravnotežu otpuštanja i prihvaćanja serotonina, hormona „zadovoljstva“, iz moždanih stanica potreban je magnezij. Samo kada su prisutne dostatne zalihe magnezija možemo uživati duševnu i emocionalnu uravnoteženost.

Zbog još nepoznatih razloga, ljudsko tijelo ne zadržava osobito dobro magnezij; zasigurno ne tako dobro kao što na primjer zadržava kalcij ili željezo. Pojačano znojenje kod sportova izdržljivosti kao što su maratonsko trčanje ili naporne rutine vježbanja mogu opasno iscrpiti zalihe magnezija i ostalih elektrolita – doduše kalcij se tako ne gubi – rezultirajući drhtavicom, nesvjesticom te čak i napadajima i smrću. Oblivi znoja od kojih pate pojedine žene u menopauzi – također uzrokuju gubitak magnezija pa te opadajuće razine magnezija pogoršavaju njihove kratke živce, smetnje pri spavanju, napadaje panike, bolove u tijelu i depresiju. Ako te žene dođu u iskušenje da isprobaju moderne sojine proizvode da bi zavedene pokušale ublažiti svoje simptome, one će zapravo izgubiti još više magnezija jer će se on vezati s obilnim količinama fitata iz tih preparata.

Za pravilnu apsorpciju magnezija iz prehrane neophodna je zdrava crijevna flora. Sindrom iritabilnog crijeva, sindrom propusnosti crijeva, kandidijaza i drugi crijevni poremećaji mogu jako ograničiti količinu magnezija koju će tijelo moći apsorbirati. Starije odrasle osobe često pate zbog smanjene proizvodnje želučane solne kiseline što općenito može oslabiti apsorpciju minerala. A kod toliko onih koji svoju „žgaravicu“ liječe antacidima crijevnu je floru teško održati zdravom.

Suradnja kalcija i magnezija

Za zdravo tijelo potrebni su i kalcij i magnezij – u odgovarajućoj ravnoteži jednog u odnosu na drugi, kao i u odnosu na ostale potrebne minerale. Budući da ih se smatra biokemijskim suparnicima, prvi ne može djelovati da ne izazove suprotnu reakciju drugoga. Pa ipak i kalcij i magnezij moraju biti prisutni u uravnoteženim količinama kako bi u tijelu normalno djelovali. Pojedini istraživači predlažu da bi zdrav omjer kalcija i magnezija iz prehrane trebao iznositi 2:1. Drugi uvažavaju odnos 1:1 koji odražava proporcije iz prehrane uz koje smo se razvili, prije pojave poljoprivrede. U današnjim, industrijaliziranim zemljama taj omjer iz prehrane iznosi od 5:1 do gotovo 15:1. Neravnoteža ovih dvaju iznimno važnih minerala stvara u tijelu brojne strašne posljedice koje medicinski stručnjaci često previđaju kada liječe bolesna stanja koja ona uzrokuje.

Osim zamršenog električnog plesa koji kalcij i magnezij izvode zajedno, magnezij je potreban i kako bi održavao kalcij u nestaloženom stanju u tijelu sprječavajući time njegovo neprimjereno taloženje u mekim tkivima. Dokle god imamo dovoljno klorovodične kiseline u želucu moći ćemo rastopiti kalcij iz hrane koju jedemo. Međutim, nakon što kalcij napusti kiselo želučano okruženje te dospije u lužnato okruženje tankoga crijeva, magnezij je taj koji je potreban kako bi kalcij održao topljivim. Bez dovoljne zalihe magnezija, može nastupiti cijelo mnoštvo fizioloških poremećaja, zajedno s ozbiljnim posljedicama za zdravlje.

Kao što dr. Carolyn Dean, autorica knjige „Magnezijevo čudo“ objašnjava „kalcij nataložen u debelom crijevu škodi peristaltici što ima za posljedicu konstipaciju. Kada se kalcij istaloži u bubrezima i spoji s fosforom ili oksalnom kiselinom nastaju bubrežni kamenci. Kalcij se može taložiti na sluznici mokraćnog mjehura i onemogućavati mu da se potpuno opusti, te na taj način čitav ispuni urinom. To dovodi do učestalih poteškoća s mokrenjem, osobito u starijih ljudi. Kalcij se može istaložiti iz krvi i naslagati na stijenke arterija, uzrokujući otvrdnuće (aterosklerozu)… Kalcij može prekriti i ukrutiti… arterijski plak… te može prouzročiti rast krvnog tlaka kao i povećati rizik od srčanog infarkta i moždanog udara. Kalcij se može nataložiti čak i u mozgu. Mnogi istraživači to ispituju kao mogući uzrok demencije te Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Kalcij se može taložiti na stijenkama bronhijalnih kanala i prouzrokovati simptome astme. Kalcij u izvanstaničnoj tekućini… može umanjiti propusnost staničnih membrana. Sve to otežava glukozi (koja je velika molekula) prolazak kroz staničnu membranu kako bi se u staničnim mitohondrijima pretvorila u ATP. Visoka razina glukoze stvorena viškom kalcija može se krivo dijagnosticirati kao dijabetes.“

Magnezij je moćan detoksikator

Magnezij se u tijelu koristi za mnoge vrste detoksikacijskih puteva i nužan je pri neutralizaciji otrovnih tvari, prekomjerno kiselih uvjeta koji se pojavljuju u tijelu, te u zaštiti od teških metala. Igra životno važnu ulogu u zaštiti tijela od navale sveprisutnih kemikalija koje je stvorio čovjek. Glutation, antioksidant kojeg tijelo prirodno proizvodi i detoksikator koji između ostalog uklanja živu, olovo i arsen treba magnezij za svoju sintezu. Prema Marku Sircusu, u knjizi „Transdermalna terapija magnezijem“, manjak magnezija povećava stvaranje slobodnih radikala u tijelu i „uzrokuje propadanje glutationa što si ne smijemo priuštiti jer glutation pomaže u obrani tijela od štete uzrokovane pušenjem cigareta, izlaganjem radioaktivnom zračenju, kemoterapijom karcinoma te otrovnim tvarima kao što je alkohol i gotovo sve ostalo.“

Kada naše tijelo obiluje magnezijem (koji je u ravnoteži u odnosu na zalihe ostalih minerala), zaštićeni smo od taloženja teških metala i razvoja povezanih neuroloških bolesti. Dr. Carolyn Dean tako objašnjava da „istraživanja ukazuju na to da obilne zalihe magnezija štite moždane stanice od štetnih utjecaja aluminija, berilija, kadmija, olova, žive i nikla. Isto tako znamo da niske razine magnezija u mozgu doprinose taloženju teških metala u mozgu, što najavljuje Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest. Čini se da se ti metali natječu s magnezijem da uđu u moždane stanice. Ako je zaliha magnezija niska, metali imaju puno lakši pristup.“

„U tankom crijevu također postoji nadmetanje u apsorpciji metala. Ako postoji dostatna zaliha magnezija, aluminij neće biti apsorbiran.“

Manjak magnezija kod propadanja zubi i osteoporoze

Upitajte bilo koga – vašeg susjeda ili čak vašeg zubara ili liječnika – što je potrebno kostima i zubima da bi bili čvrsti i zdravi pa ćete nesumnjivo čuti odgovor - „puno kalcija.“ Kosti i zubi svakako trebaju i kalcij – isto kao i fosfor i magnezij ali bez odgovarajuće količine ovog drugog, kalcij se neće taložiti u tim čvrstim tkivima pa njihova struktura neće biti čvrsta. „Kada svoj organizam preopteretite viškom kalcija“ - piše William Quesnell u knjizi „Minerali: važna karika zdravlja“ - „isključujete sposobnost magnezija da pusti u pogon tireokalcitonin, hormon koji bi u uobičajenim okolnostima otpremio kalcij u vaše kosti.“ Umjesto da pruži koristi tijelu, raseljeni kalcij zapravo postaje otrovan, uzrokujući već spomenute teškoće u mekim tkivima.

Brojna su istraživanja naime utvrdila činjenicu da magnezij iz prehrane, a ne kalcij, (a svakako ne fluor) stvara stakleno čvrstu zubnu caklinu koja sprečava truljenje te čvrste i gipke kosti. Bez obzira na količinu kalcija koju pojedete, vaši zubi mogu razviti čvrstu caklinu samo ako je magnezij raspoloživ u dovoljnoj količini.

Prema J. I. Rodale, u knjizi „Magnezij: hrana koja bi mogla promijeniti vaš život“, „godinama je postojalo uvjerenje da visoki unosi kalcija i fosfora jačanjem zubne cakline sprečavaju propadanje. Novi dokazi, međutim, pokazuju da je povećanje količine ovih dvaju elemenata beskorisno ukoliko istovremeno ne povećamo svoj unos magnezija. Primijećeno je da se zubna građa, ispod površine, može rastvoriti kada se dodatne količine kalcija i fosfora, različitim stopama, rašire kroz zubnu caklinu. Prema tome, mlijeko siromašno magnezijem, ali bogato ostalim dvama elementima, ne samo da se sukobljava s metaboličkom izmjenom magnezija, već se suprotstavlja mineralu odgovornom za sprečavanje propadanja.“

Kako bi ponovno razmotrio teksaški okrug Deaf Smith i njegove pravedno poznate žitelje čiji zubi nisu podlegli truljenju, Rodale citira opažanja dr. Lewisa Barnetta, predstavljena na raspravi pred Teksaškom medicinskom udrugom u Dallasu, 1952. godine. Dr. Barnett, ortopedski kirurg, iznio je svoje primjedbe o niskoj učestalosti propadanja zubi i brzom cijeljenju slomljenih kostiju među tim stanovnicima, te pružio ovo objašnjenje: „Lokalne zalihe vode i hrane sadrže vrlo visoki udio magnezija i joda a nedavno smo dokazali da su svi važni minerali u tragovima prisutni u vodi i hrani uzgajanoj u tom kraju.“ Nadalje, dr. Barnett je ustanovio da je udio magnezija u kostima prosječnog stanovnika okruga Deaf Smith do pet puta viši od onoga kod stanovnika Dallasa, dok je koncentracija kalcija i fosfora bila otprilike ista u obje skupine. Ta su ga opažanja dovela do stava da je „jedan od najvažnijih čimbenika osteoporozne bolesti bio gotovo potpuno previđen. Taj je čimbenik uloga koju igra magnezij.“ Rodale ističe podatak da je dr. Barnett najveću zaslugu za ove zdravstvene dobrobiti pridao visokom udjelu magnezija u područnim zalihama vode, te je zabilježio mnogobrojne značajke kvalitetnijeg razvoja kosti kod ljudi iz tog područja: „Dr. Barnett napominje činjenicu da ljudi starije dobi često zadobivaju prijelome vrata bedrene kosti, te da oni u mnogim krajevima vrlo teško zacjeljuju. On je međutim zabilježio da se takav prijelom u okrugu Deaf Smith rijetko javlja, dok je naprotiv, čest u teksaškom okrugu Dallasa u kojem je također vršio praksu. Kada bi se prijelom i zbio u Deaf Smithu, ozdravljenje bi bilo lako i brzo čak i kod ljudi starih od osamdeset do sto godina. Nasuprot tome, prijelomi u Dallasu bili su uobičajeni i vrlo su teško zacjeljivali, ako se to uopće događalo.“

Prije više od pedeset godina dr. Barnett je ispitao razinu magnezija u pet tisuća ljudi i ustanovio je da je u šezdeset posto njih ona nedovoljna. Koliko je danas veći udio stanovništva s manjkom, kada su svi uvjeti koji tom manjku doprinose zasigurno povećani?

Izvori magnezija iz hrane

Kao što je već spomenuto, ako su poljoprivredna zemljišta dovoljno zasićena mineralima, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orašasti plodovi i cjelovite žitarice predstavljaju prilično vrijedne izvore magnezija. Međutim, određena se samonikla krmna hrana doista ističe, kao što su kopriva (860 mg na 100 grama) i mišjakinja (529 mg na 100 g) i pruža mnogobrojne krijepeće i hranjive koristi i u ljudskoj i u stočnoj prehrani, ponajviše zahvaljujući njihovu visokom mineralnom sadržaju. Alge, stari morski stanovnici, sadrže izvrsnu razinu kao i većina morskog bilja. Prisjetite se da su one neprestance oplakivane otopinom čiji je treći najzastupljeniji mineral - magnezij. I izvorna, neprerađena morska sol predstavlja vrlo vrijedan izvor magnezija, skupa s mineralima u tragovima. Svakodnevno korištenje temeljca od kosti pružit će još jedan izvrstan izvor minerala uključujući i magnezij, u obliku koji se brzo apsorbira.

Strategije nadopune magnezijem

Čak i uz idealne probavne uvjete samo se dio magnezija iz hrane apsorbira – manje kada su tjelesne zalihe dovoljne a više ako u tijelu postoji manjak. Ovo također vrijedi i za dodatke magnezija, a na tržištu ih postoji mnogo što Vas može zbuniti. Za prosječnu je osobu samostalna nadopuna magnezija bezopasna pogotovo ako znate da imate simptome koji bi mogli biti povezani s manjkom magnezija ili ste pod većim stresom, i tako dalje. Višak magnezija se izlučuje urinom ili stolicom, a najuobičajenija reakcija na previše magnezija je rijetka stolica. Pojedinci sa zatajenjem bubrega ili bubrežnim oboljenjem, izrazito usporenom srčanom frekvencijom ili začepljenjem crijeva trebali bi izbjegavati terapiju magnezijem.

Uobičajene preporuke za doziranje protežu se otprilike od 6,6 do 22 miligrama po kilogramu tjelesne težine ovisno o tjelesnom stanju, potrebama za rast (kod djece) i zastupljenosti simptoma.

Oralni dodaci magnezija raspoloživi su u organskim solnim kelatima kao što su magnezij-citrat i magnezij-malat. Oni se prilično dobro apsorbiraju, osobito oni u obliku praška kojemu se dodaje voda i koji se može prilagoditi vašoj dozi. Važno je tokom dana raspodijeliti dozu kako ne biste svakom pojedinom dozom preopteretili tijelo s previše magnezija. Carolyn Dean savjetuje da prvu dozu uzmete rano ujutro a sljedeću kasno popodne – one se podudaraju s periodom kada je razina magnezija u tijelu niska. Da li je to samo slučajnost da se ovi periodi niskih zaliha magnezija i slabe snage podudaraju s kulturološkim obredima ispijanja jutarnje kave i popodnevnog čaja?

Prorijeđene stolice pokazuju da niste apsorbirali magnezij već da on djeluje kao laksativ. Kada magnezij putuje crijevima manje od dvanaest sati on se prije potpuno izluči nego što se apsorbira. Ako primijetite da mijenjanjem doza ne možete izbjeći laksativni učinak, mogli biste iskušati oralni dodatak koji je keliran u aminokiselinu, kao što su magnezij-taurat i magnezij-glicinat za kojeg mnogi smatraju da se bolje apsorbira od onoga u obliku soli te da je manje vjerojatno da će uzrokovati rijetku stolicu. Pojedinci koji trebaju malo pomoći s probavom kao što su djeca, stariji odrasli, te bilo tko sa smanjenom želučanom kiselinom ili crijevnom disbiozom, trebaju razmotriti homeopatski magnezij, zvani i tkivna sol ili biokemijska sol. Odgovarajuća je 6x doza magnezij-fosfata i djeluje tako da uvodi magnezij u stanice, gdje i pripada. Propisuje se također i kao lijek za mišićne grčeve i grčeve drugih vrsta. Magnesia phosphorica može pomoći u smanjenju ili uklanjanju rijetke stolice dok uzimate oralni dodatak magnezija pružajući vam pozitivni znak da vaše tijelo doista prima magnezij u stanice.

Još jedan izbor kod oralne nadopune magnezijem je ionski magnezij u tekućem stanju kao što je onaj koji nudi Trace Minerals Research. To je natrijem reducirani koncentrat slane vode koja potječe iz Velikog slanog jezera u Utahu. Potrebna je otprilike samo jedna čajna žličica da bi se poslužilo približno 400 miligrama magnezija (zajedno sa sedamdeset i dva preostala minerala u tragovima), koju bi trebalo uzimati u raspodijeljenim količinama tijekom dana. Preporučam da ga dodajete u juhe (naravno, pripremljene na temelju bujona od kosti), pošto je jak metalni okus teško uzimati izravno. Također ih možete dodavati u izvorsku ili drugu vodu za piće kako biste povećali sadržaj magnezija, te koristiti u kuhanju. Na taj način, „mikro-doziranjem“ vaše hrane i vode znatno umanjujete bilo kakav laksativni učinak koji bi velika doza magnezija mogla izazvati.

Drugi mogući način da uvedete više magnezija u svoj organizam je putem ugodne metode namakanja u kupki od magnezij-sulfata inače znanim i kao Epsomove soli. Obično korišten za ublažavanje mišićnih bolova i napora, magnezij-sulfat također značajno pomaže kod detoksikacije kada je tijelu za tu svrhu potreban sumpor. Kada se koristi intravenozno magnezij-sulfat može spasiti život u teškim stanjima, kao što su akutni astmatski napadaji, početak infarkta miokarda te eklampsija u trudnoći.

Nekoliko šalica Epsomove soli dodane u vruću kupku potaknut će znojenje i detoksikaciju; nakon što se voda malčice ohladi, tijelo će apsorbirati magnezij sulfat. Prema Marku Sircusu, u knjizi „Transdermalna terapija magnezijem“, koristi kupke od Epsomovih soli su kratkoročne iako su ugodne jer je magnezij-sulfat u organizmu teško asimilirati te se brzo gubi urinom. Magnezij-klorid koji se također može koristiti u kupkama lakše se asimilira i metabolizira pa ga je manje potrebno za apsorpciju.

Konačno, magnezij se može primijeniti lokalno u obliku općenito zvanom magnezijevo „ulje“. To doduše uopće nije ulje već prezasićena koncentracija magnezij klorida i vode. Kada se nanosi na kožu doista daje mastan i klizav osjećaj, ali se brzo upija, ostavljajući blago ljepljivi talog, nalik talogu morske soli, koji se može isprati. Postoje mnoge prednosti transdermalne magnezijske terapije, budući da je gastrointestinalni trakt u cijelosti zaobiđen pa ne postoji laksativni učinak. Pored intravenoznog davanja magnezija, transdermalna terapija omogućava apsorpciju magnezija u količini većoj i od one kod najbolje podnošljivih oralnih dodataka te može u nekoliko tjedana obnoviti unutarstanične koncentracije, za razliku od mjeseci potrebnih kod oralne nadopune.

Karika koja nedostaje?

Izjaviti da bi većina ljudi imala korist od povećane količine magnezija u prehrani, po svoj je prilici neškodljivo, posebno u ovom vremenu mnogobrojnih prehrambenih, okolišnih i društvenih uzroka stresa. Dakako da nijedna pojedinačna hranjiva tvar ne djeluje samostalno u odnosu na tijelo, te da je osnovni prioritet jesti raznolika jela od cjelovitih biljnih i životinjskih namirnica koje potječu iz vama najbližih i najboljih izvora. Međutim, dodavanje dodatnog magnezija bi mogla biti nestala hranjiva karika koja nam može pomoći u zaštiti od srčanih oboljenja, moždanog udara, depresije, osteoporoze i mnogih drugih poremećaja. Kod prevencije i ublažavanja ovih bolesti magnezij može uistinu biti čudotvoran.

Mnogobrojne posljedice manjka magnezija:

(dodatak)

poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD)/deficit pažnje (ADD)
Alzheimerova bolest
angina pectoris
anksiozni poremećaji
srčana aritmija
artritis – reumatoidni i osteoartritis
astma
autizam
autoimuni poremećaji
cerebralna paraliza, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
sindrom kroničnog umora
kongestivno zatajenje srca
zatvor
iskrivljeni zubi/uska vilica, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
zubni karijes
depresija
dijabetes, tip I i II
poremećaji prehrane – bulimija i anoreksija
fibromijalgija
crijevni poremećaji, uključujući peptički ulkus, Chronovu bolest, kolitis
srčane bolesti
povišeni krvni tlak (hipertenzija)
hipoglikemija
nesanica
bubrežni kamenci
Lou Gehrigova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza (ALS)
migrene
prolaps mitralne valvule
multipla skleroza
mišićni grčevi, slabost, umor
miopija (kratkovidnost) – u djece, čije su majke imale manjak magnezija
pretilost – osobito povezana s prehranom bogatom ugljikohidratima
osteoporoza
Parkinsonova bolest
predmenstrualni sindrom (PMS) – uključujući menstrualne bolove i neredovitosti
primarna plućna hipertenzija (PPH)
Raynaudov sindrom
sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS)
moždani udar
Sindrom X, ili sindrom inzulinske rezistencije (IRS)
poremećaji štitnjače

Izvor: „Primal Body – Primal Mind“, Nora Gedgaudas

Udio magnezija u mlijeku

Općenito, mlijeko nije bogat izvor magnezija. Ipak mnoge su kulture vjekovima ovisile o mliječnim namirnicama, kao osnovici uravnotežene, zdrave prehrane koja je pružala otpornost i životnu snagu. Weston Price je, primjerice, proučavao stanovnike švicarskih Alpa kao i afričke Masaije čiji su snažni pojedinci otporni na bolest imali malo ili ništa pokvarenih zubi. Ipak, možemo li replicirati takve načine ishrane uz jednaka svojstva koja nam pružaju zdravlje, ako ovisimo o današnjem industrijaliziranom modelu namirnica?

Mineralni sastav mlijeka ovisi o mnogobrojnim čimbenicima uključujući pasminu životinje, laktacijsku fazu, učestalost mužnje, uvjete okoline, vrstu sijena, sastav tla i stupanj onečišćenja tla. Pašna je tetanija, primjerice, ozbiljno i potencijalno smrtonosno stanje u goveda, okarakterizirano izrazito niskim razinama magnezija u serumu. Još zvana i „pašno teturanje“ ili „trovanje pšeničnom pašom“, ona je posljedica ispaše goveda na brzorastućoj, mladoj travi u proljeće ili jesen na tlu koje je jako siromašno magnezijem, što se može dogoditi kada se pašnjake tretira gnojivima koja su bogata dušikom i kalijem. Pri akutnom trovanju životinju se može spasiti ubrizgavanjem magnezij sulfata; međutim, subklinički manjak magnezija kod stada može neprimjetno napredovati.

Za razliku od toga, pašnjaci koji pašnim životinjama daju veliku biljnu raznolikost, raznolikost daju i ekološkim uvjetima tla, kao i preživaču hranjivu raznolikost. U švicarskoj studiji kojom je ispitano trideset biljnih vrsta alpskih pašnjaka, istraživači su otkrili da „botanički sastav alpskih pašnjaka ima znatan utjecaj na hranjivu vrijednost krmiva… U usporedbi s travnim vrstama mahunarke i aromatično bilje pokazali su manji udio staničnih stijenki ali i viši udio sirovog proteina kao i četverostruko veći udio kalcija i dvostruko veći udio magnezija.“ Švicarci koje je dr. Price posjetio vodili su svoju stoku na ispašu na alpske obronke nastanjene brojnim biljnim vrstama i natapane ledenjačkim potocima bogatim mineralima – vodom koju su mještani također koristili za piće i kuhanje.

Brojni stresovi mogu imati nutritivni utjecaj na mlječne životinje i time na kvalitetu njihova mlijeka. Zbijenost, zatočenje, prljavština i neprirodna hrana za stoku dolaze u obzir kao očigledni krivci, međutim prečesta mužnja – češća od jedanput dnevno – može rezultirati smanjenjem koncentracije hranjivih tvari u mlijeku. Dnevna proizvodnja jest veća ali hranjivih je tvari po obujmu manje.

„Mineralni sadržaj mlijeka i omiljenih vrsta mesa u posljednjih je 60 godina znatno opao prema novoj analizi javnih podataka o kemijskom sastavu svakodnevnih prehrambenih proizvoda“, započinje članak u Guardianu o usporedbi prehrambenih navika iz 1940. i 2002., koju je proveo istraživač David Thomas. Istraživanje je provedeno za jednu udrugu za zaštitu potrošača u Velikoj Britaniji, tzv. Komisiju za hranu, te je objavljeno u njenom tromjesečnom časopisu - Časopisu o prehrani. Pad minerala u mliječnim proizvodima pokazao je da je mlijeko izgubilo 60 posto svog željeza, 2 posto svog kalcija, te 21 posto svog magnezija. U usporedbi s 1940., trenutno je „većina sireva pokazala pad razina magnezija i kalcija. Prema navedenoj analizi, sir Cheddar danas pruža 9 posto manje kalcija, 38 posto manje magnezija i 47 posto manje željeza, dok parmezan pokazuje najstrmiji pad hranjivih tvari, uz pad razine magnezija od 70 posto.“

Moguće je da je zanemarivanje opadajućeg udjela magnezija u hrani kao što su mliječni proizvodi omelo analize uzroka bolesti kod velikih populacija. Protivnici životinjske masnoće za raširenu učestalost srčanih bolesti među Fincima okrivljuju njihovo veliko konzumiranje mliječnih proizvoda. Međutim, prema dr. Mildred Seeling iz Medicinskog centra Njujorškog sveučilišta - „u Finskoj, gdje postoji vrlo visok stupanj smrtnosti od ishemijske bolesti srca (IHD-a) postoji vrlo jasna povezanost između srčanih bolesti i količine magnezija u obradivim tlima. U Istočnoj i Sjevernoj Finskoj, gdje udio u tlu iznosi otprilike trećinu onoga nađenog u Jugozapadnoj Finskoj, stopa smrtnosti od ishemijske bolesti srca dvostruko je viša od one na jugozapadu. Ho i Khun promotrili su čimbenike koji bi mogli doprinositi rastu učestalosti kardiovaskularnih bolesti u Europi i padu razine magnezija u tlu i u prehrambenoj ponudi. Napomenuli su da je u Finskoj koja ima najviši stupanj kardiovaskularne smrtnosti u Europi, prehrambena zaliha magnezija do 1963. spala na trećinu unosa uobičajenog 1911. godine.“

Današnji Finci koji žive u gradovima naravno jedu pasterizirane mliječne proizvode koji za početak ne samo što imaju manje magnezija zahvaljujući suvremenim poljoprivrednim praksama, već imaju također i slabije topljiv kalcij kao rezultat denaturiranja enzima fosfataze tijekom pasterizacije. Kalcij koji nije topiv taloži se u mekim tkivima kao što je krvni sustav i može sudjelovati u kaskadi prijetećih događaja povezanih sa srčanim bolestima.

Na temelju ovih opažanja mogli bismo dakle pretpostaviti da se mliječne proizvode mora proizvoditi s poštovanjem, ne samo prema samoj stoci nego i prema tlu koje hrani pašnjake i koji prehranjuju stoku. Kada su sve hranjive tvari u međusobnoj ravnoteži možemo očekivati da će hrana imati sposobnost da nas zaista okrijepi.

Bezbrojni uzroci stresa u današnjem svijetu povećavaju potrebu organizma za magnezijem – zbog opterećenja našeg endokrinog sustava, otrova iz okoliša koji moraju biti onesposobljeni, obilja ugljikohidrata u našoj prehrani, da spomenemo nekolicinu. Ravnoteža hranjivih tvari nađena u hrani zajednica koje je dr. Price posjetio bila je također u blaženoj ravnoteži s tjelesnim, emocionalnim i društvenim uvjetima tih ljudi. Međutim, mi kao potrošači i kao proizvođači prehrambenih proizvoda, možemo samo težiti tome da postignemo takvu ravnotežu na prostorima koje nastanjujemo.

Prehrambeni izvori magnezija

U miligramima na 100 grama

Morske alge 760

Pšenične mekinje 490

Pšenične klice 336

Bademi 270

Indijski oraščići 267

Organska crna melasa 258

Prehrambeni kvasac 231

Heljda 229

Brazilski oraščići 225

Crvena alga 220

Lješnjaci 184

Kikiriki 175

Proso 162

Cjelovito pšenično zrno 160

Pekan orah 142

Orasi 131

Raž 115

Tofu usiren Mg nigirijem 111

Suho kokosovo meso 90

Kelj 57

Škampi 51

Kukuruz šećerac 48

Avokado 45

Sir Cheddar 45

Peršin 41

Suhe šljive 40

Suncokretove sjemenke 38

Slatki krumpir 31

Repa 25

Brokula 24

Cvjetača 24

Mrkva 23

Celer 22

Govedina 21

Šparoge 20

Piletina 19

Zelena paprika 18

Puter tikva 17

Dinja 16

Patlidžan 16

Rajčica 14

Mlijeko 13

Nadoknađivanje manjka magnezija može biti zamršeno

Čak i kada se čini razumljivim da se dodatke magnezija traži kako bi ublažili tipične simptome deficita kao što su anksioznost ili srčane palpitacije, pronaći odgovarajuće sredstvo koje će povisiti unutarstanične zalihe može biti teško. Oralni dodaci vrlo često će uzrokovati laksativne učinke pri razinama koje su preniske da bi nadoknadile staničnu opskrbu magnezijem gdje je to potrebno. Marina, čiji se suprug Alex oporavljao od operacije srca, morala je biti uporna. „U bolnici sam primijetila da su mu tijekom intenzivne njege intravenozno davali magnezij ali kasnije kad je Alex bio shrvan napadajima panike, naletima slabosti, povišenim krvnim tlakom i aritmijom, doktori nikad nisu spominjali magnezij. Za sva su nam ova stanja bili ponuđeni lijekovi ali oboje smo željeli izbjeći te lijekove ukoliko je to bilo moguće, iako to isprva nismo uspjeli. Nekoliko liječnika alternativne medicine spomenulo je magnezij skupa s ostalim suplementima koji bi mogli pomoći ali bez posebnog naglaska na magnezij pa smo na principu pokušaja i pogreške otkrili koliko djelotvoran magnezij može biti. Međutim, najprije smo morali pronaći najbolji način na koji bi ga Alex mogao uzimati.“

„Kapsule magnezij-citrata kao i magnezij-taurata uzrokovale su proljev pri samo četvrtini preporučene doze. Uvidjela sam da kronični manjak magnezija može, nažalost, uzrokovati značajno oslabljenu sposobnost crijeva za apsorpciju i bilo je očigledno da je Alex dugo vremena imao manjak. Isprva mi je to bilo teško prihvatiti pošto je godinama imao sjajnu prehranu – punu mineralima bogatih temeljaca od kosti, juha od morskih algi i koprive te bez šećera i kofeina. Međutim, njegova je anamneza uključivala desetljeća žestokih napora i jasne znakove iscrpljenosti nadbubrežne žlijezde.“

„Zatim sam pokušavala s tekućim ionskim magnezijem koji je uključivao minerale u tragovima koji se nalaze u Velikom slanom jezeru u Utahu. Smatrala sam da izolirani magnezij ne bi mogao biti najbolji način da ga se pokuša apsorbirati. Počevši sa samo nekoliko kapi u njegovoj juhi, s vremenom je Alex mogao tako uzimati više magnezija iako smo i dalje morali biti vrlo oprezni da ne premašimo određenu količinu inače bi se proljev vraćao. Pa i pored toga počeli smo primjećivati pozitivne rezultate. Najprije je nastupio bolji san. Alex se prije tijekom noći budio svakih devedeset minuta – ustajao bi da mokri, vraćao se u krevet i mučio se da usne da bi se za devedeset minuta opet probudio kako bi ponovio postupak. Bio je siguran da mu je prostata slabila ali nakon oko mjesec dana s ionskim magnezijem mogao je nesmetano spavati u rasponu od tri, zatim četiri, pa onda šest sati. Uvidjeli smo da je njegova prostata dobro ali njegove su traumatizirane nadbubrežne žlijezde redovito otpuštale navalu adrenalina koja bi ga razbudila. Kad su se počele smirivati, njegov je san konačno postao miran; sada se obično budi samo jedanput tijekom noći i može zaspati bez muke. I, usuđujem se reći, ovih dana spava bolje nego što je godinama spavao. Također, uz dobar san, njegova je dnevna razina energije znatno unaprijeđena.“

„Alex je i dalje imao nalete aritmije koje su ponekad bile vrlo zastrašujuće a iako se njegova hipertenzija poboljšavala uz energetsko iscjeljivanje i cvjetne ekstrakte, znali smo da postoji neki hranjivi sastojak kojemu se trebalo okrenuti. Dogodilo se da je prijateljica predložila uporabu homeopatskog magnezija koji bi trebao pomoći s apsorpcijom – ona je osobno započinjala s primjenom dodataka magnezija i jednako je doživljavala uobičajene probleme s rijetkom stolicom, kada joj je ovo rješenje sinulo. Zamisao je bila sjajna – trebao nam je način da mirno navedemo stanice da preuzmu magnezij pa smo počeli koristiti tkivne soli Magnesia phosphorica, potencije 6X. Već nakon prve doze, Alex je osjetio poboljšanje u stolici i mogao je uzimati jednake doze ionskog magnezija. Bilo je to kao da je ključ otključao bravu pa je zatim magnezij ulazio u stanice, gdje je mogao pružati svoje koristi.“

„Jednog je dana Alex slučajno spomenuo da u tjedan dana nije imao niti jedan trenutak aritmije. To je bila veličanstvena novost, pošto je mjesecima prije toga svakodnevno imao barem blagu aritmiju. Svi su nam govorili da je to sasvim uobičajeno nakon operacije srca, pa smo mislili da ćemo se morati pomiriti s tom činjenicom. Zatim sam, ohrabrena ovim napretkom, nabavila nešto magnezijeva „ulja“ kako bismo imali još jedan način unosa magnezija, bez ikakvog uključivanja crijevnog trakta.“

Naš trenutačni protokol uključuje uzimanje magnezijeva ulja jednom dnevno. Dodajem kapi ionskog magnezija u našu vodu za piće i kuhanje kao i u svaki lonac juhe, zdjelu pirjanog povrća, pladanj punjenih paprika. Ovo nazivam „mikro-doziranjem“ i to je dodatak uz korištenje morskog povrća i obilja temeljca od kosti. Uz magnezijev fosfat Alex uzima tkivne soli Kali phosphorica (kalijev fosfat) koji se propisuje za sva stanja neurološke iscrpljenosti; zajedno čine jako dobar tonik za srce. Oko vremena za spavanje Alex uzima jednostruku dozu magnezij citrata, zajedno s hranjivim praškom kompleksa C vitamina. Ovo je opuštajući večernji ritual i sada ne uzrokuje nikakav crijevni nadražaj.“

„Jedini lijek koji Alex još uvijek uzima je beta blokator za hipertenziju – malu dozu koju ćemo, nadamo se, uskoro moći ukinuti. Ako uzimate dodatke magnezija i imate hipertenziju trebate obratiti posebnu pozornost na vaš krvni tlak. Trebat ćete smanjivati dozu vašeg lijeka na odgovarajući način, inače bi vaš tlak mogao prebrzo pasti! Međutim, to morate činiti postupno kako biste tkivu krvnih žila dali vremena da se oporavi i povrati elastičnost – što i hoće.“

„Naposljetku, Alex je osobno htio da spomenem da mu je terapija magnezijem omogućila da preusmjeri intenzitet svoje pažnje s njegovog fizičkog stanja na njegov duhovni život, te je potakla u njemu novu kreativnost. Počeo je pisati a početkom sljedeće godine izdat će prve iz serije svojih zapisa. Zaista, tko bi pomislio da će tolika mjera iscjeljenja biti pokrenuta konačnom nadoknadom toga zanemarenog minerala?“

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Ovaj je članak objavljen u časopisu zaklade Weston A. Price Foundation „Mudre predaje u prehrani, uzgoju i umijećima liječenja“, jesen 2010.

O autorici

Katherine Czapp je odrasla u seoskom kraju Michigana na obiteljskoj farmi s tri naraštaja, na kojoj se proizvodilo za vlastite potrebe. Nakon studija ruskog jezika i književnosti na Mičigenskom sveučilištu, bila je zahvalna da je otkrila kako su vještine i iskustva njenog zastarjelog i preživljenog načina odgoja korisno oruđe u 21. stoljeću. Neovisno radi kao organski vrtlar tijekom tri godišnja doba i urednik zaklade Weston A. Price Foundation (WAPF). Ona i njen suprug Garrick žive neužurbanim životom u Ann Arbor, u Michiganu. Kako biste naučili više o postupku pripreme izvornog kruha od kiselog tijesta te nabavili živu startnu kulturu, posjetite www.realsourdoughbreadrecipe.com.
Tekst u originalu http://www.westonaprice.org/vitamins-and-minerals/magnificent-magnesium

Veliko hvala našoj Olji koja je uložila svoje vrijeme i trud da prevede ovaj tekst za blog Istine i laži o hrani!
Edit: Oljin prevod objavljen je i na stranici Weston A. Price Foundation! Magnificent Magnesium - Croatian Translation

Procitajte: Vitamin D je kljucan za imunoloski sistem